Sva voda je sveta voda - reče poznati američki dramatičar Rajiv Joseph, ali u posljednje vrijeme dolaze gotovo dramatične i uznemirujuće vijesti kako bi čovjek ubrzo mogao ostati i bez te svetinje. Promjene u prirodi su tako brze da je svijet pred novim izazovom - nestašicom pitke vode, a struka koja se bavi tim područjem tvrdi da, ako čovječanstvo nastavi potrošnju ovim tempom, već do 2025. dvije trećine stanovnika na planetu živjet će u regijama s nestašicom vode.

Ovog trenutka već su ugrožene 44 države svijeta. Brojke kažu da više od milijardu ljudi nema pristup vodi, a još 2,7 milijardi ima problem i oskudicu najmanje jedan mjesec u godini. Stručnjaci UN-a predviđaju da će globalna potražnja za slatkom vodom i do 2030. godine premašiti zalihe za 40 posto, i to zbog ljudskog djelovanja, ubrzanog rasta stanovništva i klimatskih promjena. Prognoze su da će do 2040. Zemlja ostati bez dovoljnih količina pitke vode. A sve moguće analize pokazuju da će s rastom svjetske populacije do 2050. potražnja za vodom porasti za čak 50 posto! Analitičari tvrde da je od godine 1960. do danas potrošeno čak dva puta više vode negoli je trebalo. Zastrašujuće zvuči podatak kako zbog nedostatka pitke vode svaki dan umre oko 3800 nedužne male djece. A k tome ide i podatak da je 80 posto raznih bolesti povezano s vodom. Netko bi, naravno, postavio pitanje kako je moguće ostati bez vode kada voda pokriva 71 posto površine Zemlje, ali valja podsjetiti kako je samo 2,5 posto vode za piće, a od toga je tek jedan posto dostupan ljudima. Ostatak je još zarobljen u snijegu i ledu na polovima.



Koliko je problem ozbiljan svjedoče i primjeri velikih svjetskih gradova koji su već žeđali, žeđaju ili će biti žedni već sutra. Podsjetimo, brazilski Sao Paulo, jedan od najnapučenijih gradova na svijetu, došao je 2015. u situaciju da je imao vode još tek za 20 dana. Policija je pratila cisterne koje su opskrbljivale žedne građane kako bi se spriječile pljačke. Gotovo nevjerojatno zvuči kako teškoće s nestašicom vode ima London. Gradske su vlasti ustvrdile kako bi mogli imati teškoće sa zalihama vode već do 2025., a do 2040. moglo bi doći do vrlo ozbiljnih nestašica. Koliko se sve oko vode vrtoglavo mijenja treba reći da su u Londonu još prije dvije godine počeli postavljati javne česme kako bi voda za piće bila dostupnija građanima. Pariz ih primjerice ima više od 1200, ali se o nestašici vode još ne govori. Ali problemi se javljaju u Moskvi. Iako se u Rusiji nalazi četvrtina zaliha pitke vode, problem je onečišćenje. I službeno je objavljeno kako od 35 do 60 posto ukupnih rezervi pitke vode ne ispunjava sve sanitarne standarde. Mexico City u velikom je problemu - jedan od pet stanovnika grada ima vodu iz slavine samo nekoliko sati tjedno, a njih 20 posto pitku vodu iz slavine ima tijekom dana. Još prošloga mjeseca zbog nedostatka pitke vode prosvjedovali su Iranci. Svjetski su mediji pisali da bi taj problem mogao pokrenuti pravi egzodus milijuna ljudi. Iranci imaju veliki problem s visokim temperaturama, poplavama, ali i velikim zagađenjem. O svemu zorno svjedoči njihovo jezero Urmia, pravi simbol ekološke katastrofe. Nekada se prostiralo na 3100 kvadratnih kilometara, a do danas se smanjilo na deseti dio te površine. Voda je piće, život, zdravlje i prehrana. A troši se nemilice. Oko 80 posto raspoloživih količina na godišnjoj razini potroši se na poljoprivredu, industriju i stanovništvo. I čovjek je “vodopijanac” jer popije tisuću litara svake godine. A na tuširanje od pet minuta potroši sto litara vode. Svaki čovjek u Hrvatskoj u prosjeku potroši 150 litara vode na dan. Neka ne misle da štede pivopije jer da bi se proizvela litra piva treba čak 20 litara vode! A ako se do piva i vozikate, ne zaboravite da za litru benzina treba 180 litara vode! Govorimo u skupom voću, ali i ono pije. Za kilogram jabuka potrebno je 154 litre vode, ili 30 litara za samo jednu jabuku. Nije bolje ni s mesom. Za kilograma govedine treba oko 122 litre vode, a za kilogram svinjetine čak 450 litara! Da ne bismo samo o jelu i piću, dodajmo da se za majicu potroši oko 2000 litara vode, a za traperice i do 10.000 litara vode. I dok eto trošimo, države koje će biti ugrožene nestankom vode, procjena je Svjetske banke, imat će do 2050. ekonomske gubitke od šest pa do 14 posto BDP-a. Kako bi se spasilo što se još može, stručnjaci traže da se u poljoprivredi koristi sjeme koje traži manje vode, da se uloži u postrojenja za pročišćavanje i održavanje vodnih područja koja rade u tandemu, da se prerađuju otpadne vode.



Negdje se i krenulo, pa tako Omam, jedan od 17 najugroženijih, prerađuje svu otpadnu vodu i od 100 posto iskoristi ponovo čak 78 posto vode. I u Europi raste zabrinutost zbog nestašice vode jer se potrošnja stalno povećavala u posljednjih 50 godina. Tome su pridonijeli rast broja stanovnika, urbanizacija, onečišćenje i učinci klimatskih promjena. Oko 80 posto slatke vode Europa ima iz rijeka i podzemnih voda, a ti izvori su posebno osjetljivi na opasnosti koje nastaju zbog prevelikog iskorištavanja, onečišćenja i klimatskih promjena. Zato je Europski parlament odobrio dogovor s državama članicama o novoj Direktivi o vodi za piće, koja donosi nova pravila i obveze za države članice. Kako ne bismo imali problem s onom glasovitom Benjamina Franklina, oca Sjedinjenih Država: “Kad izvor presuši, tek onda znamo vrijednost vode.”