Čovjek je promijenio Zemlju kao nitko i slobodno se može reći da je naštetio svima s kojima dijeli isti planet. Kako živim bićima, tako i prirodi. I u tom svom pohodu uništenja čovjek ne staje, iako ga svakoga dana udara priroda svojom snagom i neukrotivim moćima. "Zemlja je lijepo mjesto i za nju se vrijedi boriti", reče veliki pisac Ernest Hemingway, ali što vrijedi kada u toj borbi nema jedinstva, nema odlučne zajedničke svjetske akcije u borbi protiv svih onih koji su "zaslužni" za velike klimatske promjene koje su Europi i svijetu donijele kaznu - sve ekstremnije vremenske prilike.

Eto, Zemlja je sve žednija. Rijeke, potoci, jezera, podzemne vode, pod pritiskom visokih temperature i toplinskih valova zatvaraju svoje nekada izdašne prirodne slavine. Vodni stres ne prijeti samo nestankom pitke i druge vode nego donosi sa sobom strašne suše koje doslovno ubijaju život, iako to još mnogi ne shvaćaju. Tvrde to znanstvenici koji već govore o suši kao pritajenoj globalnoj krizi koja bi mogla biti i neka buduća pandemija. Već sada je Europa na udaru najveće suše koja ju je pogodila u nekoliko posljednjih desetljeća. Oni koji mjere površinsku vlažnost tla kažu kako je ona na najnižoj razini. Čak 60 posto zemlje u EU-u i Ujedinjenom Kraljevstvu bilo je već sredinom srpnja pod upozorenjem ili uzbunom od suše, kako je objavio Europski opservatorij za sušu. Zabilježene padaline u srpnju su 85 posto manje od uobičajenih. Ponegdje, kao u Italiji, takve suše nije bilo 230 godina.



Suše ubiru svoj danak na svakom koraku. Ostavljaju za sobom pustoš i vrlo teške posljedice za poljoprivrednike, tvornice, transport, kućanstva… Bit će manje svega - od pšenice i kukuruza pa do voća i povrća, a ubijeni pašnjaci ugrozili su i proizvodnju mlijeka. Hrana, koje ionako nedostaje, kojoj cijene divljaju, postat će još veći problem i poticati glad i tamo gdje gladi bilo nije. A aktualne studije o klimatskim promjenama upozoravaju da će suše postati sve intenzivnije, češće i duže. Struka najavljuje kako će nas toplinski valovi, koji su se javljali svakih desetak godina, sada udarati svake dvije-tri godine. Znanstvenici uz to kažu kako je sve to samo početak i već se govori o vremenu "novog normalnog", kada će sve čime se priroda otima čovjeku i tako ga kažnjava postati normalno. U Hrvatskoj su već uništeni gotovo cijeli nasadi paprike, krastavaca, mahuna. Na tržištu već sada manjka rajčice, a nedostajat će i voća. Iz doline Neretve vijesti da će biti sretni bude li urod mandarina oko 15.000 tona, da se pokrije hrvatsko tržište. A u prosjeku se bralo i dva do tri puta više. Očekuje se tek 50.000 tona jabuka, što nije dovoljno ni za Hrvatsko tržište. Podbacio je i kukuruz, najavaljuje se, od 50 pa do čak 100 posto! A to bi se moglo negativno odraziti na proizvodnju mesa. Naravno da će se na Hrvatsku preliti i štete u gospodarstvu diljem sušne Europe. Rijeke kao što su Rajna, Po, Temza, Loire, Dunav… izgubile su mnogo vode. Rajna je, s prosječnom dubinom u ovo vrijeme od dva metra, pala na metar i manje. Problemi za prijevoz, industriju. Po u Italiji trenutačno prolazi kroz najgoru sušu u posljednjih 70 godina. Temza počinje teći tek više od pet milja nizvodno od mjesta gdje joj je službeno izvor, a struka se pita do kada će Loire moći hladiti nuklearku Belleville ili će stati proizvodnja struje. A ugrožene su i poznate dunavske pastrve.

Naravno da su već razni eksperti izračunavali kolike štete, osim ugrožavanja zdravlja, flore i faune, trpimo od suša. Podaci Europske agencija za okoliš kažu da su u razdoblju od 1980. do 2020. ukupni gospodarski gubici od vremenskih i klimatskih događaja na području EU-a iznosili 487 milijardi eura, od čega je manje od četvrtine gubitaka bilo osigurano. U Hrvatskoj je šteta iznosila dvije milijarde i 860 milijuna eura, ili oko 71,5 milijuna eura godišnje. Kada se usporedi s drugim zemljama EU-a, Hrvatska je na 14. mjestu po prijavljenim štetama zbog ekstremnih klimatskih događaja po glavi stanovnika, dok je osiguranjem bilo pokriveno manje od tri posto gospodarskih gubitaka. Zanimljiv je i podatak kako su ekstremne vrućine i suše, uz poplave, Njemačku posljednjih 20 godina stajale najmanje 6,6 milijardi eura godišnje.



Sve te brojke zapanjuju, ali su i dobar podatak o čovjeku koji čini malo ili ništa da bi se stanje popravilo. Iz EU-a su npr. poslani signali kako bi od kraja lipnja 46 posto teritorija EU-a moglo biti u opasnosti od suše, ali ništa se bitno nije promijenilo u upravljanju vodnim resursima i energijom. Možda i sada znanstvenici sa Sveučilišta u Marseilleu pucaju u prazno kada tvrde da će klimatske promjene dovesti do promjena mediteranskog ekosustava kakve nisu zabilježene u posljednjih 10.000 godina. Pustinje će se, kažu, proširiti na jugu Španjolske i Portugala, sjevernih dijelova Maroka, Alžira i Tunisa, a stradat će i dijelovi Sicilije, Turske i Sirije. Čovjek, čitaj vlasti, mora hitno nešto poduzeti. Jer, suše imaju i društvene posljedice - povećanje nejednakosti bogatih i siromašnih, migracije stanovništva, prave ratove za vodu, destabilizaciju država i režima. Zadnji je čas za buđenje i podsjetnik na velikana Alberta Einsteina, koji reče: “Svijet neće uništiti oni koji čine zlo, nego oni koji ih promatraju ne čineći ništa.”