Padaju rijetki koji hodaju - reče davno najveći renesansni genije Leonardo da Vinci. A kada je riječ o hodanju, stručnjaci su, kao rijetko kada, jedinstveni u ocjeni kako je riječ o jednoj od ključnih aktivnosti kada se radi o očuvanju dobrog zdravlja čovjeka. Mnoga su medicinska istraživanja dokazala da hodanje, i to umjerenim tempom, od samo pola sata na dan produžava život za čak 3,7 godina, a odgađa kardiovaskularne bolesti za 3,3 godine.

Hodanje je, iako se to ne čini, vrlo snažna tjelesna aktivnost u kojoj sudjeluje više od 200 kostiju te svih 600 mišića koji čine naš mišićni sustav. Mnogo je studija koje dokazuju kako hodanje znatno utječe na ukupno stanje organizma, i to bez obzira na to hoda li se polagano, nešto brže ili brzim tempom. Na neki su način te studije potvrdile riječi Hipokrata, najpoznatijeg antičkog grčkog liječnika, koji je govorio: “Ako bismo svakom pojedincu mogli odrediti odgovarajuću količinu hrane i vježbi, ni previše ni premalo, pronašli bismo najsigurniji put do zdravlja.” A o tome što je previše, a što premalo, napisane su mnoge studije na osnovi najrazličitijih istraživanja. Tako je lansirana i znanstvena teza koliko bi na dan trebalo hodati. Dokazano je da ako čovjek hoda u brzom ritmu pola sata, potrošit će od 100 do 300 kalorija, što ovisi o njegovoj tjelesnoj težini. U prvih pola sata, tvrde stručnjaci, tijelo kao gorivo prvo izgara šećer koji je pohranjen u čovjeku. Potom će gorivo postati masnoće koje su pohranjene u masnim stanicama. A koliko ćemo ih se riješiti, ovisi o tome koliko ćemo koraka načiniti ili koliko ćemo dugo hodati.



Dugo su znanstvenici koji se bave tim područjem tvrdili kako je dovoljno i samo tisuću koraka na dan više, a da tijelo osjeti znatne promjene. To je oko 800 metara, što može bez problema izdržati svaki čovjek. Ali za neki rezultat dobrobiti trebalo bi hodati svaki dan. Dugo su se znanstvenici sporili oko te čarobne brojke koja bi označila idealno kretanje za očuvanje zdravlja. A onda je godine 1965. krenula priča o fantastičnoj brojci od 10.000 koraka. Tada je prof. dr. Yoshiro Hatano s Japanskog sveučilišta za zdravlje i dobrobit svijetu predstavio svoj uređaj, Manpo-kei, pedometer, što u doslovnom prijevodu znači - metar od 10.000 koraka. Hatano je nakon opsežnih istraživanja došao do zaključka da je baš taj broj idealna količina kretanja za izgaranje masti i očuvanje zdravlja. I od tada gotovo da je ta brojka bila “zakon” kada se govori o izgaranju masnoća hodanjem i da je to cilj koji treba postići. Ali znanost nikad ne staje, pa su brojna istraživanja nakon toga pokazala da je veći broj koraka na dan povezan s manjim rizikom od rane smrti. Ono najnovije, sa Sveučilišta u Massachusettsu, promovira najmanje 7000 koraka na dan, ali ne negira ni 10.000. Naime, znanstvenici su pratili više od 2000 muškaraca i žena srednjih godina iz četiri različita američka grada s prosječnom starošću od nešto više od 45 godina. Nosili su akcelerometre koji su pratili njihov dnevni broj i intenzitet koraka. Svi su sudionici praćeni od 2005. u redovitim razmacima do 2018., kada su umrle 72 osobe iz grupe koja je praćena. Otkriveno je i apsolutno potvrđeno da su pojedinci koji su radili najmanje 7000 koraka dnevno imali od 50 do 70 posto manji rizik od rane smrti u usporedbi s onima koji su u eksperimentu imali prosječno manje od 7000 dnevnih koraka.

U studiji se kaže i kako mjerenje brzine učinjenih koraka nije imalo utjecaj na smrtnost. Stručnjaci tvrde i da više od 10.000 koraka na dan nije bilo povezano s daljnjim smanjenjem rizika od smrtnosti. Zaključeno je da među manje aktivnim ljudima povećanje broja koraka na dan sigurno može pružiti najveću zaštitu od smrtnosti. Ali nakon određenog trenutka dodatni koraci više nemaju blagotvorni učinak. Očito je nova čarobna brojka 7000 koraka na dan, što je i za mnoge lakše ostvarivo negoli 10.000. Znači, tko želi živjeti zdravije i duže, mora odmah krenuti s redovnim hodanjem svakoga dana. A dugačka je lista svih dobrobiti od svakog koraka. Hodanje popravlja raspoloženje, ubija depresiju, poboljšava protok krvi, smanjuje rizik od vaskularnih bolesti, štiti od demencije i ima najbolje učinke u prevenciji Alzheimerove bolesti. Hodanjem ćemo sniziti povišeni krvni tlak koji je i najvažniji faktor moždanog udara. Smanjuje se i rizik od srčanih bolesti jer kretanje omogućava mišićima da jače “pumpaju” krv kroz tijelo, čime se smanjuju otkucaji srca, pa srce radi u normalnom ritmu.



Hodanje bistri glavu, smanjuje razinu kortizola, hormona stresa, a stres povećava rizik od mnoštva mentalnih i fizičkih zdravstvenih problema. Hodanjem se jačaju kosti i smanjuje rizik od osteoporoze. Kosti se pri nošenju težine tijela više naprežu i na taj način jačaju, a takav pritisak na kosti potiče i stvaranje novih stanica u kostima. Hodanjem se lakše mršavi, ne brzo, ali sigurno. Više kretanja potiče izgaranje kolesterola i drugih lipida u krvotoku koji bi inače mogli oštetiti krvne žile. Kad hoda, čovjek poboljšava raspoloženje, mnogo bolje spava i uveliko povećava energiju, a s njom i fizički izgled, što na kraju može poboljšati i seksualni život. Zato hodajmo i držimo se one što ju je napisao sjajni brazilski romanopisac Paulo Coelho: “Kad su vam noge umorne, hodajte srcem.”