Uvjeren sam da nitko ne bi trebao oklijevati ni minutu da pribjegne oružju kako bi zaštitio neprocjenjiv dar slobode, od kojeg ovise sva dobra i zla u životu, ali oružje, usuđujem se dodati, posljednje je utočište - rekao je davno George Washington, prvi predsjednik SAD-a. A Europa i svijet, zbog bezočnog napada Rusije na Ukrajinu, zveckanja nuklearnim oružjem i prijetnji da se rat proširi, žele braniti svoju slobodu i uhvatili su se baš oružja kao posljednjeg utočišta. Svima je postalo jasno kako je razdoblju višedesetljetne demilitarizacije Europe sada došao kraj. Rat koji je počela Rusija poslao je jasnu poruku da je prošlo razdoblje mira na kontinentu.

Europa je sada, za nadati se ne i prekasno, osvjedočena i ratnim strahotama u Ukrajini, shvatila kako ne može stalno računati na bezuvjetno financiranje SAD-a svoje obrane. Zato u svijetu traje prava opsada proizvođača oružja i opreme i velika utrka za naoružanjem. Kupuje se baš sve što može pomoći u obrani i ne pita se za cijenu. Srećom, vojna industrija zemalja NATO saveza daleko je najjača na svijetu, a iz njihovih je pogona od 2017. do 2021. izvezeno više od dvije trećine svjetskog izvoza oružja. Od deset najvećih izvoznika oružja u svijetu čak šest dolazi iz NATO saveza. Osim Amerikanaca, koji su na 39 posto svjetskog izvoza, tu su još Francuzi s 11, Nijemci s 4,5 posto, Talijani s 3,1 posto… Sada će znatan dio tog oružja ostati “kod kuće”. A koliko se kupuje dokaz je i podatak kako su od početka rata u Ukrajini porasle cijene dionica gotovo svih kompanija u Europi i svijetu koje se bave proizvodnjom naoružanja i vojne opreme.



Građani Europe sada se, kad se na njihovom kontinentu vodi rat, pitaju je li trebalo reagirati ranije? Postavlja se i pitanje što sve imaju najjače vojske u Europi, što ima NATO i tko sve drži prst na okidaču za nuklearni rat? Kako bi izgledao odgovor na Putinove nuklearne prijetnje, kada bi se one obistinile? Valja odmah reći da Europa nije spavala, posebno ne nekoliko posljednjih godina, otkako se 2014. dogodio ruski krimić zvan aneksija Krima. Dokazuje to najnovije izvješće Stockholmskog mirovinskog instituta - SIPRI, za razdoblje od 2017. do 2021. godine, kada je u svijetu kupnja oružja pala za 4,9 posto, dok su europske države kupile čak 19 posto više oružja negoli u prethodnom razdoblju. Nestajao je polako obzir prema Rusiji, ona je prestala biti partner, a sve kulminira ovih ratnih dana, kada se NATO snage razmještaju na svom istočnom krilu i u zemljama koje graniče s Rusijom. Nema više povjerenja u Rusiju, strah je sve veći, pa i zemlje poput Finske i Švedske razmišljaju o članstvu u NATO-u. Oružana, pa tako i vojna karta Europe, naglo mijenja svoju sliku. Kupuje se sila borbenih aviona, pa su već ranije Norveška, Velika Britanija i Nizozemska naručile 71 američki F-35. Finska je kupila 64 komada, a Poljska 32. Zbog rata u Ukrajini Poljska je naručila i 250 najmodernijih tenkova, a želi od SAD-a hitno kupiti i sofisticirane dronove. Iz Pentagona kažu kako se potražnja za oružjem iz Europe udvostručila, a uz avione traže se rakete, protutenkovske i protuavionske, i proturaketni sustavi, kao i dronovi. Budući da izvoz oružja mora odobriti američka vlada, osnovan je poseban tim koji se tjedno sastaje s Europskim timom za krizni menadžment na kojima se razmatra svaki pojedinačni zahtjev povezan s trenutačnom situacijom u Ukrajini.

Zastarjele bombardere tipa Tornado Njemačka želi hitno zamijeniti s 35 američkih bombardera F-35, koji se smatra najmodernijim borbenim avionom na svijetu, a uz sve je i nevidljiv za protivnika. Njihova je posebna važnost kada je riječ o konceptu odvraćanja NATO-a, u okviru kojeg će njemački borbeni avioni moći nositi nuklearne bombe. Kad smo kod nuklearnih bombi, sjetimo se Putinovih prijetnji. Iako točnih brojki nema, procjena je da Rusija ima 5977 nuklearnih bojevih glava - uređaja koji pokreću nuklearnu eksploziju. Tu je oko 1500 koje su trebale biti povučene i demontirane. Gotovo jednak broj nuklearnog oružja imaju članice NATO saveza - najviše SAD - 5428, Francuska 290, a Velika Britanija 225. I što bi bilo kad bi bilo? Najmanja ruska ili američka “nuklearka” imaju udar od 100 kilotona. One bačene na Hirošimu i Nagasaki imale su 15 kilotona i ubile su oko pola milijuna ljudi. A samo jedna od 100 kilotona uništava sve u radijusa do dva kilometra, teške posljedice ostaju u radijusu od pet kilometara, a značajna oštećenja u radijusu od osam kilometara.



Može li nuklearno oružje zauvijek zbrisati čovječanstvo? Najnovije analize kažu da bi u nekim dijelovima svijeta čovjek opstao čak i u slučaju globalnog nuklearnog rata. Prema nekim procjenama nuklearni rat do 2100. godine imao bi 30 posto šanse izazvati milijun mrtvih, 10 posto šanse milijardu mrtvih te jedan posto šanse za nestanak ljudske vrste. Očito jedna optimistična vizija, uz vjeru da do tih strahota neće doći, iako se valja podsjetiti na riječi engleskog filozofa Bertranda Russella, koji reče: “Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi”. A za onoga tko bi svijetu donio strahote nuklearnog rata malo je reći i da je budaletina.