Ako se još uvijek dobro sjećate karnevala te debelog računa iz sasvim obične kavane na venecijanskom Trgu svetog Marka (a da to nije bila ona u kojoj je Wagner ispijao jutarnje kavice), pravo ste zlopamtilo! Možda se u izmaglici sjećate da ta kava i nije bila poput one Franckove u vašem omiljenom kafiću ili one ženine i tako zamamno i mljeveno turske. Platili ste pogled, bili ste na najboljem mjestu i trebalo je zapamtiti doživljaj (ma znam da jeste), a usput su vas malo i ošišali jer svi potonji opisi u današnjem svijetu nisu besplatni. Besplatno više nije ništa, pa ni ručak jer ste se i sami bezbroj puta uvjerili da besplatnog ručka – nema!

Slične situacije svakodnevno proživljavaju milijuni turista diljem svijeta, od Jadrana pa do Kilimandžara. Ali to nije situacija za Praxiten ili Xanax, pa se smirite. I sam se zlurado sjetim posebnih hotelskih cijena u Parizu, pizze u norveškom turističkom Bergenu, skupljih ulaznica za strance u muzejima i nacionalnim parkovima i mogao bih tako do sutra. U bivšem SSSR-u nekada su imali različite cijene i sobe za domaće i inozemne goste. Na katu na kojem su smještali domaće goste – toaleti i tuš-kabine bili su smještani s obje strane hodnika. Strani turisti živjeli su luksuznije, pa su sve to imali u svojoj sobi, ali su smještaj plaćali dvostruko više! I danas postoje takvi hoteli, ali sada i stranci mogu birati žele li WC u sobi ili ne! Baš zanimljiva dvojba koja se može proučavati i na “višim” razinama, ali sve je lako kad si mlad...

Lokalci nekako odmah nanjuše turiste i pokušavaju im svašta podvaliti i ne sluteći da mnogi turisti i nisu tako neiskusni. U Aziji vas, naravno, odmah prepoznaju (po izgledu i jeziku, a mnoge i po stilu odijevanja) i znaju da niste doputovali s pet dolara u novčaniku. I tu cijene rastu, baš svagdje gdje se može cjenkati, pa kad god pomislite da ste pobijedili i dogovorili dobru cijenu – opet su vas malkice ošišali i dobro zaradili?! Strance u Aziji deru na kubik (slično je negdje i u Africi jer su rijetke fiksirane cijene), a sva sreća je što su one i nakon “deračine” niže nego u njihovim državama, pa to nekako i preživljavaju. Ako ispred Boljšoj teatra u Moskvi planirate u lov na povoljne karte, nemojte se odjenuti poput manekenke/manekena Varteksa, već odjenite nešto olinjalo i iz 1982. godine. Ako se planirate cjenkati, zlatno je to pravilo koje opet ne vrijedi u Aziji koja uvijek odskače od svih mogućih šablona. Ali ako tijekom svog boravka na Dalekom istoku steknete prijatelje, oni će pomoći pa umjesto vas kupiti ulaznice po povoljnijim cijenama koje vrijede za domaći narod. Kada npr. stranim karticama podižete novac na nekim bankomatima u Tajlandu, Vijetnamu ili Hong Kongu, osim provizije svoje banke, često ćete morati pristati na dodatnih pet ili više dolara “poreza na glupost”. I tako nas deru, dolar po dolar, kunu po kunu.

Ukratko, kada ste turist – psihički se treba pripremiti na više cijene i prije kupnje pitati koliko košta i primaju li objekti kartice, ako se namjerava platiti bezgotovinski! Pokatkad mi se čine smiješnima natpisi u novinama o tome kako naši ugostitelji varaju strance. Navodno litru vode naplaćuju tri eura, a pića i hranu dvostruko skuplje i često bez računa. Turisti s iskustvom se tu nikada neće žaliti jer je to tako normalno. Jednostavno prije konzumacije treba pitati za cijenu i ako ne odgovara, samoposluga s tirolkom je preko puta. A tom će ugostitelju ubrzo crknuti krava jer neće biti konkurentan! I mirna Bosna.

Prije nekoliko sam dana u Kambodži kupovao ulaznicu za kompleks hramova Angokor Wat u Siem Reapu. Za strance ulaznica košta 37 američkih dolara, a domaći turisti ulaze besplatno?! Izuzetno simpatično i poučno. Prilikom kupnje vas fotografiraju i otisnu vašu fotografiju na ulaznicu, pa imate još jedan suvenir i memorabiliju. A zašto poučno? Pa uzmimo za primjer Plitvička jezera. Da bi tamo na izlet otputovala prosječna slavonska obitelj, s cestarinama, ulaznicama i obrocima – mora podići kredit! Pa zato bi prema kambodžanskoj logici npr. Plitvička jezera za sve nas koji plaćamo porez – trebala biti besplatna destinacija. Naravno, ima tu još mnogo znamenitosti koje bi za naše turiste trebale biti besplatne. Ideja je bezbroj, a kreativnost odgovornih na sobnoj temperaturi. Zato, narode, ako nas već u inozemstvu šišaju kao ovce, bar da u svojoj zemlji imamo zgodne frizure?! S besplatnim ulaznicama u džepu.