Datum objave: 5. listopada, 2020.
Ne znaš kad je lipša va naša Slavonija, il u proljeće, ljeto, jesen il zimu
kad oranice prikrije bilo more, kad nam sela i gradovi zamire mirisom zrelog
rasta i povišani kulinova, kobasica i slaninice. To je Slavonija uvik lipa,
mirisava i okićena, uvik i vazda u našim srcima, tako je bilo tako će i bit, jer
tu su nam naše uspomene tkane i izatkane. Nješta me svitu ošinili njeki
osjećaji, njeka sjeta, jer duša me zaboli kad vidim ista ta sela kako propadaje,
kako nema ko tu našu zemlju obrađivat. Pitam se vaki tumast zašto je to tako?
Danas đecu uče njekim drugim stvarima, gospodskim. Kad sam ja bio dite kodak ni
bio taj, kako ga zovu, pubertet. Danas za sve dičije nestašluke okrivljuju taj
pubertet, a kad sam ja bio dite za mene su repne vile bile smirenje. Danas
raspravljaju šta je muško, a šta žemsko, neblakati doklem smo došli. Jednom je
moja mama kazala dadi da sam ošo u pubertet kad ju je pito di sam, a on skreše,
dobit će on svoje, ja sam ga poslo u štalu. Njekad su se roditelji poštivali i
ako nije mogo projt dan a da ne dobiješ bubotaka. Danas, e probaj danas dite
ćušit, oma se laća plavog telefona. Imo sam i ja plavo, al gujicu. Ne znam šta
se dešava, svi su nješta nadrndani ko mlade udovice, svi se otresaju i
natresaju. Znam da je teško i vrime je tako kako jest, ja bi kazo po boginoj
volji, al moramo malo bit veseliji i orniji, a ne mrštit se jedni na druge. Znam
da je teško živit, barem nama njekima, a taki nas je većina u Lipoj našoj, rad
tog se i pokrkam sa snašom, uvik primjeti kad joj podvadim šlajbog, a kad ja
glomnem par mali u birtiji nije me ni briga što ona čanti. Spominju se razne
bolesti, al mešćim smo najbolesniji u glavu, barem znam za sebe, a svim takima
priporućam pojaćanu dozu rakije, namastitog kruva i bilog luka, rasola i kaku
lipu pismu. To je terapija koja nam svima triba, inače smo ošli k vragu. Zato
dok je vrime poslušajte vi tumastog Ivu i kiku na vršiku, ja bi to kazo vako:
“Šta da radim kad moram da vadim, iz đepa maramicu, kad imam kijavicu, pjevam
pjesme dok me njeko ne tresne, a kad tresne ja opet pjevam pjesme!”
Sve vas lipo pozdravlja vaš bać Iva iz Županje!