Strah, tjeskoba, socijalna otuđenost, frustracija, pojačana agresija, panični napadi, bespomoćnost, dosada i depresija... ozbiljno su zaprijetili čovječanstvu nakon teške pandemije koronavirusa koja je na razne načine uzdrmala svijet u kojem, kako tvrde znanstvenici, mnogi ljudi nakon svega neće biti onakvi kakvi su bili prije. A da je "mentalna bol manje dramatična nego fizička bol, ali je češća i teža za podnositi", ustvrdio je davno i sjevernoirski pisac Clive Staples Lewis te dodao: "Česti pokušaj da sakrijemo mentalnu bol povećava teret: lakše je reći ‘boli me zub‘ nego ‘srce mi je slomljeno‘."

I gotovo na tom tragu najpoznatiji znanstvenici s tog područja su složni i tvrde kako će udar pandemije koronavirusa na mentalno zdravlje ljudi trajati mnogo duže negoli njezin udar na fizičko zdravlje! Tvrde i kako će posljedice zahvatiti najveći dio čovječanstva te da život neće vratiti u normalu i do 15 posto ljudi. A u svijetu je i prije ove pandemije bilo oko oko 300 milijuna ljudi koji pate od raznih anksioznih poremećaja. Pandemija je promijenila živote ljudi, pa nije čudno što se neprestano upozorava kako se čovječanstvo trenutačno nalazi u središtu jedne od najvećih, a svakako najznačajnijoj društvenoj krizi 21. stoljeća. Jer zbog strogih mjera koje su čovječanstvu nametnute zbog korone svijet je doživio globalno potrese na mnogim područjima, gdje su štete već vidljive i mjerljive. Ali kolika su stradanja mentalnog zdravlja ljudi na planetu vidjet ćemo tek tijekom budućih godina. Čovjek se gotovo preko noći našao okovan. Svijet mu je postao ograničen. Mnoge radosti zabranjene. Izolacija zaraženih osoba, socijalno distanciranje i karantena donijeli su život na paklenoj stazi u strahu od gubitka posla, od financijske krize, društvene izoliranosti bez rodbine i prijatelja s dnevnim slikama umiranja i stalnog doziranja i pravog silovanja najrazličitijim, često kontradiktornim i lažnim, vijestima. Baš zbog siline takvih vijesti iz Svjetske zdravstvene organizacije, WHO, upozoreno je kako se zdravstveni sustav ne bori samo protiv epidemije nego i protiv infodemije koronavirusa - brzog i dalekosežnog širenja velike količine najčešće netočnih informacija. Sve je to kod ljudi stvorilo psihički i emotivni pritisak s kojim se mnogi teško ili nikako nose, pa se kod sve većeg broja ljudi javljaju nesagledive psihološke pojave. Ugroženiji od ostalih su djeca, mladi, žene, invalidi, a najugroženije su depresivne osobe. Njemačko istraživanje je tako pokazalo da depresivne osobe doživljavaju lockdown kao veće opterećenje od psihički zdravih, a odnos je 74 prema 59 posto. Usamljeno i izolirano osjeća se 73 posto depresivnih, a 34 posto zdravih. Čak 84 posto depresivnih tvrdi kako im nedostaje unutarnji poticaj, a 39 posto zdravih. Depresivni se više svađaju, lošije spavaju, zabrinutiji su za budućnost… Istraživanje je pokazalo kako su stroge mjere u borbi protiv korone ugrozile i liječenje, pa je ono prekinuto kod 50 posto ljudi, a svaki deseti nije dospio u kliniku kamo je morao. Britanska humanitarna organizacija Sensa objavila je pak podatke kako dvije trećine invalida osjeća kroničnu usamljenost za vrijeme koronamjera, pa upozorava na krizu mentalnog zdravlja s kojom se suočava više od 14 milijuna osoba s invaliditetom, koliko ih živi u Velikoj Britaniji. Čak 70 posto ispitanika odgovorilo je da je socijalna izolacija snažno utjecala na njihovo mentalno zdravlje i opću dobrobit, a 40 posto reklo je da je utjecala i na njihovo fizičko zdravlje.Zanimljivo je istraživanje provedeno na Sveučilištu Kolumbija među 1400 novinara iz cijeloga svijeta, koje je pokazalo da je zbog pandemije koronavirusa čak 82 posto ispitanih novinara imalo bar jednu negativnu i emotivnu ili psihološku reakciju, a izvještavanje o koronavirusu negativno se odrazilo na mentalno zdravlje 66 posto novinara. Ljudi su imali teškoće i s nesanicom, što dokazuje istraživanje iz SAD-a u kojem je 68 posto ispitanika imalo teškoće sa spavanjem i nesanicu tijekom karantene. A budući je čovjek društveno biće, znanstvenici su istražili kako dugotrajna izolacija utječe na mozak i hoćemo li se znati ponašati u socijalnoj situaciji kada se stvari vrate u normalu. Otkriće može zaprepastiti. Jer utvrdili su da manjak socijalizacije može smanjiti mozak. Socijalizacija, tvrde, uključuje mentalni napor. Tako postoji veza između veličine mozga primata i veličine zajednice koju može stvoriti: što je veći mozak, to je veći društveni svijet. Znači, uz sve zlo koje može zadesiti čovjeka nakon korone je i da hoda svijetom s manjim mozgom. No, ako ga i ne zadesi to zlo, ne ginu mu različite emocije, prije svega straha i nesigurnosti i drugih negativnih psiholoških pojava. Kako se spašavati?Valja odmah reducirati informacije o pandemiji, slušati savjete i preporuke stručnih ljudi čija su mišljenja utemeljena na činjenicama, nastaviti socijalne kontakte i druženje preko telefona i društvenih mreža, ne zaboraviti na podršku i pomoć drugima. Valja vježbati, jer to dokazano smanjuje simptome depresije. Važna je i hrana u kojoj treba biti više ribe, voća i povrća. Ne propustiti odlazak u prirodu kako bi tijelo izložili prirodnoj svjetlosti. Osigurati dobar san. Sat prije spavanja zaboraviti na mobitel, televizor, računalo. Oni koji znaju što je depresija, kažu da će sve to sigurno pomoći. Učinimo to kako se ne bismo na kraju našli u glasovitoj misli Harryja Kalasa, poznatog američkog sportskog komentatora: "Okrenuo je svoj život. Prije je bio depresivan i jadan. Sada je jadan i depresivan."