Kako na zemlji tako i na nekom dužem letu – bez hrane ne možemo. Sve je više aviokompanija koje zbog ušteda smanjuju jelovnike i ponudu napitaka na štetu svojih putnika. Pritom ne mislim na niskotarifne kompanije poput Wizzaira ili Ryanaira, na čijim se letovima iće i piće masno naplaćuje. Svoje su jelovnike odavno reducirali veliki igrači - Lufthansa, KLM, Air France i British Airways, a odlično se drže Turkish Airlines, Emirates, Qatar Airways i Aeroflot. Prema objavljenim mišljenjima putnika forumaša, potonje kompanije katkad znaju i iznenaditi izborom hrane i pića na svojim letovima. A i sam sam se u to bezbroj puta uvjerio.

Ali krenimo redom. Kupujući kartu za duži let, npr. od Zagreba do Dubaija, putnik ima pravo izabrati kakvu vrstu hrane želi kušati na putovanju. Obrok se može izabrati u skladu sa zdravstvenim (dijabetički, bezglutenski, nemasni, niskokalorični…) ili vjerskim (košer, hindu, bez svinjetine…) prehrambenim zahtjevima. Naručiti se mogu i obroci za bebe i djecu te razne vrste vegetarijanskih jelovnika, voćnih čarolija ili onih s plodovima mora. Ako se putuje poslovnim razredom, ponuda je svakako pojačana kvalitetnijim namirnicama i finijim vinima, pivom, sokovima ili žestokim pićima.

Sve ovo pišem kako bi putnici znali da imaju pravo besplatno izabrati hranu odmah pri kupnji aviokarte, telefonom ili internetom, a najkasnije 24 sata prije putovanja. Na svakoj karti piše tip obroka na letu, tzv. snack, obično sendvičak sa sirom ili jednomilimetarskim slojem piletine uz čašu svježe vode ili “meal”, što je već nešto ozbiljnije!? Bingo je ako se uz “snack” ponudi i sok, kava ili čaj, a milijunski zgoditak na lotu – čaša vina! Na domaćim letovima se u ekonomskom razredu poslužuje samo voda, a u poslovnom duhoviti obrok koji treba što prije pojesti, jer kad počnete sa salatom, kapetan već objavljuje slijetanje. Kompanije neću imenovati. Na interkontinentalnim se letovima poslužuje nekoliko obroka i nakon polijetanja već se dijeli svježi jelovnik kako bi putnici izabrali glavno jelo, a naljepnicama na sjedalu putnik stjuardesi može dati do znanja želi li da ga probudi prije serviranja hrane ili ne (npr. Emirates). Mnogi se putnici naljute kada ih se “preskoči” zbog drijemanja. Zato vrhunske kompanije tijekom cijelog leta u određenom dijelu zrakoplova imaju ponudu “snacka” pa nitko ne ostaje gladan ni žedan. Naravno, ako je putnik baš toliko gladan da mu otkazuju životne funkcije, uvijek osoblje može zamoliti za “repetu” i ako je raspoloživa, nema problema. Sjećam se jednog njemačkog turista koji je na letu od Vijetnama do Istanbula nekoliko puta pozivao stjuardese i pitao za dodatni obrok, a one su mu molbu uvijek uslišile. Takve situacije ipak treba izbjegavati, jer mislim da su neukusne, ali sve ovisi o kulturi pojedinca, na što je teško utjecati. Valjda - tko pita, ne skita. Ni jedan se baš avioprijevoznik ne trudi svakom putniku objasniti njegova prava, a o izboru obroka da i ne govorim.

Svaki je posebni obrok za kompaniju, uglavnom, dodatni trošak, a usporava i proces podjele hrane u zrakoplovu. Ako ste ga naručili, stjuard/esa će ga prema broju sjedala servirati prvo vama, a onda krenuti u podjelu “jednakog za sve”. Zato je važno da sjednete na sjedalo koje vam piše na ukrcajnoj propusnici. U posljednje vrijeme sve je više nediscipliniranih putnika koji namjerno sjedaju na bolja mjesta s više prostora za noge, a koja se inače dodatno plaćaju, pa se nadaju da ih nitko neće podsjesti! I svakoj je aviokompaniji cilj da let prođe bez puno turbulencija i od vina zamrljanih košulja te uz puno lijepih sjećanja. I tu se rađa ljubav prema onom prijevozniku i domaćinu koji vas je, dok ste plovili nebom, finom hranom dobro ugostio, a slasnim pićima počastio. Tada često kupujete aviokarte te kompanije, dok vas ne razočara. Svaka ljubav, glasi stara mudrost, ide kroz želudac. Pa i ona avionska!