Na početku se treba smiriti. Iako se problemi i krađe obično događaju drugima, to nije kraj svijeta i za sve postoji rješenje. Treba znati da se pravim putnicima osim lijepih stvari pokatkad zna dogoditi i jedna loša. A s druge strane, da ne gubimo isprave, tko bi punio državni proračun?! Prvi je korak krađu ili gubitak prijaviti najbližoj policijskoj postaji uz davanje što više informacija. Ako se nalazite u nekoj dalekoj zemlji u kojoj je službeni jezik isto tako dalek, pokušajte pronaći osobu koja govori jezik koji razumijete kako bi pomogla u komunikaciji s policijom. Rezultat prijave je nekakav obrazac (čitaj: policijski zapisnik) koji će pomoći u drugom koraku, a ako je ukradena putovnica ili osobna iskaznica (u mnoge države možemo bez putovnica), olakšat će izdavanje tzv. putnog lista kojim ćete se moći bezbrižno vratiti u domaju. Konzulati ili veleposlanstva naše države diljem svijeta – prava su adresa na koju se treba obratiti. Svaki od njih ima broj telefona na koji se može zvati i svetkom i petkom, tj. i izvan radnog vremena i ne zaboravite da konzuli služe kako bi nam pomogli u složenim i problematičnim situacijama. Pomoći će oni i ako se nađete u zatvoru - ne mogu vas “izvaditi” van, ali se mogu pobrinuti da imate isti tretman kao i državljani zemlje u kojoj ste “zaglavili”, ali to je već jedna nova priča za budućnost. Ako isprave izgubite u nekoj državi u kojoj Hrvatska nema diplomatsku misiju ili konzulat, nestanak možete prijaviti konzulatu bilo koje druge članice Europske unije koji je također ovlašten izdati putni list koji će vam zamijeniti putovnicu. Lokalna policija možda pronađe lopova, a poštenih nalaznika, ako ste isprave izgubili, svagdje ima. Ono što vam se sigurno neće svidjeti – putni list nije besplatan! Konzulati puno toga čine besplatno (valjda jer se i financiraju iz naših plaća?!), ali OVO ne. Na internetu je navedena i tarifa – ni manje ni više nego 46 eura ili 61 USD, a u diplomatskoj misiji ili konzulatu druge države EU-a prema njihovoj tarifi. Oprostite na šoku, nije bilo namjerno.

I s kreditnim je karticama slična situacija. Kada uočite nestanak, odmah treba prijaviti policiji i blokirati ih. Nazovite svoju banku ili kartičarsku kuću. To što gotovo svaka kartica ima PIN odlična je stvar, ali morate znati da u nekim državama takav sustav zbog tehničkih razloga ne funkcionira i za kupnju je dovoljan samo potpis. Ipak, nadajmo se da takav crni scenarij ipak neće biti, a neki će vam kartičari nove kartice o svom trošku htjeti poslati i tako daleko. Raspitajte se u svojim bankama što činiti ako se dogodi takvo što. Svi im mjesečno plaćamo visoke naknade ili godišnje članarine, a gotovo da i ne znamo što bi nam se moglo dogoditi kada se dogodi krađa ili zlouporaba. Danas je vrijeme da nazovete svoju banku i kartičarsku kuću, raspitate se, zapamtite i zapišete.

Ako su vam ukrali i gotovinu, tada je problem ipak malo veći. Kako platiti 46 eura za putni list ako nemate prebijene lipe? A nemate ni kartica, ni račun u lokalnoj banci. Ovo nije reklama, ali jedina stvar su usluge koje se zovu Western Union ili MoneyGram. Onda zovite roditelje, susjede, prijatelje, neprijatelje i molite da odu do pošte, banke ili kioska i pošalju vam novac koji će do vas doputovati za nekoliko minuta. Bar jedna svijetla točka.

A kada dođete do gotovine, to ne znači da odmah morate kući. Slobodno nastavite uživati u svom odmoru i putovanju jer putni list vrijedi do 30 dana. Ako nakon takvog šoka i možete više uživati. A kada dođete u Hrvatsku, predate zahtjeve za nove isprave i kartice… İ Stvar je riješena. Iako bi bilo puno ljepše – da se nikad nije dogodila.