Svijetu prijeti plastična apokalipsa - upozoravaju već dugo znanstvenici iz svih krajeva svijeta, ali čovjek, glavni krivac za sve nevolje u prirodi i s prirodom, nikako da čuje. Po onoj - kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van, čovjek se tako ponaša i kada UN upozorava da su rijeke, jezera, mora i oceani toliko zagađeni da već jedemo i pijemo plastiku.

Ako čovjek nastavi svojim divljanjem, istraživanja pokazuju kako bi već 2050. u moru moglo biti više plastike negoli riba. Utvrđeno je kako smo u posljednjih deset godina proizveli više plastike negoli kroz cijelo posljednje stoljeće. Tome u prilog idu činjenice da se svake minute proda milijun plastičnih boca vode, godišnje se proizvede pet milijardi plastičnih vrećica za jednokratnu upotrebu te milijuni tona plastičnih čepova, posuda za šampone, plastičnog pribora za jelo… Ukupno je to 300 milijuna tona nerazgradivog otpada, od čega osam milijuna završi u našim rijekama, morima i oceanima. Nevjerojatno, ali bolno istinito, najveće područje plutajućeg plastičnog otpada u našim oceanima trenutačno je veličine Francuske, ali ima ih još. A tamo je već 150 milijuna tona plastike, a najviše – one za jednokratnu uporabu. Jer, zaslijepljen utrkom za profitom, čovjek je i na tom planu počinio strašnu štetu na svoj račun ne mareći nizašto, pa ni za upozorenje Guya McPhersona, američkog znanstvenika i ekologa, koji reče: “Ako doista misliš da je problematika zagađivanja manje važna od ekonomije, pokušaj ne disati dok brojiš novac.”



A kad ne čuje čovjek kao jedinka, na potezu su institucije koje ga moraju disciplinirati. Tako je Europa odlučila živjeti bez plastike. Još u svibnju 2018. Europska komisija iznijela je prijedlog za rješavanje problema plastičnog otpada u moru, a to uključuje od 3. srpnja 2021. zabranu proizvodnje deset najčešćih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu. Tako se potpuno zabranjuju, znači ne smiju se više prodavati ni koristiti, plastične slamke, tanjuri i pribor za jelo, štapići za uši, plastične vrećice za dućan, ali i plastične vrećice za pseći izmet. Zamjena će biti ekološkija, ali i skuplja - od drva i papira. Papirnate slamke, papirnata ambalaža za burgere i pomfrit, čaše i tanjuri od papira… S malim odmakom odzvonit će plastici i u Hrvatskoj, gdje se potpuno izbacivanje plastike prolongira do donošenja Zakona. No prije nekoliko dana usvojen je Nacrt konačnog prijedloga zakona o gospodarenju otpadom. Zakonom se do 2035. određuju novi, viši ciljevi odvajanja i recikliranja otpada. Zabranjuje se stavljanje na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Zabranjuje se također od 1. siječnja 2022. godine stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, uz iznimku vrlo laganih plastičnih vrećica. A od 3. srpnja 2024. godine zabranjuje se stavljanje na tržište proizvoda koji imaju čep ili poklopac izrađen od plastike. Neki su poduzetnici, posebno ugostitelji, već krenuli u akciju prilagođavanja kako ne bi bili zatečeni i nespremni, i polako izbacuju plastiku. Ali, s druge pak strane, nastradat će poduzetnici koji se bave proizvodnjom plastike koja iznosi pet posto domaće prerađivačke industrije. Oko 700 uglavnom manjih tvrtki ostvari godišnje promet od 5,6 milijardi kuna. Mnoge obitelji žive od proizvodnje upravo onog što je sada zabranjeno. Zadužili su se kreditima, kupili strojeve. Morat će se hitno spašavati i mijenjati asortiman proizvoda.

Ali najnovije studije pokazuju da je društvena i ekonomska šteta koju izaziva zagađenje mora plastikom do sada podcjenjivana. Plastika u svjetskim oceanima oštećuje svjetsku ekonomiju za milijarde dolara. Procjenjuje se da godišnje ljudi gube oko 1,5 posto iskoristivosti mora i njegovih resursa. Kada se taj postotak preračuna direktno u godišnju dobit koju svjetska ekonomija povlači iz morskih resursa, dobivamo gubitak od 2,5 milijardi dolara. K tome procjene ne uzimaju u obzir direktne i indirektne utjecaje plastike u morima na turizam, promet i ribarstvo. A u igri je i ljudsko zdravlje, jer kemikalije koje su u sastavu plastike mogu ući u naš organizam probavom ili apsorpcijom iz vode preko kože. Dokazano je na primjer kako više od 70 posto vode iz vodovoda u Europi sadrži mikroplastiku, a ona je nađena u šećeru, soli, medu, pivu…



Istraživanja su pokazala da je više od 90 posto ljudi pozitivno na BPA testu - bisfenol, kemikaliju iz plastike koja ometa redovan rad naših hormona. A plastični otpad, dokazali su znanstvenici, može plutati desetljećima i prevaliti udaljenost od 3000 kilometara, pa služi kao odlično stanište za bakterije i alge koje mogu ugroziti cijele ekosustave određenih mora i koraljne grebene. Koliko je opasna plastika govore i podaci o razdoblju raspadanja. Tako je za filtar cigareta potrebno 10 godina, za plastične boce 450, pjenaste plastične čaše 50, a za najlon u ribarstvu čak 600 godina. Ili nevjerojatan primjer s plastičnim vrećicama. Koriste se u prosjeku tek 12 minuta, a u okolišu može “živjeti” do nevjerojatnih tisuću godina. Sve to govori o stravičnoj cijeni koju već plaća čovječanstvo - zbog čovjeka, koji bi konačno morao suživjeti s onom što je davno izrekao francuski pjesnik Decimus Magnus Ausonius Ausonije: “Zemlja ne stvara ništa gore od nezahvalna čovjeka.”