Eto lipi moji, vi dana se šuška o njakoj velikoj koaliciji, navodno livi i desni. Pitaju me di ja pripadam? Kad se malo naudaram rakije, ondak iđem malo livo, malo desno, a sad treba vidit ko će s kim u bračne vode, il kako se to strukovnjački kaže koaliciju. Ja sam sa svojom boljom polom trijest i pet godina u tim odnosima pa nikako na zelenu granu, a kako ćete vi, živi bili pa vidili. Njeki će kazat, a šta me briga, meni ni u đep, ni iz đepa. Nije baš tako. O tome ovisi kako ćemo živjet, di ćemo živjet, dal ćemo imat šta za poitkat. Nadam se da će se u tim prigovorima najt mjesta i o boljem životu slavonski, baranjski i srijemski sela, o našem ponosu, o vridnom seljaku koji ne vodi samo računa o sebi nego i o svojoj marvi. Svađaje se drmatori vi dana kako je malo žena u saboru. Slažem se, samo ta mista su naminita za gospoje, a šta je sa ženama sa sela, za nji niko i ne pita. Većina seoskih žena nekada, a i dan danas, arbajtuje po 12 sati dnevno, ne ide redovito doktoru jer valja radit i nemaju kad, a uvik je seoska žena bila zapostavita. Svi danas samo gledaju školu, e ja mislim da žena na selu ima najveće škole, koja je bolja nego bilo kaki vakultet. Opet mi se čini kako je seoska žena i dalje manje ili više ukorijenjena u tradiciju, al puno se toga prominilo na selu. Eto kast ćemo puno selskih žena se danas školuje, koriste računala, mobitele, imaje vozački ispit, a neblakami sve i više divani i po njeki stranjski jezik. E to je baš lipo, tako i treba, samo drmatori to ne vide. Neće ni jedna stranka seljanku, e znalo bi se onda reda, znalo bi se kako se brine o kući. Nebi smilo bit razlike između gospoja i žene sa sela. Jedina je razlika u tome što gospoja ima minđušu u pupku, a seljanka krpelja. Zato još jednom sjetujem ne koji nam kroje gaće da ne zaborave ve dilove Lipe Naše, da i mi živimo u Rvackoj. Siguran sam da ima ni koji su zaboravili na nas i zaobilaze nas u širokom luku.Sve vas lipo pozdravlja vaš bać Iva iz Županje!