Posljednjih dana otvorila se živa rasprava između katoličke udruge Vigilare i stranih trgovačkih lanaca koji su u uporabu pustili pojam Xmas. Radi se o zamjeni za riječ Christmas, Božić, koju, prema mišljenju mnogih, potencira potrošačko društvo.

I dok udruga Vigilare tvrdi kako je cilj kampanje Xmas izbaciti Krista iz obljetnice njegova rođenja, drugi tvrde kako se radi tek o neselektivnom uvođenju tuđica u svakodnevnu uporabu. Ne ulazeći u to koja strana ima pravo, jer za to nisam kompetentan, pozabavimo se na trenutak onime što Xmas donosi u kulturološkom smislu, na štetu tradicionalne proslave i obilježavanja Božića u Hrvatskoj. Jer makoliko iz raznih izvora dopirale tvrdnje kako je riječ tek o drugom nazivu za Božić, a prema tvrdnjama tih istih Božić je Božić ma kako se na kojem jeziku i pismu nazivao i pisao, određeno nazivlje i znakovlje sa sobom povlači i razne kulturološke fenomene. Bilo kako bilo, pojam Xmas nužno dolazi u paketu s određenim običajima koji su popratna pojavama potrošačkog društva. Iako bi sam pojam trebao biti istovjetan Božiću, pa bi u središtu reklamnih kampanja, promotivnih filmova, razglednica i pjesama trebao biti mali Isus, u slučaju Xmasa imamo sve samo ne malog Isusa. Naći će se tu pahuljica, žaruljica, svjećica, snijega, saonica, Djed Božićnjak, sobovi, saonice, čak i vatromet, ali gotovo se nigdje u cijelom tom blještavilu nije pronašao maleni kutak za dijete Isusa. Ako bolje pazite, u božićnim filmovima nema mjesta ni za crkvu, bilo da se radi o građevini bilo da se radi o zajednici vjernika. Ako se i provuče poneki kadar crkve, ona je uvijek otužno prazno mjesto na koje glavni lik dolazi kako bi, najčešće, okajao neki grijeh. Za razliku od Zapada, koji nam u agresivnoj reklamnoj kampanji nudi svoju viziju proslave Božića u združeni pojam Xmasa, u Hrvatskoj još uvijek ima mjesta za tradicionalni katolički Božić. Na svu sreću, iz prepunih hrvatskih crkava još uvijek dopire radosna božićna pjesma. Hrvatska kultura i tradicija prepune su pučkih božićnih napjeva i običaja iz raznih krajeva naše domovine. Navedeno bogatstvo božićnih običaja tradicija je u srazu s kojom Xmas, pojam nastao na duhovno mrtvom Zapadu, jednostavno nema nikakve privlačnosti.

Ipak, kampanja Xmasa ne prestaje, ona danas cilja na najmlađe, one koji su najosjetljiviji i najpovodljiviji. Ne tako davno smijali smo se američkom obilježavanju Noći vještica, danas pak i djeca u Hrvatskoj obilježavaju Noć vještica, a sve pod utjecajem masovnog potrošačkog društva. Hoće li uskoro i naša djeca slaviti Božić bez malog Isusa? No zadržimo se još na trenutak na fenomenu Xmasa i strategiji zapadne potrošačke kulture općenito. Sveto je pravilo trgovine, uvriježeno još u vrijeme kada su prvi ljudi počeli trgovati, da onaj tko želi nešto prodati mora upoznati lokalne običaje ljudi s kojima želi trgovati i koristeći te iste običaje pokušati prodati svoje proizvode. To nepisano pravilo, nastalo prije više tisuća godina, zapadna potrošačka kultura potpuno ruši. Ona ne samo što dolazi s novim proizvodima nego i nastupa s potpuno novim kulturološkim okvirom, kojim želi podčiniti lokalne običaje i nametnuti nove vrijednosti. Tu dolazimo do nikad potvrđene, a tako očite, veze između gospodarstva, politike i religije.

Kako opstati, kako sačuvati vrijednosti i običaje za koje vjerujemo da su ispravni te kako ih je vrijedno prenijeti novim generacijama? Nikako zabranama jer zabrane nikada nisu donijele željene učinke. Bilo bi najbolje kada bi sama djeca uvidjela razliku između ispraznosti koju donosi potrošačko društvo i komercijalizacija Božića pojmom Xmas i topline tradicionalnih božićnih običaja u Hrvatskoj. Međutim, kako bi djeca uvidjela razliku, treba je upoznati i s božićnim običajima, treba joj objasniti kako ideal nije slavljenje Božića u shopping centru. Djecu treba podučiti pučkim običajima, odvesti je na polnoćke, na kojima stotine ljudi u jedan glas slave radosnu objavu - rođenje malog Isusa. Hrvatsko društvo željno je svih vrsta noviteta, što je posljedica dugogodišnje ograničenosti slobode pod komunističkom diktaturom. Naravno da je nakon pada komunizma zavladala određena pomama, neselektivna, za svim proizvodima i običajima koji su dolazili sa Zapada. Nažalost, često su prihvaćani i običaji, izričaji i standardi na račun domicilnih, koji su možda u svojoj biti bili kvalitetniji. Također, vladala je određena sumnjičavost prema svim osobama koje su upozoravale na neselektivno preuzimanje zapadnog kulturološkog okvira i raznih elemenata supkulture nespojive s lokalnim običajima i tradicijama. Nažalost, tada, pa čak ni danas, nije se znalo razlučiti politički utjecaj od kulturološkog. No mislim kako smo danas konačno spremni razlikovati dobro od lošeg, pozitivno od negativnog, ali, što je još važnije, cijeniti svoje spram tuđeg. Jer, što se tiče božićnih običaja, kulture i tradicije poštovanja i obilježavanja Božića, Hrvatska je mnogo bogatija zemlja od prostora s kojeg stiže fenomen Xmasa. Međutim, kako smo dio jedinstvenog, globaliziranog i tzv. slobodnog tržišta, ne možemo utjecati na to kako će se globalne kompanije ponašati i kojom vrstom kampanje će nas obasuti u predbožićno vrijeme. Jedini odgovor na agresivno nametanje kulturnih vrijednosti i običaja je pravilno vrednovanje vlastite kulturne baštine i identiteta. Ako smo svoju djecu pravilno poučili i naučili cijeniti vlastito kulturno naslijeđe, nema nikakvog straha od kulturne asimilacije.

Za usporedbu, katolički identitet i božićni običaji opstali su u Bosni i Hercegovini unatoč višestoljetnoj osmanskoj vlasti, kulturnoj i vjerskoj izoliranosti. Ipak, božićni običaji katolika, primjerice, u Srednjoj Bosni, među najbogatijima i najraznovrsnijima su u Europi. Kada silni Osmanlije nisu uspjeli uništiti Božić u Hrvata, koje su šanse da će to poći za rukom onima koji zagovaraju kampanju Xmasa?