Kolumne
Iza ćoška Piše: Iva Oršolić
Moramo se minjat iz temelja
Datum objave: 2. svibnja, 2022.
Na samom početku pozdravljam sve Rvatske branitelje, sudionike Vojno redarstvene operacije “Bljesak”, čiju smo obljetnicu otračili u Okučanima. Želim braniteljima zafalit na Domovini, fala im što su rašćerali bradate spodobe i oslobodili našu zapadnu Slavoniju. Posebno se moramo prisjetit poginuli i nestali Rvatskih branitelja, njiovi obitelji. Puno toga se prominilo od onda, gradove i sela smo obnovili, jedino smo mi ostali uvrniti i nismo se puno prominili. Kako se minja selo, njekad nije bilo struje, ni bilo telefunkena, kanalizacije, ni bilo asvalta, ni bilo dućana, a danas sve to imaje naša sela, samo nema seljana. Ne znam šta bi kazo, puno sam o tome divanio i divanit ću, jer vako ne valja. Jedino se ni prominilo da su žene i dalje gazde u naši domova i da mi muški moramo slušat. Barem ja, jer moja mi je zapritila, budem li pisnio mogo bi me vrag odnit. Ja ću divanit, pa šta god mi bude. Valjda će me njeko branit. Kad me njeko brani uvik nagraišem. Danas su nam mediji puni koje kaki drugi problema i crne kronike, najmanje ni naši svakodnevni. Kad kažem vo naši, mislim na gologuziju, koštom sam i ja. Zato imate mene pa ću ja vama pridočit istinu i probat rišit. Tužno je gledit kako se naši drmatori lipo časte i šta divane jedni o drugima, kodak slušamo dvi jetrve kako se časte. To ni po blagoslovu Božjem. Kodak su zaboravili povist, kako smo bili jedinstveni u stvaranju Lipe naše. Izgleda da smo to zaboravili, a nebi smili. Za Lipu našu ginili su najbolji sinovi, pa eto, ako nas nije stid nji nastavimo po starom. Pa eto sad, kako bude, život iđe dalje. Nadam se da će se nješta i prominit. Al da ne pametujem dalje, moji kameradi šute ko zaliveni. Mata veli da stanem. Kazuje mi da smo slabi sa živcima, ako ih još imamo. Ušutio sam, zamislio se i kazo sam sebi, ajd Iva malo veselije. Nadam se da će se i naši drmatori ugledat na nas, da ćemo malo drmnit glavušom o kako drvo i kazat: sad vako više ne iđe. Dobar smo mi svit, samo njekad malo skrenemo u stranu, u auzvinkl.

Sve vas lipo pozdravlja vaš bać Iva iz Županje!