Zagreb bi, a možda i još neki gradovi, u budućnosti mogao zaboraviti na jutarnje buđenje uz povike što odzvanjaju iz kombija koji se kreću ulicama izvan strogog središta grada: “Krumpira, zelja, luka, krumpira…” Jer, iako “nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani”, kako reče glasoviti književnik, irski dramatičar George Bernard Shaw, iz redova znanstvenika dolaze alarmantne vijesti da bi krumpira, važnog za prehranu čovječanstva, moglo biti sve manje.

Ozbiljno mu prijete klimatske promjene, koje postaju sve pogubnije i za mnoge druge usjeve, poput pšenice, kukuruza i riže, kao i globalno, za cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju. Njegovo veličanstvo krumpir, koji je civilizacija Inka poznavala i njime se hranila oš prije 8000 godina, nazivajući ga “uzvišenom biljkom”, i danas je najčešće na jelovniku u zemljama istočne i srednje Europe, a podatci govore kako svaki čovjek na planetu godišnje prosječno pojede 33 kilograma. Zanimljivo, nakon što je krumpir stigao u Europu, najprije na Kanarske otoke, 1562., pa u Španjolsku, 1570., godinama je živio kao egzotična ukrasna biljka, a za ljudsku prehranu prvi se put koristio u bolnici u Sevilli 1573. godine. A onda su ga otkrili Nijemci, Nizozemci, Talijani… Krumpir je postao sve važnija namirnica, na nekim tropskim otocima koristio se čak i kao protuvrijednost novca. U krizna vremena krumpir je spašavao od gladi, pa su o njemu pisane pjesme i balade, a u svojioj ga je glazbi proslavio i veliki Johann Sebastian Bach. Danas u Belgiji postoji i muzej krumpira s različitim eksponatima, sve do slike glasovitog Van Gogha.



A da bi jednoga dana čovjek mogao gledati krumpir samo u muzeju, ovih su dana alarmirali sa Sveučilišta u Beču upozorivši kako krumpiru posebno smetaju visoke temperature noću. A zbog klimatskih promjena je u usporedbi s mjerenjima iz 1980. udvostručen broj vrućih dana u svijetu, s temperaturama koje idu i do 50 stupnjeva. Razlog je sto posto, tvrde znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu, izgaranje fosilnih goriva. Klimatske promjene izazivaju i poplave, pa tlo bude zasićeno vodom, što krumpir teško podnosi i brzo ugiba. Prema posljednjem Eurostatovu izvješću, u 2019. godini je u EU-27 bilo 1,6 milijuna hektara krumpira. Proizvedeno ga je 51,2 milijuna tona. Strah je da će ga biti sve manje. Ekipa znanstvenika sa Sveučilišta u Beču, predvođena biologom Markusom Tiegeom, kaže kako je u prošlosti krumpir uzgajan isključivo za prinos, a ne i da bi bio otporan na silne utjecaje okoliša. Zato je zadatak važnog projekta koji financira EU, čiji je Tiege koordinator, otkriti zašto se neke vrste krumpira sa stresom nose bolje od drugih, da bi se otkrila posebno otporna vrsta. Težak zadatak, jer u Europi je oko tisuću vrsta, iako se tržištu nudi samo njih nekoliko. A sve se pretvara u gotovo nemoguću misiju, jer je i glavni tajnik UN-a António Guterres poslao uznemirujuću poruku da je, na temelju izvještaja 26 sadašnjih država članica, svijet na katastrofalnom putu podizanja temperature za 2,7 stupnjeva, umjesto za 1,5 stupnjeva, kolika bi trebala biti gornja granica. A znanost upozorava - sve iznad 1,5 stupnjeva bilo bi katastrofa.

A u poljoprivredi ni sada situacija ne izgleda najbolje. Proizvodnost globalne poljoprivrede manja je 21 posto nego prije 60 godina, ili, jednostavnije - danas proizvodimo 21 posto manje hrane nego što bismo proizvodili da je klima ista kao i 60-ih godina 20. stoljeća. Znanstvenici s američkog Sveučilišta Cornell utvrdili su da su klimatske promjene poništile oko sedam godina poboljšanja poljoprivredne proizvodnje u posljednjih 60 godina. To bi bilo otprilike isto kao da se 2013. pritisnula pauza i tako zaustavilo bilo kakvo poboljšanje. Klimatske su promjene za vratom poljoprivrednicima i globalno usporavaju napredak, a više od 200 faktora koji su utjecali na promjene izazvane klimom, koji su uzeti u obzir prilikom istraživanja, pokazalo je da osjetljivost poljoprivrede na vremenske prilike, iako je ona postala sve sofisticiranija i mehaniziranija, nije nestala. Mnogo je kroz godine uloženo u tehnologiju u obliku boljih pesticida i hibridnih usjeva, ali ne vidi se jača otpornost vremenskim prilikama.



Zaključak je, nažalost, jasan i jednostavan - što je vrijeme toplije, teže je i uspješno se baviti poljoprivedom. A klimatske promjene donose povećani broj sušnih razdoblja, ali i veći broj poplava. I to uglavnom nepredvidljivo, što poljoprivredniku dodatno otežava plansku proizvodnju koja bi bila isplativa i učinkovita. Uza sve to stručnjaci koji se bave poljoprivredom predviđaju da će se u budućnosti smanjiti i obradive površine, i to za 17 posto po stanovniku, pa će svijet morati proizvoditi više hrane na manje zemlje. Kako se pak procjenjuje da će na Zemlji 2050. biti već deset milijardi ljudi, da ne bi bili gladni, proizvodnja hrane morat će se povećati za čak 60 posto! Trebat će i krumpir-salate, za koju je prvi poznati recept zapisan prije 400 godina u knjizi austrijskog opata Kaspara Plautza. A budući da čovječanstvo, prema svim mogućim studijama, ima poguban utjecaj na klimu, sve to neće ići ako se čovjek ne počne mijenjati i odgovornije odnositi prema prirodi, jer “samo ono što je prirodno ima snagu da dugo traje”, reče francuski pisac Honoré de Balzac.