Na moru ne možete znati ništa unaprijed - ništa!, reče davno slavna spisateljica Agatha Christie. A o njezinim riječima na razne načine svjedočimo sve više i svaki dan. Jer mora i oceani počeli su vraćati čovjeku za sva zla koja mu čini desetljećima, posebno u naše, kako mu tepamo, suvremeno doba.

Eto, morski psi sve češće napadaju i ubijaju ljude, a morski lavovi već istjeruju kupače s plaža. Te inteligentne životinje, koje lako usvajaju razne vještine, pa se američka mornarica njima koristi i u vojne svrhe, pokazuju svoj bunt prema šovjeku, koji ih sve češće uznemirava kradući im prostor u kojem obitavaju. Ljudska pohlepa i stalna želja za materijalnim, za onim što donosi novac, učinili su da mora i oceani umiru pred našim očima. Ali spremaju i opasne pobune. Čovjek im je diljem svijeta otimao dijelove i pretvarao ih u kopno. Nizozemci su se, primjerice, stoljećima borili za kopno svoje zemlje gradeći nasipe i brane i isušujući more. U Dubaiju su nasipavali pijesak i gradili umjetne otoke s vilama i hotelima… Ali čovjek se prevario, jer ne može moru uzeti koliko mu treba. Mora i oceani zaprijetili su podizanjem razine. Prognoza je Svjetskog vijeća za klimatske promjene (IPCC) crna i kaže da će razina mora porasti za 10 do 25 centimetara do 2050. A znanstvenici očekuju da će se taj trend nastaviti do kraja stoljeća.



A koliko je situacija opasna, govori i podatak kako će sjeverni dio Jakarte, 10-milijunskog glavnog grada Indonezije, koji tone 20 centimetara svake godine, biti pod morem već do 2050. godine. Indonezija zato radi na najvećem projektu preseljenja u svijetu - planira preseliti glavni grad na 2000 kilometara udaljeni otok Borneo. Na neki način riječ je o vraćanju zemlje prirodi. Primjera u svijetu o prisilnom preseljenju ljudi ima sve više. A uz sve to znanstvenici upozoravaju i na opasnost od jakog zakiseljavanja mora i oceana, koje je ponegdje već toliko strašno da se vidi golim okom. U morima i oceanima, kojima i dalje uzimamo, a ništa ne dajemo, sve je više tzv. hipoksičnih, mrtvih, zona, u kojima nema života. To su područja u kojima se razina kisika u čestici vode vrtoglavo snižava, pa u njima ne mogu preživjeti sitni morski organizmi, a stradavaju i oni veći. Najstrašniji primjer ljudskog nemara i utjecaja je razina kisika u oceanima, koja je pala za velikih dva posto. Znanstvenici su otkrili i 500 mrtvih zona u oceanima diljem svijeta, a pitanje je koliko ih je još neotkrivenih. To su mjesta u oceanu u kojima više ne može postojati nikakav život. Najveća dosad otkrivena mrtva je zona kod američke države Oregon, veličine 7700 četvornih milja, a očekuje se daljnji rast. A ono što nas treba posebno zabrinuti jest činjenica da su znanstvenici zaprepašteni kojom se brzinom mijenjaju vrste riba u Jadranskom moru. U moru, koje je sve toplije, pojavljuju se neobične ribe i velike meduze, kakvih nije bilo. Svake se godine otkriju bar dvije vrste novih riba. U uvali Soline na Krku također je otkriveno nekoliko novih vrsta riba, ali se čeka znanstvena potvrda. Uz obalu zapadne Istre pojavile su se i četiri vrste meduza, o čemu je nakon dojava uznemirenih građana Centar za istraživanje mora Instituta “Ruđer Bošković” (IRB) u Rovinju objavio da su to - uhati klobuk, hidromeduza, morska pluća i kompas meduza, te da treba izbjegavati svaki kontakt s njima.

Zanimljivi su i rezultati Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) Europske komisije. Prema njemu je u Sredozemlju u posljednjih 50 godina izgubljeno 41 posto morskih sisavaca i 34 posto ukupne količine ribe. I najvažnije - od toga su najveći gubitci zabilježeni u Jadranu, čak 50 posto! Klimatske promjene, zakiseljavanost mora i oceana i mrtve zone u njima rezultirali su i Strategijom prilagodbe klimatskim promjenama u RH za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. godinu, prema kojoj bi se posebna pozornost trebala dati sektorima pod najvećim utjecajem klimatskih promjena - ribarstvu, akvakulturi, bioraznolikosti i turizmu. Tu su rekreativni ribolov, ronjenje, gastroturizam i još mnogo toga, uz podsjetnik kako čak 20 posto BDP-a u Hrvatskoj dolazi iz turističkog sektora. No teško će biti ostvariti rezultat prema Strategiji ako se problem ne rješava globalno. Poruka nedavne Konferencije o oceanima u Lisabonu, s čak 7000 sudionika iz 100 zemalja, jest da će članice UN-a ove godine postići konsenzus oko sporazuma za zaštitu oceana od eksploatacije. Jer uz postojeće javljaju se i nove prijetnje zbog dubokomorskog rudarenja. Riječ je o usisavanju stijena i kamenja s oceanskog dna koje sadržava kobalt, nikal i druge metale. Upozoreno je kako će bez provedivog sporazuma biti gotovo nemoguće do 2030. zaštititi 30 posto oceana, što je minimum koji je potreban da bi se oporavila velika mora.



No da je sve moguće, dokaz su nedavna ograničenja u kretanju i mnogočemu drugom zbog pandemije korone, kada je došlo do fenomena oporavka prirode. Ali s krajem pandemije ljudi su se opet vratili starim, lošim navikama i neodgovornosti prema prirodi na svim razinama. A kolika se snaga, koja može biti i razorna, krije u oceanima, kaže istraživanje s Oxforda - količina energije što su ih oceani upili od 1870. mjeri se “tisućama puta godišnje potrošnje energije cjelokupnog svjetskog stanovništva”. Zatrašujuće. I možda je u pravu veliki Albert Einstein kad reče: “Ljudi su ti koji mi uzrokuju morsku bolest, a ne more. Ali bojim se da znanost još nije pronašla lijek za ovu bolest.”