Amerika, zemlja velika. Često se sjetim i viznih pikanterija između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država s početka još tekuće godine. Hrvatima, ali i državljanima Poljske, Rumunjske, Cipra i Bugarske – za odlazak u taj čarobni svijet i dalje treba viza. I ne samo za SAD nego i za Američke prekomorske teritorije poput Američke Samoe, Guama, Sjevernih Marijanskih Otoka, Portorika i Američkih Djevičanskih Otoka. Pa nek se zna.

Ne pomaže ni činjenica da smo cijenjena članica EU, pa ni prijetnja te naše također cijenjene zajednice da će kao odmazdu Amerikancima uvesti vize. Kad Amerikanac kaže “no”, to onda znači da se svima gaće zatresu i sva ta tobožnja europska sastančenja i objašnjenja ni pas s maslom ne bi pojeo. Zašto to hrvatski političari koji nas predstavljaju u EU otvoreno ne kažu?… Bilo je nekih inicijativa, ali opet se ništa važno nije dogodilo jer su se brda zatresla, a rodio miš. Bilo kako bilo, svojevremeno su iz Europske komisije negativno odgovorili na zahtjev Europskog parlamenta (koji je čak izglasao i rezoluciju da se Amerikancima uvedu vize) i poručili da bi uvođenje viza Amerima bilo kontraproduktivno. Zbog turizma naravno, ali?

Ukratko, Amerikancima bih uveo vize da bi se samo prašilo i pravda bi bila zadovoljena. I to samo zbog toga da vide kakav je to osjećaj.

Nevjerojatna je ta stroga migracijska i diplomatska politika SAD-a. Naši državljani uglavnom prilično jednostavno dobivaju američke vize, ako su zaposleni ili se školuju, ili putuju turistički, a konzulu dokažu da imaju sredstava za život i razloga da se vrate u domovinu. I onda nakon svih tih drama, dobiju odgovor yes ili no. Naravno da prije toga i plate, minimalno oko tisuću kuna, a da i ne spominjem putne troškove do prvog konzulata i natrag. Kada smo imali sličan problem s Kanadom i Australijom, sve se na obostrano zadovoljstvo glatko riješilo pa se za ulazak u te zemlje samo treba registrirati na internetu, platiti neki sitniš u slučaju Kanade i sljedećih desetak godina možemo letjeti tamo-vamo…

Za putnike je problem u još jednoj stvari. Čak i za tranzit u američkim zračnim lukama potrebna je viza. To nije kao na europskim aerodromima, da ste tijekom transfera prema drugim zemljama u bescarinskoj zoni, gdje vam nitko ne provjerava putovnice i kada ne morate imati vizu zemlje u kojoj se nalazite da biste kroz nju prošli. Stoga budite oprezni ako kupujute jeftine karte prema Južnoj Americi, a prije dobro provjerite ne slijeće li možda zrakoplov na neki aerodrom u SAD-u. Nedavno sam čitao u poljskim novinama priču o tome kako je nekoliko putnika pogreškom kupilo karte za Meksiko preko Amerike pa je na kraju – odustalo, jer nije imalo dovoljno vremena za vizna pitanja, a novac im nisu vratili.

I šlag na kraju. Prekjučer je stigla vijest da je Američki vrhovni sud odlučio da zabrana ulaska u SAD za državljane šest većinski muslimanskih zemalja može stupiti na snagu. Tako u SAD ne mogu putnici iz Libije, Irana, Sirije, Jemena, Somalije i Čada. Nisam ni za kakve zabrane i diskriminacije i poznajem nekoliko ljudi iz Irana koji obožavaju putovati po svijetu. Znam i ljude koji su nedavno putovali po Iranu i donijeli pregršt lijepih uspomena. Putnicima i turistima politika ne bi trebala krojiti sudbinu i uspomene, posebice ona vizna, ali sva sreća da s hrvatskom putovnicom bez viza i bez odlaska u dotičnu državu možemo putovati u sve više drugih. Prema internetskom portalu passportindex.org, naša se putovnica po snazi trenutno nalazi na 39. mjestu i s njom možemo putovati u 145 zemalja. Ispred nas je Slovenija (30. mjesto i 150 visa free zemalja), a daleko ispod nas Srbija (79. mjesto i 114 zemalja, ali među kojima su i Rusija i Kina!), Makedonija (84. mjesto i 108 zemalja), Crna Gora (87. mjesto i 105 zemalja) te Bosna i Hercegovina, koja je zasjela na 94. mjesto sa 101 visa free zemljom. Najmoćnije su putovnice Singapura, Njemačke i Švedske.

Inače volim Ameriku. I njezine gradove i sela i narod. I hamburgere i krofne…