Datum objave: 8. listopada, 2022.
Još je slavni Euripid, grčki tragediograf i suvremenik političkih promjena koje su se zbivale za Peloponeskoga rata, oko 420. godine pr. Kr., napisao: “Doista postoje tri klase u državi. Najprije, oni bogati, beskorisni građani, neprestano zaokupljeni uvećanjem svojega bogatstva. Zatim siromašni, lišeni čak i nužnog…. Od tri klase, napokon, srednja klasa je ona koja spašava države: ona koja održava institucije koje je država uspostavila.”
Prošle su silna stoljeća od tada, napisane mnoge studije, i sve se one nisu daleko odmaknule od Euripidova mišljenja, a slično tvrde i političari - kako je srednja klasa onaj sloj stanovništva koji teško radi i na kojem počiva sve, koji je temelj svakog društva, države. Srednja je klasa opisivana kao društveni sloj koji svojim radom može sebi i obitelji omogućiti pristojan standard, život dostojan čovjeka. Pripadnici srednje klase, stoji u mnogim studijama, oni su građani neke zemlje koji nisu prisiljeni sve što zarade potrošiti za golu egzistenciju, na elementarne potrebe, stanovanje, prehranu, redovito plaćanje računa… Njihovi im prihodi omogućuju i štednju, putovanja, ljetovanja, čak i neka ulaganja. Struka koja se bavi tom problematikom reći će kako pripadnici srednje klase imaju i priliku za razvoj, učenje i napredovanje. Oni žive miran, spokojan život u sigurnosti svoga domaa, zadovoljni, s dovoljno vremena za sebe, za obitelj i prijatelje. Znanstvena fantastika? Točnije, životna laž, ili, blaže rečeno - nerealnost.
NEPOŠTENA RASPODJELA
”Čovjek je rođen da radi, da trpi i da se bori, a tko tako ne čini, mora propasti”, reče jednom veliki Nikola Tesla. Danas bi možda i sam promijenio mišljenje. Jer najveći broj ljudi marljivi radi, servisira države porezima i drugim nametima, doista se bori za civilizirani život svim silama, ali sve je jače ugrožen inflacijom, stalnim poskupljenjima, od hrane do energenata, zapravo svega, potom malim zaradama, nemogućnošću zapošljavanja, rijetkim ili nikakvim olakšicama… I zato ne iznenađuje kada danas i jedna četveročlana obitelj, makar bila i visokoobrazovana, jedva podmiruje račune i druge svoje obveze. Zbog svega toga ekonomisti, sociolozi i drugi stručnjaci upozoravaju da srednja klasa, nekoć moćna i brojna, naglo nestaje. Oni odvažniji analitičari reći će još gore - srednja je klasa na aparatima i ona izumire! Istraživanja su, primjerice, pokazala kako je ulazak u siromaštvo siguran nakon pet godina nezaposlenosti. A život svjedoči o anomalijama poput podataka kako sve veći broj tridesetogodišnjaka i starijih u Europi živi s roditeljima. Prema novim podatcima Eurostata, mladi u Portugalu odlaze od roditelja s 33 godine i šest mjeseci, u Hrvatskoj napuštaju roditeljski dom s 33,3 godine, u Slovačkoj se osamostaljuju s prosječno 30,9 godina, u Grčkoj s 30,7 godina, a u Bugarskoj mladi od roditelja odlaze s 30,3 godine. Struka kaže kako se i po tome vidi nemoć srednje klase, a Thomas Piketty, jedan od najvažnijih i najutjecajnijih ekonomskih teoretičara današnjice, autor knjige “Kapital u 21. stoljeću”, navodi da je srednja klasa žrtva pljačke i nepoštene raspodjele bogatstva, što bi moglo dovesti do socijalnih nemira. Naime, negdje od godine 2008. bogatstvo svijeta i rast osobnog bogatstva povećava se svake godine, ali samo za onih jedan posto bogatih.
Zanimljivo će biti vidjeti kako će se razvijati društvo u budućnosti, ako se svi koji se bave tom problematikom slažu da uspješno i stabilno društvo počiva na snažnoj srednjoj klasi. A ona skapava jer je kroz sve krize godinama lišavana bilo kakve potpore društva. Treba podnijeti relativno najveći teret i najvišu cijenu, a ne dobiva ništa, čak ni mrvice koje se dijele umirovljenicima i onima slabijeg imovinskog stanja. Zato se ne treba čuditi mnogim studijama koje govore o srednjoj klasi koja ide prema dnu, a studija Međunarodne organizacije rada pokazuje da srednji sloj u Europi nestaje, te da je od 2004. broj Europljana koji se mogu smatrati srednjom klasom svake godine sve manji. Stručnjaci koji su primijenili pristup klasi temeljen na zanimanju, razlikuju u Europi tri osnovne klase - radničku, srednju i višu. Tako u Europi radničku klasu čini 43 posto zaposlenih, srednju klasu 38 posto, a višu klasu 19 posto.
ČOVJEK JE OPASNOST
A kako je u Hrvatskoj? Prvo istraživanje u Hrvatskoj koje otkriva kako izgleda klasna hijerarhija kaže da Hrvatska ima malu elitu na vrhu, a čini ju 12 posto stanovništva, ili svaki deveti Hrvat. Imama 120 supermilijunaša i više od 10 tisuća dolarskih milijunaša, kaže se u istraživanju klasa u hrvatskom društvo koje je proveo tim sociologa, a u kojem se ističe da su pripadnici klase bogate kapitalom povezani poslovnim interesima i članstvom u dominantnim političkim strankama. Zanimljivo je kako u samoprocjeni gotovo dvije trećine Hrvata za sebe kažu da su srednja klasa iako prema istraživanju njoj zapravo pripada čak upola manje ljudi, oko 29 posto. Radničku klasu čini 44 posto, a nižu 15 posto. U svojoj subjektivnoj procjeni svaki drugi Hrvat uvjeren je da hrvatsku klasnu strukturu čini mala elita, mala srednja klasa i velika većina na samom dnu. Mnogi vjeruju da su rat, pretvorba, privatizacija i tajkunizacija izbrisali srednju klasu. Istina je pak da ona u Hrvatskoj još nije nestala, ali je sigurno na aparatima. Optimizam? Teško, posebno sjetimo li se rimskog filozofa Seneke, koji reče: “Čovjeku svaki dan prijeti opasnost od čovjeka.”