Razveselili se brojni zemljaci diljem Irske i drugih „naših“ zemalja što će im rodbina i prijatelji nakon slavonskih kolinja i brojnih dimljenja, a kada dođu u posjet, ponijeti i domaće specijalitete za kojima čeznu, od kulena preko kiselih krastavaca do krvavica. A kad su se potonji pojavili na aerodromima od Osijeka, Budimpešte, Zagreba i Beograda s tim specijalitetima u ručnoj prtljazi koja se unosi u zrakoplov, doživjeli su šok?! Mnogi su proizvode morali baciti jer je već bilo prekasno da je „prepakiraju“ u prtljagu koja se „čekira“, tj. prijavljuje, a u kojoj se spomenute delikatese mogu prevoziti uz prikladno pakiranje da se ne bi dogodilo da se boca feričanačke frankovke ili staklenka bakinog ajvara – razbiju.

Je li vam se ikada dogodilo da prije pakiranja na putovanje niste znali što i gdje spakirati? Čest je slučaj da i najveći putnici budu u nedoumici oko ručne prtljage koja se strogo pregledava sukladno sigurnosnim pravilima na aerodromima, pa ostanu bez skupog švicarskog noža, netom kupljene boce soka ili omiljenog parfema. Ali, krenimo redom. Dvije su vrste prtljage s kojom se putnici mogu pojaviti na aerodromu. Ručna prtljaga obično se sastoji od jedne putne torbe prosječnih dimenzija 55 x 35 x 25 centimetara maksimalne težine do 7 ili 12 kilograma, a što ovisi o zrakoplovnom prijevozniku, pa se prije ukrcavanja i polaska u zračnu luku treba upoznati s pravilima. Avioprijevoznici obično besplatno dopuštaju još jednu manju torbu u koju možete spakirati računalo i torbicu s osobnim stvarima. S druge strane, obična se prtljaga (koja se sastoji od velikog kovčega ili više njih) – prijavljuje na „check-inu“ i s njim se opraštate do krajnje destinacije. Jeftine aviokompanije takvu prtljagu masno naplaćuju i obično se u onoj cijeni karte od nekoliko eura nalazi samo besplatna ručna prtljaga. Ako je kupljena skuplja karta, velika je vjerojatnost da je dopuštena kilaža prtljage za „čekiranje“ od 17 pa sve do 30 kilograma za interkontinentalne letove. Ako se prekorači limit dopuštene kilaže, dodatno se naplaćuje svaki kilogram, a cijene mogu varirati od 20 pa čak do 60 eura. U zračnim lukama često susrećem neiskusne putnike koji višak prtljage bacaju u smeće ili pakiraju u pakete te šalju poštom jer je tako jeftinije (na brojnim se aerodromima nalaze i poštanski uredi). Prije polaska na aerodrom prtljagu treba izvagati kako se ne bi doživjela neugodna iznenađenja koja bi novčanik učinila tanjim. Iz iskustva moram priznati da kilogram ili dva viška težine prtljage nikada nisam dodatno platio, ali to sve ovisi o raspoloženju na šalteru, klimi i vašem osmijehu?! A što onda prenositi u ručnoj prtljazi? - pitat ćete se.

Male količine tekućine koje moraju biti pohranjene u pojedinačnim bočicama od najviše sto mililitara. Te bi se bočice morale zapakirati u prozirnu plastičnu vrećicu koju je moguće ponovno zatvoriti i čiji volumen kod jednog putnika nije već od jedne litre! Te vrećice rijetko viđam na aerodromima! Zaštitarima se na uvid treba predati sva tekućina, skinuti jaknu ili kaput koji će se pregledati posebno te izvaditi prijenosna računala i druge elektronske naprave iz ručne prtljage. U tekućine spadaju juhe, voda, sirupi, losioni, ulja, kreme, parfemi (budite oprezni da bočica ne bude veća od 100 ml jer u slučaju da vam se dogodi da imate veću bočicu, nebitno što unutra nema ni 50 ml, neće proći), gelovi, sprejevi, pjena za brijanje, dezodoransi, zubne paste, maskara za trepavice i sve slično. U ručnoj prtljazi mogu se prenositi lijekovi i nužne namirnice poput dječje hrane koja će se upotrebljavati tijekom puta, ali pokatkad će se morati dokazati da je sve to nužno potrebno! Sve opasne predmete i oružje zabranjeno je unositi u avion, streljivo, plin za upaljače, upaljače koji izgledaju kao vatreno oružje, palice za golf i ostale sportske palice kao skijaške štapove, oštre predmete koji mogu poslužiti kao hladno oružje, opremu za borilačke sportove, kiseline te zapaljive stvari. A kad već zaboravite na zaštitara i njegovu strogu rendgensku kontrolu, onda opet prije leta možete neograničeno kupovati parfeme i tekućine u Duty free trgovinama u zračnim lukama ili u samim zrakoplovima. Ako ste ih dobili zapakirane u posebno stisnutoj vrećici, vrećicu nipošto ne otvarajte jer biste mogli imati problema na krajnjem odredištu ili ako presjedate na drugi let. Čini se sve to kao velika filozofija, ali nije. Nakon nekoliko putovanja zrakoplovom, čovjek postane pravi stručnjak.

Nego, zabrinjavaju me oni kuleni, čvarci i ajvar. Zato - oprez prilikom pakiranja kako bi vaše putovanje bilo nezaboravno i bezbrižno. A i kako bi naši zemljaci diljem svijeta uživali u okusu jedinog slavonskog zavičaja.