Zakoni su da se krše! Taj šaljivi zaključak možda vrijedi u nekim neuređenijim državama svijeta, ali zbog narušavanja pravila ponašanja na javnim mjestima u onim ozbiljnijim – mogu vas dobro oplesti po novčaniku, a možete završiti i u - tarapani?! Iskusni putnici i turisti vrlo dobro znaju da se prije odlaska u neku zemlju trebaju raspitati o njezinoj kulturi i običajima te kako se smiju ponašati, što je prihvatljivo u odijevanju, a što ne, gdje se smije fotografirati, i jesu li primjerice selphie štapovi dopušteni! Zlatna su to pravila putovanja i prije nego što naši čitatelji i uzmu prtljagu u ruke – trebaju se kvalitetno informirati putem interneta ili turističkih agencija. Nedavno je hrvatsku javnost osupnuo vrli gradonačelnik male paške varoši oštro na društvenoj mreži optužujući britanske goste zbog primitivizma, pijanstva i razularenosti koji zgražaju stanovnike.

Ne trebam niti spominjati da je otok Pag peti najveći otok na Jadranu, ali definitivno prvi po ludoj zabavi, spavanju na plažama, skupim koktelima, ultraseksualnosti i ludorijama do jutra. Ljudi moji, sav taj primitivizam kojeg prvi čovjek grada spominje jest cijena slave! Pag se u proteklih godina upravo zbog svojih ludih provoda vrtoglavo popeo na sam turistički vrh i posjećuju ga mladi ljudi iz čitavog svijeta upravo željni neobuzdanog provoda kakav pruža. Na taj provod naučili su ih ti isti Pažani jer su dopustili gotovo sve što se dopustiti može. Baš tamo ti isti turisti često dožive i svoja prva ili druga pijanstva, prve ljubavi, romantiku i spolna iskustva u praskozorja i na oštrom pijesku kojeg ne manjka?! Pa ako turisti žele obiteljski i vjerski nadahnut odmor bez buke i mobitela, neće sigurno na Pag gdje se gologuze Britanke omuhavaju oko frižiderčića sa sladoledom i visoko uzdignutom ambrelom! Otići će na neki otočić blizu Mljeta u pastirsku kućicu i tamo proučavati Novi zavjet i katekizam, ako im se ćeifne. Pa zar Pažani ne misle da ti njihovi nesuđeni turisti pune državni proračun astronomskim brzinama i da im treba dati zraka, stisnuti zube i malo pretrpjeti te se opustiti uz svoju janjetinu, sir i skrušeni ručni rad – nadaleko poznatu pašku čipku. Naravno, nisam da se u napola golom stanju s bocama u ruksaku posjećuju bogomolje, ali da se ljudima omogući da kvalitetno provedu svoj odmor za svoj novac i bez puno restrikcija – jesam! Naravno, oni koji prekrše zakon neka budu kažnjeni, ako je takav zakon napisan! Ovdje nije riječ samo o Pagu, nego i o Hvaru, i drugim turističkim gradovima koji bi valjda htjeli da im gosti plate - a da ne dođu! No pasaran!

S druge strane svijeta, turistički dragulj Singapur živi jedan drugi život. Tamo probleme ne stvaraju gologuzi turisti nego pušenje u javnom prijevozu, baš kao i lizanje sladoleda, hamburgeri, sokovi te voćka zvana durijan. Ako vas kontrola pronađe da u metrou ližete sladoled, kaznit će vas s nemalih 500 singapurskih dolara (oko 2400 kuna). I zamislite, nitko ne liže. Nitko i ne puši, jer je kazna dvostruko viša, a nitko i ne jede durijan. Riječ je o najodvratnijem voću na svijetu (po mirisu), a koje izgleda kao ananas s bodljama. Kada se otvori, u njemu je meso žute boje koje širi neopisivo odvratan miris, a smrad se šiti kilometrima uokolo. Iako je to voće izuzetno zdravo i ugodno slatkasto (iz iskustva nap.a.), smrad podsjeća na gnjili luk i fekalije iz kanalizacije. Upravo je to bio razlog da singapurske vlasti zabrane konzumiranje tog voća u javnom prijevozu, a mnogi ga hoteli (poput Hiltona u Maleziji), također zabranjuju, jer se kasnije soba ne može izračiti nekoliko tjedana.

I tako, svaka strana svijeta ima svoja pravila i nešto zbog čega se lokalci uvijek ljute kada ih turisti prekrše, ali zašute i čvrsto stisnu zube, jer znaju da im u nekoliko mjeseci godišnje turizam donosi dobit i da od novca svih tih hordi putnika njihovo mjesto ipak postaje bolje i ljepše, grade se nove ulice, dječja igrališta i poboljšava kvaliteta života. Kada ćemo mi to shvatiti? Neki brđani još nisu! A hoće li ikada, ne zna se!