Još nisu za ropotarnicu povijesti! Putnici diljem svijeta vole putovanja autobusom jer su sve udobniji, a poneki od njih sve više sliče zrakoplovima. Ipak, sjećate li se Autoreparaturinih autobusa iz prošlog stoljeća? Dugo su krstarili našim cestama i odvozili nas i dovozili iz škole i s posla, a nekada su potegli i k daljim relacijama diljem bivše države na maturalce, radničke sportske igre i nezaboravne ekskurzije. Samo, daleko je to bilo od udobnosti, mnogi od njih prometovali su i onako prašnjavi i s istrošenim kožnim sjedalima. Vozi, Miško! Bitno da se kreće. Veselo su radnim danom poskakivale bakice u Golincima i Čamagajevcima divaneći i čekajući jedan od takvih autobusa (dok ih je bilo) prema Našicama ili Donjem Miholjcu. Ili bilo gdje u Slavoniji i Baranji. Vikendom ili praznicima, poskakivanje je bilo ipak rjeđe.

Trebalo je kod liječnika, na pijac ili u goste! Povezivali su oni većinu naših slavonskih sela s gradovima i sjedištima općina i davali živost. Žalosno je što su danas mnoge linije ukinute pa je i iz Zagreba u večernjim i noćnim satima teško doći do Osijeka, a o gradićima na Podravskoj magistrali bolje da i ne govorim. Teško je o tim najslavnijim danima autobusa govoriti u perfektu, ali današnja krvna slika tog načina prijevoza, unatoč popularnosti, više je nego katastrofalna. Odnosi se to na brojne ukinute linije zbog manjka putnika i nerentabilnosti jer ako u manjim sredinama nemaš automobil - snađi se, druže! Opstaju samo linije koje voze prema većim središtima ili prema moru, a posebice one prema razvijenijim državama Europe. I tu dolazi i strana konkurencija što je za svaku pohvalu jer su cijene povoljnije. Dakako, mnogima su naši autobusi i u teškim sjećanjima jer su daleko odvezli naše sestre, roditelje... Taj prijevoz još uvijek nema alternativu jer je željeznica nerazvijenija, a domaći zračni promet u povojima.

Pa krenimo na put! U svakom slučaju, prije dužeg putovanja autobusom, treba se i psihički pripremiti. Putnicima treba biti jasno da nije riječ o previše udobnom prijevozu, posebice ako se krivuda serpentinama i lošim cestama. Pokatkad mi se čini da su proizvođači autobusa zbog zarade imali namjeru smjestiti dvjesta putnika na hrpu, a meni uvijek smeta mali prostor za noge što ima utjecaja i na kasnije raspoloženje. Uvijek nas privuče dobra cijena, a dobro je znano tko ranije rezervira kartu, plati manje. Autobusne karte na posebnim akcijama prigodom blagdana i praznika brzo se rasprodaju pa treba biti hitar, koristiti mobilnu aplikaciju za pojedine autobusne kompanije i redovito pratiti njihovu internetsku stranicu s dobrim ponudama. Dobre su ponude one po cijeni od jednog eura za putovanje od petstotinjak kilometara i dalje, a uvijek pazite da izaberete pravac sa što manje presjedanja jer autobusi kasne više nego zrakoplovi i vlakovi pa si ostavite više "lufta"! Doduše, ne znam odnosi li se ta informacija i na Hrvatske željeznice, ali sigurno znam da se zbog kašnjenja švicarskih vlakova zna raspravljati i u njihovom parlamentu?! U našem se raspravlja o nekim drugim stvarima koje su, čini se, puno važnije. Kada kartu kupite preko aplikacije, svakako je isprintajte, iako mnogi prijevoznici kartu mogu očitati i s vaših mobilnih uređaja. Ipak, ponesite je na papiru za svaki slučaj jer se i baterija vašeg mobitela od Vibera i Whats upa može i isprazniti... A onda slijedi najzanimljiviji dio jer trebate razmisliti kako provesti vrijeme vožnje. Ako taj suvremeni autobus ima WIFI, onda nema problema jer ćete biti povezani s mrežom svih mreža, a ni vaš kućni budžet neće trpjeti ako se radi o međunarodnom putovanju. Nije loše kupiti novine (da, dobro ste čuli, Glas Slavonije npr.) i pročitati ih za promjenu od početka do kraja ili ponijeti neku uspješnicu koju nikako da pročitati i temeljito je upijati od korica do korica.

Mogućnosti je puno, a vremena ćete imati napretek, baš prije spavanja za koje vam trebaju čepići za uši, maska za oči i pogađate - jastučić za vrat. Neizostavni dio je i hrana. Nemojte ponijeti cijelu pušnicu, budite skromni i izaberite sendviče s tunjevinom, vodu, čokoladu i nešto voća. A tada, kada ste se spakirali, možete krenuti na kolodvor i nešto ranije, a sve zbog smanjenja stresa. Ukrajinci prije polaska na put na nekoliko sekundi sjednu i tek onda krenu, a sukladno vjerovanju da će put nakon toga biti smiren i da će proteći prema planu.

I nema više prašnih, drvenih ili izlizanih kožnih sjedala kao nekad, loših naslona i karata iz blokova na koje se penkalom označavalo vrijeme polaska. Sada se vozite kao gospodin čovjek i u autobusu putnike na početku putovanja dočeka i besplatan slatkiš te još slađi osmijeh zgodne kondukterke. Uzeli ste mi riječ iz usta - ni autobusi više nisu što su nekad bili... Zar su evoluirali?!