Skriveno blago: U Hrvatskoj “čarape” u štednji konkuriraju bankama
Datum objave: 14. svibnja, 2022.
Inflacija sve više udara po džepu i čovjek biva svakim danom siromašniji.
Hrvatska je suočena s najvećom inflacijom u posljednjih 14 godina. Nema toga što
nije poskupjelo. Rastu cijene hrane, goriva i drugih energenata. Novac vrijedi
sve manje i u bankama, a nije to nikako problem samo u Hrvatskoj. No kuna je od
2000. do danas izgubila na vrijednosti više od 50 posto i po tome ne pripadamo u
red uspješnih EU zemalja.
Sve je manje isplativa štednja u bankama
zbog nikakvih kamata, a u njima građani još uvijek drže oko 246 milijardi kuna.
Ali zato je u nas više nego drugdje prisutan fenomen čuvanja novca - u
"čarapama", ili "madracu", kako se to popularno kaže. Zanimljivo, otkako je
svijeta i vijeka, kako bi se to lijepo reklo, to je jedan od najraširenijih i
najomiljenijih načina čuvanja novca na ovim prostorima, koji k tome i jača. Zato
gotovo nevjerojatno zvuči podatak da građani Hrvatske u "čarapama" čuvaju čak 35
milijardi kuna! Točnije, prema podacima HNB-a od 29. ožujka ove godine, ukupno
je gotovog novca u optjecaju izvan banaka bilo 34,7 milijardi kuna. A da sve
bude još mašti napetije, zamislimo pred sobom čak 16 Peljeških mostova, jer
upravo bi ih se toliko moglo izgraditi novcem što ih Hrvati tradicionalno drže u
raznim kućnim skrovištima. Čak 42 posto Hrvata stavlja novac u sigurnu kućnu
"čarapu", pokazala su i istraživanja s kraja prošle godine, koja je proveo
servis MojaPlaća. Na štednom računu novac drži 38 posto naših građana, ostali
ostvaruju štednju kroz razna životna osiguranja, dobrovoljne mirovinske stupove
i investicijske fondove. Spremanju novca u "čarape" skloniji su oni koji imaju
lošija primanja.
VJERUJU U ZLATO
A da naš čovjek ipak vjeruje
onoj glasovitog irskog dramatičara Georgea Bernarda Shawa da je "nedostatak
novca uzrok svih zala" dokazuje i podatak kako ipak 44 posto građana štedi, i to
redovito. Njih 30 posto kaže da ne koriste neki poseban način štednje, pa im ono
što ne potroše ostane na računu, a 24 posto Hrvata, ili svaki četvrti, živi od
plaće do plaće i ne uspije ništa uštedjeti. Opsežno istraživanje na 9000
ispitanika, među kojima je bilo 80 posto zaposlenih, pokazalo je da Hrvat koji
uspije u prosjeku uštedi svakoga mjeseca oko 460 kuna, a oni koji imaju primanja
veća od 10.000 kuna mogu na stranu staviti i više od 1600 kuna. Valja i reći
kako svjesno štedi 62 posto onih kojima je prihod veći od 10.000 kuna, jer si to
mogu priuštiti. Samo 18 posto građana štedi za budućnost i bolju mirovinu.
Najviše je onih, 62 posto, koji kažu da štede za tzv. izvanredne situacije -
popravke automobile i kućanskih aparata, slijedeći misao oca i osnivača SAD-a
Benjamina Franklina: "Pazite na male troškove - mala rupica potopit će i najveći
brod." Štedi se i za veće kupnje i adaptacije stanova i kuća (29 posto) te za
putovanja (23 posto). No pojavile su se i crne brojke, pa je 20 posto naših
ljudi, ili svaka peta osoba, prisiljeno svakog mjeseca otići u minus jer nema
dovoljno za hranu i režije. Oni nažalost ne pripadaju među imućne koji imaju
recept protiv inflacije i pada vrijednosti novca. Sve je više onih koji podižu
ušteđevine i ulaži u isplativije oblike ulaganja - nekretnine, dionice i
fondove, ali rekorde ruše ulaganja u investicijsko zlato i dukate. A godinama su
plemeniti metali u nas, sa samo dva posto, bili vrlo rijetki oblici štednje.
Nakon silnih godina Hrvati odjednom vjeruju u zlato.
Postoje, naravno, i
jasni razlozi za to. Struka kaže kako je cijena zlata u posljednjih 20 godina
rasla za 8,3 posto, znači više od nekih drugih oblika štednje i ulaganja.
Gledajući kumulativno, cijena zlata je od početka 2000. do danas narasla za više
od 500 posto! Oni koji štede u zlatu zato trljaju ruke. A kolika je potražnja u
novije vrijeme najbolje pokazuje podatak da je potražnja za zlatom u prva četiri
mjeseca 2022. godine veća nego u cijeloj 2021. godini. Stručnjaci otkrivaju kako
se najviše kupuju male poluge od jedne unce do 100 grama, a vrlo su popularni i
dukati Franc Jozef, za koje se zna da oduvijek čuvaju vrijednost. Kada se
kupuje, na zlato se ne plaća PDV, a nema ni poreza na tzv. kapitalnu dobit kada
se zlato prodaje. Znači, dobra prilika za "čarapaše" s većim i dubljim čarapama,
ili s više njih da se riješe novca iz kuće. A morat će to učiniti i zbog toga
što Hrvatskoj kuca euro na vrata, pa bi ih zbog viška novca mogla zaboljeti
glava i zainteresirati Ured za sprječavanje pranja novca. Jer, zamjena novca na
računu ići će automatski bez ikakvog troška. Ali "čarape" su u opasnosti jer od
2008. postoji regulativa o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma
koja određuje da se bez provjere podrijetla novca u banku može položiti najviše
105.000 kuna u gotovini.
NOVAC NEĆE PROPASTI
Banka je dužna provesti
analizu i prilikom povremene transakcije u vrijednosti od 105.000 kuna i većoj,
bez obzira na to je li riječ o jednokratnoj transakciji ili o više transakcija
koje su međusobno očigledno povezane i koje ukupno dosežu navedenu vrijednost.
Zato, opet kaže struka, ako se novac iz kućnih skladišta ne pretvori u
nekretnine, zlato, dukate ili nešto drugo, treba ga tijekom godine što više
položiti u banke kako bi se olakšala i sama konverzija. No za propast novca nema
straha jer godinu dana moći će ga se zamijeniti za eure u Fini, bankama i
Hrvatskoj pošti, a potom novčanice zauvijek u HNB-u, a kovanice sljedeće tri
godine. Zato se valja pobrinuti za svoj novac, osim ako niste za onu vječnih
Beatlesa: "Ne marim previše za novac jer novac ne može kupiti
ljubav."