Datum objave: 6. kolovoza, 2022.
Ozbiljnu zabrinutost potkrepljuje izvješće Instituta za svjetske resurse - WRI, koje govori o 17 zemalja, ili četvrtini čovječanstva koje je pogođeno nestašicom pitke vode, što znači da sada koriste više od 80 posto svoje dostupne vode svake godine. A prognoze su kako će već 2040. Zemlja ostati bez dovoljnih količina pitke vode.
”Vodeni stres najveća je kriza o kojoj nitko ne govori. A njegove posljedice vidljive su kroz nesigurnosti za hranu, sukobe, migracije i financijske nestabilnosti”, poručio je Andrew Steer, predsjednik i izvršni direktor WRI-ja. Najveći vodeni stres na planetu trpi Katar, a potom Izrael i Libanon. U Africi su na čelu Libija i Eritreja, a i Europa bi mogla brzo žeđati. Jer, veći dio južne Europe ptipada u kategoriju “visokog vodenog stresa”, a neki gradovi i regije suočeni su s još dubljom krizom. Srećom, San Marino je zasad jedina zemlja u Europi koja se suočava s ekstremno velikim vodenim stresom. Grčka, Cipar, Portugal, Španjolska i npr. Italija, svrstane su među 44 zemlje pod visokim pritiskom, što znači da se svake godine u prosjeku povuče više od 40 posto dostupne isporuke. “Takav uski jaz između ponude i potražnje ostavlja zemlje ranjive na fluktuacije poput suše ili povećanog povlačenja vode, zbog čega sve više i više zajednica susrećemo s vlastitim ‘dnevnim nulama’ i drugim krizama”, upozorava WRI.
PET MILIJARDI ŽEDNIH
Oni koji sve glasnije govore da bi planet mogao ostati bez vode i čovječanstvo u velikim problemima podsjećaju na riječi Benjamina Franklina, američkog državnika, koji reče: “Kad izvor presuši, tek onda znamo vrijednost vode”. Šalju alarmantne signale na vrijeme, jer se u zadnjih 50 godina globalna potražnja za vodom utrostručila. Mnoge velike svjetske rijeke enormno su se smanjile, neke posve posušile. Sve većom brzinom nestaju i neka poznata svjetska jezera. Iznose analitičari i konkretne brojke. Godine 2018. čak 3,6 milijardi ljudi bar je mjesec dana bilo bez zadovoljavajućeg pristupa vodi, a istraživači očekuju da će taj broj do 2050. narasti i do pet milijardi. Od 1960. godine do danas potrošeno je dva puta više vode nego što bi trebalo. Jer, sve je više ljudi na planetu, raste poljoprivreda, industrija, šire se tržišta, svi trebaju vodu. Ona nije, kao što reče veliki Leonardo da Vinci, samo pokretač prirode. Iako se kad je riječ o pitkoj vodi već debelo govori o globalnoj krizi, gotovo sve što vidimo oko sebe, primjerice od mobitela, pa do automobilskih guma, sve troši tu vodu. Za nepovjerovati je, primjerice da bi jedan hamburger došao na tanjur potrebno čak 1300 litara vode. Sve su analize pokazale da se za poljoprivredu, industriju i stanovništvo na godišnjoj razini iskoristi oko 80 posto količine vode koje su na raspolaganju. Prognoze su da će potrošnja vode u sljedeća tri desetljeća rasti svake godine za jedan posto. A postojeće količine slatkih, tekućih i pitkih voda o kojima ovisi život baš svega na svijetu ograničene su. Neki znanstvenici dokazuju kako je raspoloživa pitka voda ista od pojave drevnih civilizacija, a ljudi, i svega što im je potrebno, sve je više. Iako volimo Zemlju zvati vodenim planetom, jer tek 29 posto površine čini kopno, a sve je ostalo voda, ona je sve žednija. A naoko, ona je svuda oko nas, najviše u morima i oceanima - gotovo 97 posto. Ona je u svim živim bićima, u drveću, atmosferi, u nama. Tim je teže odgovoriti na pitanje kako ju sačuvati, kako doći do koje kapljice više, jer bez nje života nema.
Struka predlaže u poljoprivredi se boriti za sjeme koje troši manje vode, a zalijevanje mora biti ciljano. Države bi trebale više ulagati u pročiščivače, kao i u prerađivanje otpadnih voda u pitko stanje. Nagli industrijski razvoj donio je masovno zagađivanje voda, rijeka, mora i oceana, u koje se ispuštaju razne otrovne tvari koje zagađuju vodu i mijenjaju njena fizikalna, biološka i kemijska svojstva. Tome treba stati na kraj. Tu su i suše i druge vremenske nepogode. Novo izvješće UN-a naglašava kako svi na planetu trebaju dati značaj podzemnim vodama koje čine 99 posto zaliha pitke vode na Zemlji. Više od 8.400.000 kubičnih kilometara slatke vode uskladišteno je u zemlji, najvećim dijelom gotovo kilometar ispod površine. Njezino je korištenje sigurno i jeftino, a 10 do 20 posto prirodno se obnavlja i nalazi se dostupno na malim dubinama.
SMANJIVANJE ZALIHA
Srećom, Hrvatska je u odnosu na druge zemlje bogata vodom, jer raspolaže s oko 45 milijardi kubičnih metara obnovljive pitke vode. No, ni u nas te zalihe, kao ni rijeke i jezera, nisu pošteđene onečišćenja, prije svega putem otpadnih voda iz kućanstava, industrije i poljoprivrede, ali i nečistih oborinskih voda iz atmosfere. Dok se, gledajući globalno, ubrzano smanjuju svjetske zalihe pitke vode, problem vode uskoro će postati glavno ekološko i gospodarsko pitanje. Zato je potrebno hitno i zakonski zaštititi pojedina područja i uvesti oštre sankcije za sve zagađivače. Hrvatski je problem i infrastruktura, pa unatoč bogatstvu vodom neki krajevi još žeđaju, ili su morali provesti štednju vode usred turističke sezone. Valja zasukati rukave, jer pogled u nebo i dozivanje kiše nije ni sigurno, a ni trajno rješenje. A Europska povelja o vodi kaže: “Voda je zajednička baština čiju vrijednost moraju prepoznati svi. Svatko ima dužnost da koristi vodu pažljivo i ekonomično”. Naravno, ako je ima.