Znanstvenici pale crveno svjetlo - led se otapa rekordnom brzinom, a Antarktika sve više prijeti čovječanstvu. Prije nekoliko dana svijet je uznemirila vijest kako se golemi ledenjak, jedan od najvećih zabilježenih u povijesti, Larsen C, raspao u nekoliko komada. On se prije oko tri i pol godine odvojio od Antarktike i plutao Južnim Atlantikom, a prekrivao je područje od čak 6000 četvornih kilometara.

U 23 godine otopilo se oko 28 bilijuna tona leda, što je ekvivalent bloku debljine stotinu metara i veličine Velike Britanije. A kada bi bilo moguće oblikovati u kocku samo bilijun tona leda, tvrde znanstvenici, dosegnuo bi visinu veću od Mount Everesta. Vrlo slikovito kako bi se stvorila slika i za one koji u sili upozorenja još ne sagledavaju štetu koju čovjek čini planetu na kojem gostuje, a k tome drugoga nema. Jer led se topi enormnom brzinom kao izravna posljedica klimatskih promjena za koje je kriv čovjek. Znanstvenici su nakon čak 23 godine proučavanja poslali svijetu uznemirujući podatak da su utvrdili gotovo 60 postotno globalno povećanje stope otapanja leda. Od 2012. godine stopa otapanja leda na Antarktici utrostručila se u usporedbi s prethodna dva desetljeća navode glaciolozi u izvješću Europske svemirske agencije ESA-e. Devedesetih godina stoljeća koje je za nama godišnje se otapalo oko 0,8 bilijuna tona leda, a do 2017. taj je broj dosegnuo čak 1,2 bilijuna godišnje i neprestano raste. Između ostalog i zato što čovjek nikako da shvati, kako jednom lijepo reče Goethe, veliki njemački književnik i mislilac: "Priroda je uvijek u pravu; pogreške dolaze od ljudi." Znanstvenici ocjenjuju posebno alarmantnim što se Arktik zagrijava dva puta brže od ostatka planeta, i to u posljednjih 30 godina. Podsjećaju na toplinski val kada je lani u kolovozu na zapadnoj obali SAD-a izmjerena temperatura od 54,4 Celzijeva stupnja, što je najviša dosad zabilježena temperatura na Zemlji. Prethodni rekord također je zabilježen u "Dolini smrti", i to 1913. godine, kad je temperatura iznosila 54 stupnja. A na Antarktici je tada izmjerena najviša temperature u povijesti na tom kontinentu od čak 18,3 stupnja. A svemu tome je razlog što je zbog nebrige čovjeka za prirodu globalno atmosferska temperatura porasla za oko 1,1 Celzijev stupanj u odnosu prema predindustrijskom razdoblju. Zato su znanstvenici opet svijetu poslali upozorenje kako najnovije studije pokazuju da, ako se odnos čovjeka prema prirodi nastavi istom nebrigom i nemarom, a jednakim tempom, onda će se dogoditi crni scenarij. Globalno zatopljenje izazvat će otapanje toliko leda na Južnom polu da je golema ledena ploča na putu da se raspadne. To bi kroz stoljeća moglo dovesti do dizanja globalne razine mora za najmanje tri metra. A ono što je i jako blizu, tvrde znanstvenici, Arktik bi mogao ostati bez leda već do 2035. godine. U prilog tim tvrdnjama idu i egzaktne satelitske snimke koje pokazuju da je tijekom ljeta diljem Arktika razina pokrivenosti mora ledom niža nego ikad dosad. Godina 2020. tako je bila druga najgora po površini mora pokrivenoj ledom u posljednjih 40 godina. A to sa sobom nosi nove probleme, tzv. arktičke amplifikacije, fenomen u kojem otvoreno tamno more apsorbira Sunčevu toplinu i podiže temperaturu zraka u tim područjima. Tamo gdje ima leda, zagrijavanja nema jer se Sunčeve zrake odbijaju natrag u atmosferu.Valja također podsjetiti na istraživanja koja pokazuju kako se zbog globalnog zatopljenja ubrzano tope i najveći svjetski ledenjaci, posebno oni na visokim planinama. U jednoj studiji UN-a stoji i kako je njihovo topljenje izravna opasnost za nekoliko milijuna ljudi koji žive u blizini. Istraživači ESA-e do saznanja su došli istraživanjima čak 215.000 planinskih ledenjaka. U 23 godine ostali su bez otprilike šest i pol bilijuna tona mase. A u posljednjih stotinjak godina čak 35 posto izdizanja razine mora izazvano je otapanjem ledenjaka. U posljednjih 30 godina, pak, otapanje leda na Antarktici, Grenlandu i s ledenjaka utjecalo je na podizanje prosječne globalne razine mora za 3,5 centimetara. Znanost kaže da će do velikog topljenja leda doći u Južnom oceanu i na Antarktici, a procjenjuje se da će do 2070. nestati gotovo četvrtina leda u oceanima. Razina mora će se do 2070. povećati za pola metra u odnosu prema 2000. godini, što će djelovati razorno na okoliš i izazvati bilijunske štete te stvoriti silne probleme stanovništvu priobalnih područja. A kako nevolja ne dolazi sama, znanost zabrinjavaju i potresi na Antarktici, i tisuću podrhtavanja danju i noću, njih više od 30.000 od kolovoza do kraja prošle godine. Događaju se u tjesnacu Bransfieldu, stotinjak kilometara širokom prolazu između otočja Južni Shetland i Antarktičkog poluotoka. Potresi su postali toliko česti da se sami tjesnac, koji se nekoć širio tempom od 7 ili 8 milimetara godišnje, sada širi 15 centimetara godišnje. Tako se Južni šetlandski otoci sve brže odvajaju od Antarktičkog poluotoka. Iako nije do kraja istraženo kako potresi utječu na led u tom području, znanstvenici tvrde i da nema dokaza da ova vrsta seizmičkih aktivnosti ima značajan utjecaj na stabilnost polarnog ledenog pokrova. "Priroda nam skriva svoje tajne jer je veličanstvena, a ne jer je varalica", reče davno slavni Albert Einstein. Valja mu vjerovati i učiniti sve kako bi se čovjek prema njoj odnosio kao prema majci, koja mu je sve dala i daje.