Njemačka je putovnica najjača na svijetu! Oni koji je imaju, bez vize i bez puno „njakanja“ mogu prelaziti granice čak 158 zemalja, a u stopu je slijede Švedska i Singapur (157) te Danska, Finska, Francuska, Španjolska, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD s jednom državom manje.

Prema internetskoj stranici passportindex.org, naša je putovnica po snazi svrstana na 15. mjesto koje dijeli s bugarskom i otvara vrata u 142 zemlje. Kako je kod nas običaj uspoređivati se sa susjedima i pritom se veseliti (zašto bi si lagali!) ako smo više rangirani, bolje stojimo od Bosne i Hercegovine koja je na 45. mjestu s čijom se putovnicom bez vize može u 99 zemalja i Srbije koja je na 37. mjestu (110 zemalja), a prešišali su nas Mađari i Slovenci. Na popisu država s „najslabijim“ putovnicama nalaze se Irak, Pakistan i Afganistan.

A što je zapravo viza i kako doći do nje pitat će se naši mlađi čitatelji koji nisu imali prilike putovati svijetom i tražiti ju. Riječ je o dokumentu kojim se daje dozvola ulaska, boravka ili tranzita stranca na području određene države. Viza se lijepi u putovnicu kao naljepnica, otiskuje kao pečat ili izdaje u obliku obrasca. Iako postoje tranzitne, grupne, službene i diplomatske vize, nas posebice zanima onaj najčešći oblik za putnike – turistička! Za sve koji se žele detaljnije informirati o vizama, detalje mogu pronaći na stranici našeg Ministarstva vanjskih poslova – www.mvp.hr.

Hrvatski državljani unatrag nekoliko godina doista mogu putovati cijelom Europom (osim u Bjelorusiju i Rusiju) i u većinu država svijeta bez ishođenja tih „šarenih naljepnica“ koje pokatkad znaju izazvati glavobolje i prazniji novčanik. Za putovanja u većinu europskih država dovoljna je i osobna iskaznica pa se mnogi naši državljani i ne odlučuju za putovnicu. Tako možemo bez problema ulaziti u Kanadu, Dominikansku Republiku, Japan ili na Novi Zeland, ali ne i u Sjedinjene Američke Države za koje nam treba viza koja za turistički boravak košta ne baš sitnih 160 američkih dolara ili, pokatkad, pola jeftinije zrakoplovne karte. Još kad se tu zbroji putovanje u Zagreb na razgovor te izrada fotografije, skupi se lijepa brojka. Amerikanci uporno odbijaju ukinuti vize za državljane pet država EU-a, Cipra, Bugarske, Hrvatske, Rumunjske i Poljske. Upravo se EU boji pokrenuti pravne mehanizme i istim tim Amerikancima koji se slobodno šeću EU-om reciprocitetno uvesti vize. Australija nam je olakšala ulazak sustavom eVisitor koji je zamišljen kao online registracija, ali ipak neka iskustva putnika govore da našim državljanima umjesto jednostavne procedure uvijek treba jedan dokument više?! Hrvatskim pristupanjem Europskoj uniji – i Turska nam je uvela vize koje se mogu dobiti i platiti s nekoliko klikova mišem i koje koštaju 20 američkih dolara. Iako je putovnica Srbije niže rangirana na popisu najmoćnijih putovnica svijeta, ne treba zaboraviti da s njom naši susjedi mogu na mjesec dana bez viza u Rusiju, Bjelorusiju i Kinu, a o čemu mi možemo još samo sanjati.

I dok jedni putuju svijetom i skupljaju pečate u putovnici, drugi s osobnom iskaznicom putuju u susjednu BiH kupiti jeftinije lijekove, cigarete i benzin ili u Mađarsku po sokove i finiji sir i o vizama ne razmišljaju. I dok je brutalna žilet-žica na granici između Hrvatske i Mađarske i dalje spremna za brzo razvlačenje, bezgranično nam kao državljanima EU-a ide na živce uobičajena naredba mađarskih carinika u Dravaszabolcsu s lošim hrvatskim naglaskom: „Otvorite gepek!“ Baš kao da očekuju da će iz praznog prtljažnika iskočiti nekoliko izbjeglica koje smo usputno i prijateljski odlučili prevesti do Harkanya. Ali i tome će doći kraj kada Hrvatska pristupi u schengensku zonu. Uskoro?!