Frankfurt, Amsterdam, London… Sve je više velikih aerodroma koji za ulazak u državu koriste suvremenu tehnologiju baziranu na biometrijskim putovnicama. Tamo više nije potrebno čekati u dugim redovima s ostalim građanima svijeta koji takve putovnice nemaju - već lagano i uz smiješak prošetati se preko granice. Velika je to pogodnost koja zlata vrijedi, posebice ako “hvatate” novi let pa još nakon brzog ulaska u zemlju želite popiti i kavu smirenja. Sama je procedura izuzetno jednostavna pa se ne treba bojati ili izbjegavati takav način prelaska granice. Prije kontrole putovnica, obično na poznatijim aerodromima, vidjet ćete posebne šaltere/prolaze za digitalni prelazak granice označene znakom čipa kakvog imate i na svojoj putnoj ispravi. Ako je na njima upaljeno zeleno svjetlo, sve je spremno za vašu digitalnu dobrodošlicu. Položite onu stranicu vaše putovnice s fotografijom i podatcima na čitač, pričekajte zeleno svjetlo, zakoračite korak i pogledajte u kameru kako bi detaljno snimila vaše lice i usporedila ga s pohranjenim podatcima s čipa i ako je sve u najboljem redu – zeleno svjetlo vas propušta dalje. I to je to. Ako nešto krene po zlu, uz prolaz se uvijek nalazi i neka službena osoba koji će rado pomoći i objasniti što niste dobro napravili pa nema straha. Ništa se neće dogoditi i ako prvi put ne uspijete, jednostavno ponovite proceduru.

Osim državljana EU-a, takve putovnice na europskim aerodromima mogu koristiti i državljani SAD-a, Japana i drugih zemalja koji su implementirali najsuvremeniju tehnologiju biometrijskih putovnica druge generacije (dakle, osim slike, imaju pohranjene i otiske dva kažiprsta). Vjerojatno ste već čuli da je i naše nove putovnice (na kojima piša Europska unija) praktički nemoguće krivotvoriti, a osobne podatke u čipu nije moguće promijeniti jer su zapisani na strogo definiran i siguran način. Ono što mi ne vidimo, čip, smješten je unutar višeslojne stranice s podatcima izrađene od polikarbonata. Ne preporučujem da ga previše istražujete, iako razumijem vašu znatiželju.

Prije nekoliko sam dana dobro “zapeo” na pariškom aerodromu Charles de Gaulle. Sat čekanja na ulazak u zemlju starom metodom provjere putovnica bio je za moje suputnike i mnoge druge Europljane pravi šok. Prelazak granice uz čip bio je omogućen samo za francuske putovnice, što je još više razljutilo nas putnike koji smo se bunili da svi državljani EU-a u Parizu nisu ravnopravni. Tvrdoglavim Francuzima to nije smetalo, samo su nam odmahnuli rukom i poručili da budemo strpljivi jer se navodno radi o tehničkom kvaru. Iz ovoga primjera valja naslutiti da se takav način ulaska u zemlju preko nekih zračnih luka još uvijek implementira, a prije pokušaja prolaska, svakako prolutajte znatiželjnim pogledom malo iznad prolaza jer tamo obično piše na državljane kojih zemalja se čip prolazak odnosi. Procedura je ista na svim kontinentima, iako zaključujem da azijske zemlje više vole kontakt „oko na oko“ pa se s takvim suvremenim ulaskom u neke zemlje za koje nam ne trebaju vize još na neko vrijeme pozdravite.

I tako nam je, putnice i putnici, uz čip sada puno lakše i brže putovati. Iako su aerodromi postali mučilišta, za razliku od prije dvadesetak godina.

Nitko ne kaže da sigurnosne provjere nisu potrebne, ali skidanje cipela, remena i vađenje tableta i prijenosnika postalo je prava noćna mora. Još prije nekoliko godina, na aerodrom se bilo dovoljno uputiti dva sata prije leta, a sada mnoge kompanije preporučuju čak tri sata?! Ako se pitate kada će digitalni prolazi u zemlju biti omogućeni i u nekoj hrvatskoj zračnoj luci, ne zna se. Možemo biti sretni, već sada kad lamentiram, da imamo nove čip-putovnice i stare šaltere “face to face” na kojima pokatkad dugo čekamo i preko kojih smijemo putovati u bijeli svijet. Od novog “Franje Tuđmana” puno smo očekivali, a dobili malo. Na nekim aerodromima očekujemo malo, a dobijemo puno. Npr. na našem osječkom. Čekiranje na let, sigurnosna provjera i ukrcavanje obavi se brzo, pješice se dočepamo zrakoplova i uđemo sretni i zadovoljni. A što nam više treba?