Datum objave: 9. siječnja, 2021.
Razarajući potresi koji već neko vrijem tresu Hrvatskom, ostavljaju za sobom
žrtve i uništavaju domove, u tom su paklu zla probudili i ono najbolje u
ljudima. Dogodio se pravi emotivni šok u cijeloj Hrvatskoj koja je željela
pomoći. I poznati i nepoznati, kuhari i građevinari, navijači i volonteri svih
kategorija, požurili su na razrušena područja nudeći nesebično pomoć, često bez
straha za vlastite živote. Ulažu svoje znanje, svoje vrijeme, trud i vještine da
bi pomogli drugima.
Iz dana u dan pred našim se očima odvija pravi dramatični
film o volontiranju, koje je odavno prepoznato kao građanska vrlina kojom se
pridonosi razvoju zajednice. Poznato je da i inače, kada nema ovako tužnih
događanja kao što su potresi, bezbroj je ljudi koji rado odabiru da se odreknu
svog slobodnog vremena kako bi pomogli drugima, od pomoći starijima i nemoćnima,
pa do spašavanja napuštenih životinja. "Ljudi bi nestalo kad bi se prestali
međusobno potpomagati. Ne možemo postojati bez međusobne pomoći", rekao je
Walter Scott, škotski pjesnik i romanopisac, često nazivan "ocem povijesnog
romana". Zato tragove takvog odnosa nalazimo i u povijesti jer su, primjerice
stari Grci, koristili riječ agape, čime su označavali nesebičnu i neograničenu
ljubav za druge, koja je uz sve i bezuvjetna. Takvo je ponašanje u ranom
kršćanstvu sveti Pavao opisao kao velikodušno, strpljivo i ljubazno. Podsjetimo
i na značajan pojam konfucijske etike - žen, što je u prijevodu ljubav, dobrota
i humanost. I nije nimalo čudno zlatno Konfucijevo pravilo: "Ne čini drugima ono
što ne želiš da oni čine tebi". Ali, među mnogim pitanjima o volonterstvu u
kontekstu altruizma, ili nesebične brige za drugog bez ikakvog očekivanja ili
uzvraćanja, su - što je to u čovjeku što ga tjera pomagati drugima, spašavati i
tuđe živote, ne razmišljajući o svom životu i koja je zapravo definicija
volonterstva i volontiranja?
KAKO BITI SRETNIJI
Recimo odmah kako u definicijama koje
se razlikuju postoji zajednička crta koja kaže da je volonterstvo slobodno
izabran i neplaćeni rad koji se izvodi u različitim oblicima. Europski manifest
o volontiranju kaže da je riječ o aktivnosti koja se poduzima slobodnom voljom
pojedinca te osobnim izborom i motivacijom, bez želje za financijskom dobiti, u
organiziranom okruženju, a u želji da se pomogne drugim osobama i društvu u
cjelini, pridonoseći zajedničkim vrijednostima, bez osobnih interesa. Navodi se
i kako je volontiranje od jednake koristi i samoj osobi koja volontira. Neki
psiholozi dokazali su istraživanjima da kada čovjek svjedoči pomoći, moralnom
ponašanju i heroizmu prema drugima, u njemu se rađa osjećaj uzvišenosti –
izuzetno ugodan osjećaj u grudima, pa oni koji su to osjetili kažu da su i sami
željeli postati bolji i pomagati drugima. Istraživanja koja su, pak, proveli
sociolozi dokazuju da su oni koji pomažu drugima i sami sretniji. Grupa
sociologa pet je godina pratila 2000 osoba, a ispitanici koji su za sebe rekli
da su vrlo sretni volontirali su pet do osam sati mjesečno. Znanstvenici su
dokazali i da volontiranje pobjeđuje osjećaj usamljenosti koji poprima gotovo
epidemijske razmjere. Ljudi postaju društveniji, stvaraju čvršća prijateljstva,
volontiranje daje osjećaj svrhe i zadovoljstva, volonterstvo se širi kao zaraza,
jer kada netko učini dobro djelo, to izaziva lančanu reakciju. Znanost je
utvrdila da ako se osjećate tužno, potišteno, neispunjeno, prazno...,
volontiranje pruža emocionalnu stabilnost, povećava samopouzdanje.Posljednjih
nekoliko godina znanstvenici su proučavali činjenje dobrih djela i njihovih
učinaka na ljudsko tijelo. Istraživanja dokazuju i da volontiranje znatno utječe
na naše zdravlje, pa čak i na dužinu života. Točnije - volonteri duže žive. Već
odavno su istraživanja pokazala kako je ljudski mozak fizički ustrojen tako da
pomaže drugima. Razmišljanjem o tuđim problemima aktiviraju se isti dijelovi
mozga koji se aktiviraju i kada razmišljamo i o svojim, dok suosjećanje aktivira
dijelove odgovorne za osjećaje zadovoljstva.
PRODUŽENI ŽIVOT
Volontiranje znači i socijalizaciju, a
ona uključuju bolje funkcioniranje mozga i manji rizik od depresije i tjeskobe,
a profitira i imunološki sustav. Volonteri su otporniji na stres, teže
obolijevaju i manje su depresivni ako redovito volontiraju. Pomaganje drugima
snižava i krvni tlak. Istraživanje je pokazalo da su osobe koje su volontirale
bar 200 sati kroz godinu smanjile rizik od tlaka za čak 40 posto.Budući da
volontiranje podrazumijeva i kretanje, pa nam onda pomaže i da budemo u boljoj
fizičkoj kondiciji. A sve to utječe ukupno na zdravlje i rezultira dužim
životom. Tako je u studiji koja je trajala 30 godina otkriveno da od neke teže
bolesti oboli 52 posto žena koje nisu nikada volontirale, prema 32 posto onih
koje jesu. Konačno te studije dokazuju i kako redovno činjenje dobrih djela
smanjuje rizik od prerane smrti za čak 44 posto! A to je čak bolji učinak od
redovitog vježbanja. Zato ne zaboravimo mudrog kineskog filozofa Konfucija, koji
reče: “Tko želi osigurati dobro drugima, već je osigurao dobro
sebi”.