Tamo negdje između Križevaca i Vrbovca već mjesecima se događa velika seoba naroda. Takva uprizorenja presjedanja putnika s hrpom prtljage iz vlaka u autobus i obrnuto na spomenutim kolodvorima i u maglovitim jutrima ovjekovječena u nekom dokumentarnom filmu i prikazana na festivalu zasigurno bi - pobrala brojne nagrade. I pljesak. Baš kada pomislim da me više ništa ne može iznenaditi, stvore se Hrvatske željeznice i unište mi dan. Možda da ipak krenem redom. Tisuće putnika svakodnevno zbog posla, studiranja, liječenja ili razonode iz Slavonije putuju u naš glavni grad raznim prijevoznim sredstvima. I zdravi, i bolesni, i nemoćni... Dobar dio njih se zbog prigodnih popusta i donekle sigurnosti - odlučuje za vlak. Za dobre, stare i donekle točne tračnice odlučuju su i mnogi turisti koji strahuju da bi putujući cestama zakasnili na svoje zrakoplove iz Zračne luke “Franjo Tuđman”. Iako vam ni tamo nitko ne jamči da ćete, ako dođete i dva sata prije leta, stići na let, kao što je nedavno pisao naš poznati pisac nakon što se nije stigao ukrcati u avion za Beč.

Neću opet o prednostima i nedostatcima željeznice, koju neizmjerno volim, ali ono što me doista rasrdilo jest ponovni produžetak radova na dionici pruge duljine 38,2 kilometra. Lijepo je to što će se rekonstruirati šest i sagraditi sedam novih mostova, 11 nadvožnjaka, jedan podvožnjak i 20 kilometara zida za zaštitu od buke. Lijepo je to što će se nakon prekaljene modernizacije brzina vlakova povisiti na 160 kilometara na sat, a vrijeme vožnje između Križevaca i Dugog Sela skratiti za punih deset minuta. “A ka' će pruga proradit?” U veljači 2020., doznajemo i padamo u nesvijest. Što tek da elektrificiraju prugu od Osijeka do Koprivnice, radovi bi trajali do 2069.! Što je previše, previše je.

Narode moj, vjerujete li da će vlak od Zagreba do Osijeka nakon skore objave novog voznog reda ili nakon završetka pruge voziti brže? Ja kao vječni optimist ne vjerujem. A čak se u željezničkim krugovima šuška da će se ukinuti i ubrzani i autentični noćni vlak iz Osijeka za Zagreb (onaj misteriozni, koji ne vozi vikendom). I tako, mic po mic, Zagreb je sve dalje od Osijeka. Može se dugo lamentirati o toj temi, ali to je živa istina. Ako nakon 17 sati iz Zagreba morate u Slavoniju (Donji Miholjac, Slatina, Našice), bolje prespavajte kod prijatelja, rodbine, u hotelu, hostelu, jer do jutra nema gotovo nikakvih veza. Pametnom dosta! I kako onda govoriti o turizmu osim ako Slavonija želi samo goste koji će na OPG-ove dolaziti rent-a-carom s aerodroma.

I kad se vratimo temi, do daljnjega će svi putnici na spomenutim relacijama i dalje morati presjedati, pretovarati prtljagu u autobuse i onda opet u šinobus. Pritom će bubrege drndati i u muzejskim prašnim autobusima, kojima se najviše dive japanski turisti, koji također na spomenutoj relaciji putuju prema Budimpešti, misleći da se radi o nagradnoj vožnji. I tko je kriv? Izvođač radova. Tko najviše pati? Putnici i turisti. Al’ to je nebitno, jer isprike nema. Možda je bitno da produžetak radova odgovara nekome jer, na primjer, autobuse valjda netko plaća. Ili voze na vodu.

Na plakatu koji su tiskale Hrvatske željeznice prvotni rok završetka bio je travanj ove godine. Onda su vjerojatno šefovi kolodvora, inače majstori kreativnosti i švedskog dizajna, na mnogim plakatima brutalno flomasterom prekrižili netočni rok i napisali DO DALJNJEGA. Zato, ako putujete na relaciji Osijek – Zagreb – Osijek i preko Koprivnice, zapamtite nekoliko iznimno važnih činjenica, jer pojedini željezničari i blagajnici na putničkim blagajnama svakako tumače spomenutu katastrofu kodnog imena “do daljnjega”.

Ako volite patnju, izaberite vožnju vlakom od ponedjeljka do subote između 7.45 i 14.45 preko spomenutih kolodvora, a za to vam HŽ smije naplatiti prijevoznu kartu po tarifi putničkog vlaka jer su svi vlakovi u tom vremenu “deklasirani”. Dobro provjerite, znaju se zabuniti i automatizmom naplatiti punu cijenu, jer tko radi, taj i griješi. I nemojte se sada pitati kada ćemo od Osijeka do Zagreba opet piti kavu u vagon-restoranu ili jesti debrecinke, jer o tome ne smijemo ni maštati. Ljudi piju kavu na Mjesecu, a mi s Hrvatskim željeznicama proživljavamo katarzu i ispitujemo svoje granice izdržljivosti. Ili se to netko nama, naizgled naivnim putnicima - samo poigrava. Ali samo do daljnjega.