Datum objave: 15. ožujka, 2017.
Sjećate li se razglednica?! Koja je posljednja koju ste primili? Danas nam na kućne adrese uglavnom stižu slikovite matematičke „razglednice“ iz HEP-a, plinare ili banke. Ta gotovo izumrla poštanska vrsta koju vječni putnice vole - i dalje se bori s realnošću te odolijeva zubu vremena. Telegrame su primjerice neke pošte, poput ruske, odavno izbacile iz svoje ponude, a razglednice se tiskaju u sve manjim nakladama i kupuje ih i šalje tek šačica entuzijasta. Sada već davno, prva stvar koju smo napravili kada smo došli na more bila je kupnja pitoresknih razglednica. Pozdrav iz Splita, Tučepa, Dubrovnika… ili Sarajeva... Pisali smo ih u ležaljkama, u bungalovu ili na klupici u parku. I na još pokatkad mokre od vode koja je kapala s naše kose i sa zrncima pijeska s plaže - na njih lijepili markice. I putovale su svijetom da bi nakon nekoliko dana, tjedana ili mjeseci stigle na svoja odredišta i bar malo razveselile naše roditelje, prijatelje i ljubavi. I nemojte se zavaravati da je bila mala stvar poslati ih jer se za njihovo slanje moralo potruditi. Izabrati estetsku razglednicu, kupiti odgovorajuću poštansku markicu (kojih na kioscima uz more često nije bilo, pa su neke dopisnice putovale s oznakom „T“ - što je značilo teretno, pa je poštarinu pokatkad znao platiti i primatelj) i pronaći poštanski sandučić (koji su uglavnom bili, kao i sada, na zgradama pošta). I uglavnom ih je, kao i danas, bilo teško pronaći.
Dobro sada, ima i onih ljudi koji ih nikada nisu kupovali niti slali. Smatrali su da je to gubljenje vremena i dodatni trošak. A zapravo, kada odu na more, malo će se odmoriti od onih od kojih su otišli bar na desetak dana, pa zašto bi im još slali i razglednice.
A danas? Rijetki su pojedinci koji ih šalju, ali ih još ima. Ljudima je nekako jednostavnije poslati SMS mobitelom ili internetsku poruku s nekoliko lijepih fotografija. Možda je praktičnije i jeftinije, ali to ne znači da je i bolje. Poruka stigne na mobitel, čuje se „bip“, pročitate je i to je to. Promjenom mobitela, ona nestaje baš kao da nikada nije ni postojala. A razglednica ostaje kao spomenik i dokaz da je ta i ta osoba tamo bila, a nerijetko se zatakne i za zrcalo, stavi na radni stol ili bar kao tvrda podloga posluži za skupljanje prašine nakon što pometemo kuhinju?! Ili ih, onako u svežnju, jednoga dana pronađete na prašnjavom tavanu i oživite mladost i uspomene.
I nedavno sam nekolicini kolegica i kolega poslao razglednice! Gotovo su svi oduševeljeno reagirali kada im je poštar donio taj nevjerojatan komadić papira iz dalekog svijeta, kazali su mi. Danas, kada poštari uglavnom nose račune i ostala pisma koja nas samo mogu rastužiti, razglednica od prijatelja može učiniti čuda, a prvo čudo je iznenađenje. One su odličan marketing i za turizam i u vremena kada nije bilo interneta i svih mobilnih čuda – bile su prava propaganda i u nekim su frizerskim salonima zataknute za zrcalo znale stajati po nekoliko godina?! Baš kao i pitoreskni pivski kalendari s golim ljepoticama u automehaničarskim i vulkanizerskim radionicama. U nekim se državama i danas prodaju kompleti razglednica po deset komada i neki ih narodi, posebice oni azijski, možda više šalju. Neke naše mobitel-kompanije nude i elektronske razglednice koje se mogu poslati iz posebne aplikacije i kartona je sve manje. Je li to prvi korak k njihovu gašenju, ne bih znao. Ali znam da ne bi bilo loše da svatko od nas s putovanja pošalje bar nekoliko razglednica. Pritom bi malo uvježbao i rukopis, jer mi se čini da se danas kemijskom olovkom jako malo piše, ali i kreativnost. Čestitka je poseban tip razglednice i uglavnom je s prigodnim motivima cvijeća ili pak borova, snijega ili zečeva. I njih se rijetko šalje i gotovo sav poštanski promet u sferi čestitanja polako nestaje. Negdje sam ipak pročitao, utješno, da se za prošli Božić poslalo više čestitaka nego za onaj pretprošli! A sada se pošta okreće drugim oblicima trgovine, pa prodaju knjige, lutriju, pribor za higijenu i sve ono za što prije desetak godine ne biste mogli ni pomisliti da će se naći na poštanskom šalteru. I sve to dok naše stare, dobre prijateljice polako izumiru.
Drage čitateljice i čitatelji Glasa Slavonije, srdačan pozdrav iz Moskve! Markicu sam nalijepio, još samo da pronađem poštanski sandučić…