Datum objave: 4. lipnja, 2022.
Pandemija, rat, recesija, nesigurnost i strah, manjak energenata i hrane, glad… Čovječanstvo je sve dalje od optimizma jer svijet svakim danom korača prema sve većoj opasnoj prekretnici, i to u sferi politike, gospodarstva i društva u cjelini. Ludilo u nekim glavama ubija ljude usred Europe, zvecka se sve strašnijim oružjem i sije smrt.
Sve moćnije oružje u ludom ratu postaje i hrana, čiji je nedostatak velika globalna prijetnja svijetu, posebno siromašnijim zemljama. Ne možemo znati je li Vladimir Putin nekad pročitao ponešto od engleskog pjesnika Phineasa Fletchera, ali kao da je negdje nanjušio njegovu poruku: "Glad je oštrija od mača." I čini se da ju primjenjuje u praksi. Jer silosi u Ukrajini su puni. Čak 20 milijuna tona pšenice propada u ukrajinskim skladištima, u lukama su zarobljenim brodovi, vlakovi ne mogu preko granica. Uz sve to iz Ukrajine dolaze vijesti kako Rusi kradu žito i izvoze ga za svoj račun kamo oni žele. Odvoze i poljoprivredne strojeve. Sve izgleda još mnogo strašnije jer u srpnju i kolovozu je nova žetva, koja bi, unatoč ratu, tamo gdje nema ruske invazije, mogla i dobro proći, ali neće biti ni izbliza dovoljno skladišnih kapaciteta, jer je tzv. ukrajinski "pšenični koridor" zatvoren. Iz Vijeća sigurnosti UN-a dolazi upozorenje kako je neotvaranje luka u području Odese objava rata svjetskoj sigurnosti u opskrbi hranom, koja će dovesti do gladi, nemira i migracija u cijelome svijetu. Sve je to utjecalo i na to da je MMF morao smanjiti prognoze gospodarskog rasta za čak 143 države, a jasno je kako manje rasta znači i manje blagostanja. Sve je crnom brojkom oslikala i Svjetska banka koja je predvidjela veliki skok cijena hrane od 37 posto, zbog čega će u siromaštvu završiti novi milijuni ljudi.
POSTIZANJE MOĆI
Sasvim dovoljno da se s raznih mjesta u svijetu čuje kako Rusija zloupotrebljava čak i glad u svijetu kao oružje u ratu s Ukrajinom. Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, optužila je Rusiju da "koristi glad i žito za postizanje moći". Sramotnim je nazvala rusko bombardiranje skladišta žita i blokadu izvoza iz Ukrajine. Ustvrdila je kako "Rusija gomila svoj izvoz hrane kao način ucjene - zadržava zalihe kako bi podigla globalne cijene ili trguje pšenicom u zamjenu za političku podršku". Na sastanku u UN-u i Annalena Baerbock, njemačka ministrica vanjskih poslova, optužila je Rusiju da "u ovom ratu koristi još jedno užasno i snažno oružje, glad i siromaštvo. Time što blokira ukrajinske luke, uništava silose, ceste i željeznice, Rusija pokreće rat za žito i izaziva globalnu prehrambenu krizu". Kako nema dvojbe "da se hrana u čitavom nizu oblika koristi kao oružje u ratnom sukobu", ustvrdio je i David Beasley, direktor programa za hranu UN-a. Ta organizacija UN-a do sada je polovinu zaliha žitarica pribavljala u Ukrajini. Antonio Guiterres, generalni sekretar UN-a, iznio je podatak kako se u samo dvije godine broj ljudi koji su suočeni s nestašicom hrane ionako već udvostručio i iznosi oko 276 milijuna. Rekao je i da "nema rješenja za krizu s hranom bez poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine". Tome svjedoče podaci jer oko 28 posto pšenice koja se globalno izvozi dolazi iz Ukrajine, koja je u sezoni 2020/21. bila četvrta najveća svjetska izvoznica kukuruza i šesta izvoznica pšenice. Najveći je svjetski izvoznik suncokretova ulja, a preko svojih luka je svaki mjesec izvozila šest milijuna tona žita i sjemenki suncokreta. Od ukrajinskih se proizvoda u svijetu prehranjuje oko 400 milijuna ljudi.
Izgladnjuje se i nedužno i nemoćno stanovništvo koje se skriva u skloništima okupiranih gradova, a da je hrana rusko oružje u ratu na svim frontovima svojom je objavom potvrdio i Dmitrij Medvedev, bivši ruski predsjednik, koji je napisao: "Mnoge zemlje su ovisne o našem izvozu. Proizlazi da je naša hrana naše tiho oružje. Ono je tiho, ali silno." Svoj glas podigao je papa Franjo, koji je poslao apel: "Molim vas, nemojte koristiti pšenicu, osnovnu hranu, kao ratno oružje!" Da "gladan čovjek nije slobodan čovjek", što reče američki političar Adlai Stevenson, Ukrajinci su od Rusa doživjeli već u velikoj tragediji nazvanoj Holodomor - ubiti izgladnjivanjem - ili naški Gladomor, kada je Staljin u bivšem SSSR-u Ukrajince ubijao glađu. Od gladi je u proljeće 1933. umiralo oko 24.500 ljudi svakoga dana.
VAPAJ ZA POMOĆ
Procjene govore kako je u Gladomoru ubijeno glađu između sedam i deset milijuna ljudi! Iako su mnoge zemlje to okarakterizirale kao genocid, EU još uvijek Gladomor označuje kao zločin protiv čovječnosti. Ukrajinci su, znači, već davno bili osjetili rusku batinu smrti glađu i svjesni su one Miguela de Cervantesa: “Sve žalosti se umanje s hranom.” Otud i vapaj ukrajinske zastupnice Kire Rudik, i to ne samo za Ukrajinu nego i za svijet: “Prijeti nam glad za deset tjedana. Potreban nam je jedinstven pristup kako bismo deblokirali naše luke i pomogli da se izvuče žetva.”
Članice EU-a stavile su na raspolaganje kamione, vagone, kranove… da bi se pšenica i suncokret izvozili kopnenim putem. Procjene su da bi trebalo stotinjak vlakova na dan, a da EU željeznička mreža može prihvatiti tek milijun do dvije tone žitarica mjesečno. K tome valja pojačati neke pruge, a problem je i što su tračnice u zemljama bivšeg SSSR-a deset centimetara šire nego u ostatku Europe. Prema svemu sudeći, bit će teško ostvariti onu irskog dramatičara Georgea Bernarda Shawa: “Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani.”