Inflacija sve više udara po džepu i čovjek biva svakim danom siromašniji. Hrvatska je suočena s najvećom inflacijom u posljednjih 14 godina. Nema toga što nije poskupjelo. Rastu cijene hrane, goriva i drugih energenata. Novac vrijedi sve manje i u bankama, a nije to nikako problem samo u Hrvatskoj. No kuna je od 2000. do danas izgubila na vrijednosti više od 50 posto i po tome ne pripadamo u red uspješnih EU zemalja.

Sve je manje isplativa štednja u bankama zbog nikakvih kamata, a u njima građani još uvijek drže oko 246 milijardi kuna. Ali zato je u nas više nego drugdje prisutan fenomen čuvanja novca - u "čarapama", ili "madracu", kako se to popularno kaže. Zanimljivo, otkako je svijeta i vijeka, kako bi se to lijepo reklo, to je jedan od najraširenijih i najomiljenijih načina čuvanja novca na ovim prostorima, koji k tome i jača. Zato gotovo nevjerojatno zvuči podatak da građani Hrvatske u "čarapama" čuvaju čak 35 milijardi kuna! Točnije, prema podacima HNB-a od 29. ožujka ove godine, ukupno je gotovog novca u optjecaju izvan banaka bilo 34,7 milijardi kuna. A da sve bude još mašti napetije, zamislimo pred sobom čak 16 Peljeških mostova, jer upravo bi ih se toliko moglo izgraditi novcem što ih Hrvati tradicionalno drže u raznim kućnim skrovištima. Čak 42 posto Hrvata stavlja novac u sigurnu kućnu "čarapu", pokazala su i istraživanja s kraja prošle godine, koja je proveo servis MojaPlaća. Na štednom računu novac drži 38 posto naših građana, ostali ostvaruju štednju kroz razna životna osiguranja, dobrovoljne mirovinske stupove i investicijske fondove. Spremanju novca u "čarape" skloniji su oni koji imaju lošija primanja.



A da naš čovjek ipak vjeruje onoj glasovitog irskog dramatičara Georgea Bernarda Shawa da je "nedostatak novca uzrok svih zala" dokazuje i podatak kako ipak 44 posto građana štedi, i to redovito. Njih 30 posto kaže da ne koriste neki poseban način štednje, pa im ono što ne potroše ostane na računu, a 24 posto Hrvata, ili svaki četvrti, živi od plaće do plaće i ne uspije ništa uštedjeti. Opsežno istraživanje na 9000 ispitanika, među kojima je bilo 80 posto zaposlenih, pokazalo je da Hrvat koji uspije u prosjeku uštedi svakoga mjeseca oko 460 kuna, a oni koji imaju primanja veća od 10.000 kuna mogu na stranu staviti i više od 1600 kuna. Valja i reći kako svjesno štedi 62 posto onih kojima je prihod veći od 10.000 kuna, jer si to mogu priuštiti. Samo 18 posto građana štedi za budućnost i bolju mirovinu. Najviše je onih, 62 posto, koji kažu da štede za tzv. izvanredne situacije - popravke automobile i kućanskih aparata, slijedeći misao oca i osnivača SAD-a Benjamina Franklina: "Pazite na male troškove - mala rupica potopit će i najveći brod." Štedi se i za veće kupnje i adaptacije stanova i kuća (29 posto) te za putovanja (23 posto). No pojavile su se i crne brojke, pa je 20 posto naših ljudi, ili svaka peta osoba, prisiljeno svakog mjeseca otići u minus jer nema dovoljno za hranu i režije. Oni nažalost ne pripadaju među imućne koji imaju recept protiv inflacije i pada vrijednosti novca. Sve je više onih koji podižu ušteđevine i ulaži u isplativije oblike ulaganja - nekretnine, dionice i fondove, ali rekorde ruše ulaganja u investicijsko zlato i dukate. A godinama su plemeniti metali u nas, sa samo dva posto, bili vrlo rijetki oblici štednje. Nakon silnih godina Hrvati odjednom vjeruju u zlato.

Postoje, naravno, i jasni razlozi za to. Struka kaže kako je cijena zlata u posljednjih 20 godina rasla za 8,3 posto, znači više od nekih drugih oblika štednje i ulaganja. Gledajući kumulativno, cijena zlata je od početka 2000. do danas narasla za više od 500 posto! Oni koji štede u zlatu zato trljaju ruke. A kolika je potražnja u novije vrijeme najbolje pokazuje podatak da je potražnja za zlatom u prva četiri mjeseca 2022. godine veća nego u cijeloj 2021. godini. Stručnjaci otkrivaju kako se najviše kupuju male poluge od jedne unce do 100 grama, a vrlo su popularni i dukati Franc Jozef, za koje se zna da oduvijek čuvaju vrijednost. Kada se kupuje, na zlato se ne plaća PDV, a nema ni poreza na tzv. kapitalnu dobit kada se zlato prodaje. Znači, dobra prilika za "čarapaše" s većim i dubljim čarapama, ili s više njih da se riješe novca iz kuće. A morat će to učiniti i zbog toga što Hrvatskoj kuca euro na vrata, pa bi ih zbog viška novca mogla zaboljeti glava i zainteresirati Ured za sprječavanje pranja novca. Jer, zamjena novca na računu ići će automatski bez ikakvog troška. Ali "čarape" su u opasnosti jer od 2008. postoji regulativa o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma koja određuje da se bez provjere podrijetla novca u banku može položiti najviše 105.000 kuna u gotovini.



Banka je dužna provesti analizu i prilikom povremene transakcije u vrijednosti od 105.000 kuna i većoj, bez obzira na to je li riječ o jednokratnoj transakciji ili o više transakcija koje su međusobno očigledno povezane i koje ukupno dosežu navedenu vrijednost. Zato, opet kaže struka, ako se novac iz kućnih skladišta ne pretvori u nekretnine, zlato, dukate ili nešto drugo, treba ga tijekom godine što više položiti u banke kako bi se olakšala i sama konverzija. No za propast novca nema straha jer godinu dana moći će ga se zamijeniti za eure u Fini, bankama i Hrvatskoj pošti, a potom novčanice zauvijek u HNB-u, a kovanice sljedeće tri godine. Zato se valja pobrinuti za svoj novac, osim ako niste za onu vječnih Beatlesa: "Ne marim previše za novac jer novac ne može kupiti ljubav."