Datum objave: 11. lipnja, 2022.
Čovjek je prirodi zadao već silne udarce svojom pohlepom, nebrigom i
neodgovornošću, a još nije naučio da priroda zna itekako žestoko uzvratiti.
Čovječanstvo trpi uragane, suše, poplave i druge prirodne katastrofe koje su,
primjerice u 2020. godini, nanijele čak 210 milijardi dolara šteta diljem
planeta. A sada je počela udarati i tuča, tako krupna kakva se ne pamti, i nekad
je bila nezamisliva. Stručnjaci daju još crnje prognoze - tuča će u budućnosti
imati sve veća zrna, ako te opasne grude uopće još zrnima možemo
zvati.
Rastu globalne temperature, a s njima će rasti i količina
vlage u atmosferi. Struka kaže da se sve to događa zato što topliji zrak može
apsorbirati veće količine vlage bez kondenzacije. A brojke su već danas
zapanjujuće, jer je ukupna masa atmosfere 5600 bilijuna tona, a ukupna masa
vodene pare u atmosferi 146 bilijuna tona, i to u bilo koje vrijeme. U atmosferi
voda se zadržava prosječno 11 dana prije negoli padne na zemlju kao oborina, a
samo u jednoj godini padne oko 5000 bilijuna tona. U svakom trenutku u atmosferi
je toliko vode da bi mogla površinu Zemlje pokriti vodenim slojem debljine 2,5
centimetara. A kada je o tuči riječ, bit će je sve više, upozoravaju stručnjaci,
i to gruda koje pripadaju skupini najopasnijih proizvoda vremena. Promjer većine
zrna tuče uglavnom je bio manji od 2,5 centimetra, ali pojedina zrna mogu
dosegnuti veličinu teniske loptice, a katkad mogu biti veća. Do sada je poznat
primjer divovskog komada tuče koji je pao u rujnu 1970., u Kanzasu. Promjer mu
je bio 43 centimetra, a težio je 0,75 kilograma.
ZVONJAVOM NA OBLAKE
A nakon što sve veće grude
tuče unište i porazbijaju sve oko nas, razumljivo je da se dižu tenzije oko toga
može li se čovjek i kako obraniti, iako bi se mnogi dosadašnji napori mogli
svesti u onu čuvenu Alberta Einsteina: "I dalje ne znamo ni tisućiti dio od
jedan posto onoga što nam priroda pokazuje". U tom kontekstu valja možda i
promatrati ostrašćenu raspravu koja se u nas, ali i u svijetu, podiže svaki put
kad tuča u svom pohodu opustoši neki kraj, pa se pokušavaju dati odgovori na to
kolika je uspješnost operativnog provođenja obrane od tuče, provodi li se uopće,
a ako ne provodi - zašto? Podsjetimo kako je u nekim hrvatskim krajevima običaj
još od sredine 19. stoljeća da se, kad se nebo smrači, na gradonosne oblake
djeluje zvonjavom crkvenih zvona, ili pucnjavom iz mužara. U dolini Neretve
zvoni se i danas, danju i noću, dok se ne rastjeraju oblaci. "Samom zvonjavom,
širenjem tih valova najvjerojatnije se razbija nešto i odbacuje tu tuču",
ustvrdio je nedavno potpredsjednik Hrvatske voćarske zajednice Neven Mataga iz
doline Neretve. Inače, najpoznatiji načini borbe protiv tuče uz pomoć sile,
odnosno buke, bili su, a negdje su i danas, protugradni topovi i rakete s
eksplozivom. Godine 1970. uspostavljen je u nas sustav radarski dirigirane
obrane od tuče. "U 50 godina nismo imali nijednu katastrofalnu tuču, a onda smo
imali 2021. u Požeštini jednu, i sada u pet županija", upozorio je Zorislav
Šubarić, umirovljeni stručnjak za protugradnu obranu. "Mi nismo djelovali ni s
jednom raketom, kao ni s generatorima, jer obrana od tuče nije radila". Oglasili
su se i iz Udruge raketara Hrvatske i, između ostaloga, ustvrdili kako
katastrofalne tuče nisu posljedica "prirodnih procesa dodatno pojačanih
prisutnim klimatskim promjenama, kako je priopćeno iz DHMZ-a, nego su posljedica
uništavanja i ukidanja obrane od tuče u Republici Hrvatskoj". Tvrde kako se ne
poštuje i ne provodi Zakon o sustavu obrane od tuče. Na to je upozorio i
zastupnik Davor Dretar te najavio da će Domovinski pokret tražiti hitnu tematsku
sjednicu Odbora za poljoprivredu u Hrvatskom saboru.
I dok raketari
tvrde kako je obrana od tuče "učinkovita i isplativa djelatnost, da sprječava
katastrofalne tuče, smanjuje broj dana s tučom i smanjuje veličinu zrna tuče te
da je sadašnja tehnološka i stručna razina obrane od tuče posljedica sustavnog
uništavanja sustava obrane od tuče", struka u nas, i po uzorima na koje se
poziva u svijetu, baš i ne misli tako. Iz razne papirologije DHMZ-a i njihove
analize može se iščitati da operativna obrana od tuče na sadašnjoj tehnološkoj i
stručnoj razini u nas nije opravdana i da za ne postoji nijedan znanstveno
utemeljen dokaz za opravdanost - nema znanstvenih temelja u recenziranoj i
međunarodnoj znanstvenoj literaturi. Nije ni učinkovita, a ni gospodarstveno
isplativa. Navodi se i kako svjetska znanstvena i stručna zajednica ne podržava
operativnu obranu od tuče, osobito ne na razini nacionalnih meteoroloških
službi.
SVE JE NA LOKALCIMA
I Svjetska meteorološka
organizacija (WMO), kažu, navodi da operativna obrana od tuče nema opravdano
uporište u znanosti i struci te ne postoje direktni i jasni dokazi o njezinoj
učinkovitosti i isplativosti. Zanimljivo je i da u EU legislativi obrane od tuče
nema ni eksplicitno ni implicitno. Spominje se da se odvija tek sporadično
unutar lokalnih zajednica i ne dolazi na naplatu Državnom proračunu. Obrana
predstavlja i problem za očuvanje okoliša, jer su nepoznati učinci zagađenja
zraka i općenito djelovanje na prirodu. Iz DHMZ-a tvrde kako je trošiti novac na
obranu od tuče potpuni gubitak i da je bolje ta sredstva koristiti za nadoknadu
šteta od tuča, ali i ulagati u daljnja istraživanja. Zvonjavu crkvenih zvona i
pucnjavu iz mužara za rastjerivanje oblaka ne spominju. Nije u njihovoj
nadležnosti, a mi se možemo utješiti onom dobrog Alberta Einsteina: "Priroda nam
skriva svoje tajne, jer je veličanstvena, a ne zato što je
varalica".