Datum objave: 8. svibnja, 2021.
Prava bura na svjetskom i europskom tržištu na svim mogućim područjima zbog pandemije, a na tržištu prostitucije ne samo zbog nje, nego i zbog zakona. Kako reče Catharine Alice MacKinnon, američka feministička pravna znanstvenica i autorica, "prostitucija je svugdje, svi to znamo, samo to baš i ne želimo znati". U mnogim europskim zemljama prostitucija je dobro organizirana od strane raznih mafijaških klanova, ali Europska unija nije još postigla suglasje oko tretmana prostitucije, pa u zemljama vlada šarenilo - od zabrane do otvorene legalizacije s raznim zakonskim aktima.
Još 2014. Europski je parlament preporučio državama članicama uvođenje takozvanog "nordijskog modela". Model je iskušan prije 20 godina, kada ga je prva uvela Švedska. Išlo se na kriminalizaciju korisnika usluga, a ne prostitutki. Vjerovalo se kako će se zahvaljujući kažnjavanju korisnika usluga uvelike smanjiti potražnja za seksualnim uslugama. Island, Finska, Norveška, Engleska, Irska, Francuska i još neke zemlje posegnule su za tim modelom, dok je tržište spolnih usluga ostalo slobodno i zakonski regulirano zemljama poput Švicarske, Austrije, Nizozemske, Njemačke… I sada imamo u EU-u situaciju da se u nekim zemljama, poput Njemačke, sve češće čuje glas onih koji traže zabranu prostitucije, dok primjerice Francuska traži opet legalizaciju. Naime, po preuzetom švedskom modelu koji je zakonski izglasao Francuski parlament, od 2016. u toj zemlji nije kažnjivo nuditi seksualne usluge, ali je kažnjen svaki onaj kojeg se uhvati da te usluge kupuje.
ŠVEDSKI MODEL
Zagovornici zakona tada su bili oduševljeni i pozivali se na logiku - ako nema klijenata, nema ni prostitucije. Vjerovalo se kako će zaštititi prostitutke i u konačnici smanjiti prostituciju. Za one koji kupuju seksualne usluge kazna je do 4000 eura. Ali, kršenje zakona vrlo se slabo kažnjava, jer u pet godina izrečeno je svega 5000 kazni, što je malo, jer u zemlji operira oko 40.000 kraljica noći. I krenula je pobuna protiv zakona. Angažirani su i znanstvenici poznatog Instituta za političke studije u Parizu. Oni su nakon analize utvrdili da se odnos između prostitutki i klijenata jako promijenio, i to u korist klijenata. Na kraju su znanstvenici zakonu dodijelili ocjenu "nedovoljan". Valja podsjetiti i kako je u Švedskoj, gdje su udareni temelji takvom zakonu i gdje je još 1999. zabranjeno kupovanje seksualnih usluga, 2010. učinak zakona ocijenjen pozitivno. Prepolovljena je bila ulična prostitucija. No, švedsko udruženje seksualnih radnica i radnika pet godina kasnije demantiralo ih je, jer su, kako su rekli, posao preselili s ulica, ili djelovali ilegalno. Zakon su ocijenili lošim. Učinak zakona na djelatnost u sektoru prostitucije na švedskom modelu proučavan je i na sveučilištu u Cambridgeu, a znanstvenik Jay Levy rekao je kako su “u Švedskoj potpuno promašili cilj smanjenja prostituciju u zemlji, jer se potiskivanjem u ilegalu postiglo suprotno od onoga što se htjelo postići.“ Zato je ocijenio da je to zastrašujući primjer za ostale. A da je tome tako svjedočimo ovih dana kada francuski djelatnici u prostituciji kažu da je i kod njih takav zakon bio poguban i traže legalizaciju prostitucije, jer tvrde kako im je položaj oslabljen, a ne ojačan te zakon nazivaju zločinom protiv njih. Tvrde da im se uskraćuju osnovna ljudska prava i podnijeli su tužbu Europskom sudu za ljudska prava. Tužba protiv zakona 2019. na najvišoj sudskoj instanci u Francuskoj odbačena je, pa su Lesperance i još 260 žena i muškaraca iz različitih zemalja podnijeli tužbu u Strasbourgu. Zanimljivo, iz Amnesty Internationala tvrde kako tužba ima izgleda na uspjeh.A sasvim je suprotna slika s prostitucijom u Njemačkoj, gdje se sve češće čuje pitanje jesu li postali bordel Europe. Prostitucija je legalizirana još 2002., a od 2017. postoji Zakon o zaštiti prostitutki koji im je trebao omogućiti bolje uvjete. Zakon je propisao da bordeli trebaju dozvole, a prostitutke moraju biti registrirane. No, brojke su sada debelo lažne, jer registrirano je oko 40.000 prodavačica ljubavi, a oni koji se bave tom problematikom tvrde kako se tim zanatom bavi od 200 tisuća do čak milijun osoba. Kritičari stanja koji traže zabranu prostitucije navode kako Nijemci imaju najliberalniji zakon na tom području koji je pogodovao raznim lobijima. Uz to, navode kako je zanimljivo da nijedna parlamentarna stranka u toj zemlji u svom program nema zabranu prostitucije. Njemačka je primila i velik broj izbjeglica od kojih su mnogi pribjegli prostituciji. Ordiniraju i razne mafijaške skupine, pa se navodi primjer nigerijske tajne organizacije Crna sjekira koja je od 2016. u Europu dovela čak 16.000 mladih Nigerijki.
DVA MOGUĆA MODELA
Naravno, dolaze djevojke i iz drugih zemalja. I dok se u EU-u vodi i dalje bitka između dva modela - kriminalizacije klijenata, koji žene u prostituciji definira kao žrtve koje je potrebno spasiti iz seksualnog ropstva te legalizacije, koji definira prostituciju kao rad, sve se više govori i o trećem. To je novozelandski model, nastao u suradnji s organizacijama seksualnih djelatnica, u kojem su ukinute kaznene odredbe koje se tiču dobrovoljne prostitucije odraslih, a omogućavanje ili korištenje seksualnog rada maloljetnih osoba, kao i prisilna prostitucija kriminalizirani su. No, teško je očekivati da će se u EU-u ubrzo nešto promijeniti, kao ni u svijetu, gdje je prostitucija čak ugrađane u turizam, a negdje se kažnjava i smrtnom kaznom.