Datum objave: 16. svibnja, 2020.
Jedva izlazimo nekako iz jedne epidemije, a znanstvenici već najavljuju novu. Nakon koronavirusa i karantene slijedi nimalo bezazlena epidemija PTSP-a, izazvana strahom, depresijom, alkoholizmom, ali i posezanjem za tabletama za smirenje, ali i nekim opijatima. Za nevjerovati je, ali je u svijetu silno rasla i prodaja alkohola, cigareta, opijata...
U Velikoj Britaniji prodaja je u ožujku porasla za 22, a u SAD-u čak za 55 posto u odnosu prema istom razdoblju prošle godine. Istovremeno, istraživanje pokazuje da je čak 20 posto Amerikanaca pijano svaki dan kod kuće i pod istim utjecajem alkohola radi od doma. Ljudi osjećaju strah, gube se u frustracijama i opterećuju brigama. Izolacija prisutna u raznim oblicima diljem svijeta povećava strah, a znanstvenici tvrde kako će mnogi nakon bitke s pandemijom koronavirusa, ma kako ona završila, imati trajne posljedice... Među njima su i goleme financijske posljedice koje ljude jako brinu i tijekom karantene, ali i nakon “stabiliziranja” stanja. Razdoblje je to kolektivne tjeskobe i neizvjesnosti. Dominantne emocije koje su kod tih ljudi zabilježene su ljutnja, bijes, malodušnost, nespokoj, nesanica, osjećaj krivnje - ukupno depresija. A kako izgleda to stanje možda se najbolje vidi iz opisa Joanne Jo Rowling, britanske književnice znane po fantastičnoj seriji romana Harry Potter, koja kaže: “Depresija je najneugodnija stvar koju sam ikad iskusila… To je nemogućnost da zamisliš da ćeš ikad više biti sretan. Nedostatak nade. Taj osjećaj mrtvila, koji je tako drukčiji od tugovanja. Tuga boli, ali je zdrav osjećaj. Ona je potreban osjećaj. Depresija je veoma drukčija.” A uza sve to, koronavirus je radikalizirao ionako veliki problem suvremenog čovjeka - usamljenost.
GOMILANJE PROBLEMA
A uz usamljenost idu alkohol, kao i drugi poroci, za što će se uvijek naći razlog ili opravdanje. S alkoholom se osjeća olakšanje, čovjek se osjeća u tim trenutcima bolje, jer tijelo i mozak usporavaju što se više pije. Strah od nepoznatog koronavirusa izaziva tjeskobu, koju se pokušava ubiti alkoholom, ali stvara se navika i čovjek nakon svega postaje još tjeskobniji. A znanstvenici kažu da može proći i 15 godina od vremena kada osoba razvije znatniji problem s alkoholom pa da potraži pomoć. Da sve može poći po zlu zbog nametnute izolacije, siromaštva i anksioznosti, a zbog pandemije koronavirusa, upozorila je i Svjetska zdravstvena organizacija. U novom izvješću kaže se kako svijetu prijeti globalna kriza mentalnog zdravlja jer “izolacija, strah, nesigurnost i ekonomski pad izazivaju ili mogu izazvati psihološke probleme.” Izgledan je veliki porast broja mentalnih bolesti i njihova intenziteta, pa bi vlade trebale staviti to pitanje u središte pozornosti kao prioritet koji se mora hitno početi rješavati, stoji u izvješću. Psiholozi navode istraživanja koja pokazuju da je već zabilježen porast broja anksioznih i depresivnih u više zemalja za što je kriva pandemija koronavirusa koja je gotovo doslovno zaustavila planet. Svijet je bio uspavan u izolaciji i našao se, ističu psiholozi, na najnižoj točki ljestvice ljudskih potreba, a bilo je ugroženo pravo na slobodno kretanje i socijalizaciju. Znanstvenici tvrde kako mnogi nakon karantene izbjegavaju kontakte, a svaka druga osoba bježi od ljudi koji kašlju i kišu. Svaka četvrta osoba izbjegavala je zatvorene prostore s više ljudi, a svaka peta baš sve kontakte tjednima nakon karantenskog razdoblja. Stoga nije čudno što je taj virus straha promijenio životne navike i mnoge ljude učinio bespomoćnima, a jedan od glavnih preduvjeta za PTSP je osjećaj bespomoćnosti. A ovaj bi put, kažu stručnjaci, mogla biti riječ o nekoj vrsti pandemije COVID-19 PTSP-a.Znanstvenici koji su proučavali utjecaj karantene na psihičko zdravlje ljudi načinili su na tu temu sintezu 24 studije iz deset zemalja i zaključili da je karantena vrlo rizična za psihičko zdravlje te da su izgledi za razvijanje posttraumatske stresne reakcije više nego visoki. Najviše šansi za PTSP imaju, naravno, ljudi s već postojećim psihičkim smetnjama, ali i zdravstveni radnici koji su u karanteni radili, potom mlađi pacijenti, oni između 16 i 24 godine, žene s jednim djetetom te stariji ljudi. Oni s već prisutnim psihičkim smetnjama pokazali su stres i četiri do pet mjeseci nakon izlaska iz karantene te su njihove reakcije bile obilježene ljutnjom, agresivnim ispadima, nestrpljenjem, depresijom te ponekad i suicidom.
STRESOR OKIDAČI
Problem je i što se mnogi nakon karantene osjećaju stigmatizirano i društveno isključeno, a neki su se suočili s nepovjerenjem susjeda i šire obitelji, s odbacivanjem prijatelja i zahlađenjem odnosa u bliskom socijalnom krugu. Znanstvenici upozoravaju kako nakon izlaska iz izolacije postoje snažni stresori koji izazivaju dodatne probleme. U prvom redu, to je financijski gubitak koji donosi ozbiljne socioekonomske nevolje. Među najjače stresore koji povećavaju mogućnost PTSP-a ubraja se izolacija koja traje više od deset dana, zatim strah od infekcije da će se zaraziti sebe i svoje najbliže, frustracije zbog bitno smanjenog socijalnog i fizičkog kontakta, nedovoljna informiranost zbog koje se stvara vlastita, često paranoidna slika i na kraju urođeni ljudski strah od gladi, pa nam se zalihe u karanteni uvijek čine nedostatnima.