Datum objave: 19. ožujka, 2022.
Živjeti znači biti stalno u opasnosti, reče znameniti njemački filozof Friedrich Wilhelm Nietzsche, na što se čovjek dobrano naviknuo. Ali nije naviknuo na stalni strah niti će se naviknuti, bez obzira na to što se on svakodnevno proizvodi u raznim oblicima. Eto, još se nismo izbavili iz strahova što ih je donijela pandemija koronavirusa, a nad čovječanstvo se nadvio novi strah - strah od velikog rata. A on, naravno, rađa nove strahove poput vrlo prisutnog straha od gladi, ali i manjka energije. I zapravo čovjek se može teško osloboditi moćnog stiska straha, a podsjećamo kako je još Ciceron, najveći rimski govornik, ustvrdio: “Nema te sile koja trajno može izdržati pritisak straha.”
Iako je svijet u kojem živimo bogat i samodostatan, jer nam je priroda podarila gotovo sve što je potrebno za miran i lijep život, i bez ratne opasnosti dostupnost hrane i energije na globalnoj je razini bila mala. Od oko osam milijardi ljudi gladuje njih milijardu, a tri milijarde nemaju dostupnu energiju. Sve to, dok zvone ratne trube, samo pojačava strah. Novca je sve manje, idu poskupljenja i ljudi gotovo mahnito prazne police i gomilaju zalihe svakovrsne hrane, a posebno namirnica poput brašna, ulja, šećera… U ljudi jača tzv. sindrom hrčka, kada na svakom koraku emocionalno ponašanje nadjačava ono racionalno, kada se mimo svih kriterija opremaju kućna skladišta i onim što treba i što ne treba, po receptu što veće gomile. Naravno, u svezi s tim postavlja se pitanje koliko je to gomilanje prirodni ljudski odgovor na moguću nestašicu, a koliko stres koji za sobom nosi i određene psihološke promjene. Zašto emocionalno ponašanje nadmašuje racionalno i odakle uopće svijest da će se nakrcavanjem hranom minimalizirati mogući nadolazeći rizik? Koliko na sve utječu nesigurnost, briga, strah, pa i tuga?
SINDROM HRČKA
Hrčkov sindrom gomilanja hrane iz straha zbog rata potresa Hrvatsku kao i druge zemlje, posebno one europske, jer se rat vodi gotovo na njihovu pragu. Podatak da hrvatski građani, otkako je počeo rat u Ukrajini, u trgovinama tjedno potroše čak 160 milijuna kuna više nego prije najbolje svjedoči o lovu na zalihe i gomilanju hrane. Nije naodmet i podsjetiti kako prosječna hrvatska obitelj izdvaja godišnje za hranu oko 26.000 kuna - najsiromašniji do osam, a bogati i 40.000 kuna. Po članu kućanstva najviše se godišnje troši mlijeka - 60 litara, pa kruha i peciva 45 kilograma, 30 kilograma krumpira... ulja 10 litara. Kad smo kod ulja, podaci kažu da Ukrajina stoji iza 51 posto količine suncokretova ulja na svjetskom tržištu, a svaka deseta štruca kruha na svijetu dolazi od žita iz te zemlje, koja je zbog rata, očekivano, donijela rezoluciju o obustavi izvoza pšenice, raži, ječma, heljde, prosa, šećera, soli i mesa do kraja ove godine. Strah od gladi postao je tako još veći, a na glad je upozorio i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, pozivajući svijet na zajedničku akciju kako ne bi došlo do sloma globalne opskrbe živežnim namirnicama. Kada se tome dodaju mediji, koji donose strašne slike rata, vijesti o poskupljenju, o mogućim nestašicama i slično naravno da se pretovaruju kolica hranom i gomilaju zalihe. Ljudi ne vjeruju političarima koji ih pokušavaju uvjeriti kako će hrane biti. Strah je taj koji stvara paniku. Generalno, tvrde stručnjaci, riječ je o psihologiji. Tako dr. Rohan Miller sa Sveučilišta u Sydneyju tvrdi da na taj način ljudi, koji nisu naviknuli na nestašice, pokušavaju svoj strah staviti pod kontrolu.
Psiholozi će reći kako do straha dolazi i zato što se čovjek slabo nosi sa situacijama koje su nepredvidljive, neizvjesne i nepoznate. I zato će se stresna akcija za ekstremnim gomilanjem zaliha hrane brže akumulirati kod ljudi koji su podložniji stresu, koji teže doživljavaju strah i koji brzo počnu paničariti. Okidač za hrčkov sindrom je i utjecaj okoline, ponašanje drugih, jer kada se ugledaju nečija pretrpana kolica u samoposluzi, stvara se krug straha i panike. U čovjeku raste pritisak kako i on mora učiniti nešto jer će ostati bez svega. Masovno se prazne police i stvara nestašica. Ponekad je riječ i o društveno neodgovornom i bahatom ponašanju, o bezobzirnosti – ja hoću i mogu i nije me briga za druge. Mnogi pokazuju svoju nezrelost, pa pretjeruju i stvaraju paniku, a u svojoj bezobzirnosti ne misle o tome kako će sutra nekom nešto zatrebati, a toga neće biti. Najopasnija je, upozoravaju stručnjaci, masovna histerija.
SINDROM POHLEPE
Gomilanje je, kažu, i jedna od najkarakterističnijih manifestacija pohlepe, a ona je jasno vidljiva kada je riječ o velikim količinama hrane. I kada nema straha i panike, kao ovaj put od gladi u slučaju rata, dokazano je kako većina ljudi unosi u sebe tri do pet puta više hrane nego što je potrebno. A sada se ljudi od silnog straha da će biti gladni nakrcavaju velikim količinama namirnica. Do pohlepe dolazi zbog straha, zbog uvjerenja da će biti gore, da neće biti dovoljno. Naravno da se ljudi u ovakvim situacijama, koje se mogu nazvati i kriznim, ponašaju različito. Ali struka kaže kako su skloniji gomilanju oni koji su štedljiviji, zatvoreniji i škrtiji. Njih je i teže uvjeriti kako nema koristi od panike i ekstremnih zaliha hrane i da se od gladi ne može obraniti na duže vrijeme. No, možda za kraj jedna pomirbena što ju je izrekao glasoviti irski dramatičar George Bernard Shaw: “Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani.”