Datum objave: 7. svibnja, 2022.
Još je veliki Nikola Tesla rekao: "Energija, to je ključni problem budućnosti - pitanje života ili smrti", a pred očima svijeta već se odvija ozbiljan i opasan rat energentima - naftom i plinom, koji postaju moćno oružje. Dokazuje to i trenutna situacija - rat u Ukrajini i razne ruske prijetnje i ucjene kada je riječ o njihovu plinu i nafti.
Situacija je još ozbiljnija, stručnjaci upozoravaju da energetska kriza bukti i da zapravo gledamo početak propasti moćne naftne i plinske industrije, koje imaju glavnu ulogu u geopolitičkom razvoju već duže od jednog stoljeća. Sve se glasnije govori da će nafta nestati za manje od 30 godina, a neki su se poigrali i išli tako daleko da su izračunali i datum nestanka nafte - 22. 10. 2047! A plina će, po njima, biti do 2. 11. 2068. Općenito pak u sagledavanju budućnosti svjetske energetike, pa i kada je riječ o plinu i nafti, poznata su tri glavna trenda. Prije svega, industrija nafte i plina već se suočava s radikalnim ograničenjima zbog potpisanih sporazuma o klimatskim promjenama - Pariški i Kjotski, a koji za cilj imaju smanjenje emisija stakleničkih plinova. Tržište električnih automobile, koje vrlo brzo raste, bitno će smanjiti potrošnju nafte. I možda ono najvažnije - riječ je o velikoj energetskoj tranziciji i bijegu od fosilniih goriva, jer se svijet želi 100 posto okrenuti obnovljivoj, ili tzv. zelenoj, energiji Sunca, vjetra i drugih obnovljivih izvora.
BLAGO KRIMA I DONECKA
Naravno, glavno je pitanje može li doista svijet bez ugljena, nafte i plina. Trenutno je odgovor - ne, a Međunarodna agencija za energiju (IEA) tvrdi da će potražnja za fosilnim gorivima dostići vrhunac oko 2025., jer čak i ako zemlje ispune trenutna klimatska obećanja, ograničivši zagrijavanje na 2,1 Celzijev stupanj, svijet će i dalje trošiti 75 milijuna barela nafte na dan do 2050. - samo 25 milijuna barela na dan manje nego danas. Znaju to dobro Putin i njegova svita, koji su plin i naftu uključili kao efikasno protuoružje, posebno prema Europi i EU-u, ne bi li zemlje članice prisilili da u ratu koji su započeli ne pomažu Ukrajini. Dobro znaju da nedostatak njihovih energenata, posebno za najrazvijenija gospodarstva zemalja EU-a, znači i ozbiljan udar na njihovu moć. Rusiji su uvedene mnoge sankcije, ali ekonomisti i drugi stručnjaci postavljaju pitanje kakav je njihov učinak ako se ruska blagajna i dalje puni. Pred Europskim parlamentom je tako u travnju, nakon što je rat u Ukrajini trajao već šest tjedana, iznesen podatak kako je EU od početka rata Rusiji za energente uplatio astronomskih 35 milijardi eura! Da sve bude još jasnije, Putin i društvo su "sankcionirani" tako što su svaki dan od EU-a za energente primali milijardu eura. Zato stručnjaci upozoravaju kako EU ne fiinancira rusku vojsku izravno, ali puni se ruski proračun, a zna se da 20 - 25 posto tog novca odlazi za vojsku i naoružavanje. Podsjećaju i da je uspavana Europa već odavno davala novčani doprinos ratu, jer su se godinama uvozili i plaćali energenti, što je Rusiji omogućilo i da se dobro naoruža. Oni koji se bave energetikom Putinov pohod na Ukrajinu ocjenjuju otimanjem novih resursa. Podsjećaju kako je 2012. oko Krima u Crnom moru otkriveno oko tri milijuna kubnih metara zemnog plina, a na području Donecka znatne zalihe plina iz škriljca. Kada je Rusija 2014. stavila šapu na Krimski poluotok, otela je Ukrajini dvije trećine obalnog pojasa i 80 posto nalazišta plina u moru.
Kada smo kod rata zbog i oko energenata, nije mali broj eksperata raznih struka koji prognoziraju kako ćemo jednoga dana vidjeti i okršaj Rusije i SAD-a za Arktik zbog nafte i plina. Rusi već drže 53 posto arktičke obale i već imaju pedesetak vojnih ispostava. Probudili su se i drugi, pa je NATO godine 2018. u arktički krug poslao nosač zrakoplova, a 2020. britanski i američki ratni brodovi, nakon 40 godina, ušli su u Barentsovo more, blizu važnih ruskih pomorskih baza. Unutar arktičkog kruga Norveška je nedavno izvodila svoju najveću vojnu vježbu. Teritorij tamo ima osam zemalja - SAD, Kanada, Danska (zahvaljujući Grenlandu), Finska, Island, Norveška, Rusija i Švedska, a zajedno čine Arktičko vijeće. Kroz povijest je bilo već više napetosti, svojatanja i prijetnji, a sve zbog nafte, plina i drugih resursa. Nije čudno, jer je teško vjerovati kako će se svijet već do 2050. posve prebaciti na obnovljive izvore i moći opskrbiti energijom 9,5 milijardi ljudi, koliko će ih tada biti na planetu.
POZIV NA ŠTEDNJU
Vraćajući se u sadašnjost s pogledom na Rusiju i niz sankcija, valja se složiti s ekonomistima, koji kažu da će oni rat naftom i plinom dobiti. Jer bi samo potpuni i trenutni embargo na ruske energente postigao uspjeh. Ovako, neki u EU-u protive se sankcijama, neki traže odgodu na duži rok, na što u Rusiji trljaju ruke, jer svako odgađanje daje im vremena da svoj izvoz preusmjere na druga područja. A da će u tom ratu energentima Rusija proći više nego dobro, govore i procjene Bloomberg Economicsa, koji kaže da će samo ove godine na izvozu energenata zaraditi 321 milijardu dolara, što je nekih 30 posto više nego prošle godine. EU pak poziva građane da se manje voze, isključe klime i rade od kuće tri dana u tjednu, kako bi se smanjilo oslanjanje na rusku naftu i plin. Po kućanstvu bi se godišnje uštedjelo prosječno 500 eura. Kad bi se držalo tog plana, uštedjelo bi se dovoljno nafte za punjenje 120 super tankera i dovoljno prirodnog plina za grijanje gotovo 20 milijuna domova. I možda da se na te ozbiljne priče na kraju malo našalimo i citiramo Maxa Bunkera, autora Alana Forda: "Pijte više mlijeka i manje nafte."