S pojavom koronavirusa u čovjeka velikom brzinom raste onaj uvijek postojeći strah od bolesti, koji trese i one najhrabrije, posebno kada je riječ o strahu od nepoznatog. Dokazuje to i najnovije istraživanje agencije Hendal, koje kaže kako građani jednako strahuju od zaraze koronavirusom kao i od gubitka radnog mjesta.

Epidemija je uvelike utjecala na društveni život građana, što kažu tri četvrtine ispitanika, a trećina potpuno izbjegava druženje s drugim ljudima. Strah, naravno, nije bezrazložan, jer su svjetski znanstvenici upozoravali na opasnosti. Tako je Odbor za monitoring globalnih priprema u dokumentu “Svijet u opasnosti” još lani upozorio kako je opasnost od pandemije respiratornog patogena vrlo realna i da je moguće da ubije između 50 i 80 milijuna ljudi i uništiti gotovo pet posto svjetske ekonomije. I Svjetska zdravstvena organizacija ocijenila je kako su napori zemalja da se pripreme za smrtonosnu epidemiju “krajnje nedovoljni”. Dovoljno da strahuju svi jednako, i oni koji žive u izobilju, i oni koji životare, baš kao što reče nobelovac Ivo Andrić: “Bolest je sirotinjska sudbina, al i bogataška kazna.” Opravdanje o “bogataškoj kazni” nalazimo u dvjema velikim studijama u kojima znanstvenici iznose dokaze nove globalne “epidemiološke tranzicije” između različitih vrsta kroničnih bolesti. Prema njima, srčane bolesti više nisu vodeći uzrok smrti u bogatim zemljama. Sada je to postao karcinom, pa u zemljama s visokim prihodima rak sada ubija dvostruko više ljudi negoli srčane bolesti. Nastave li se ti trendovi, otkrivaju studije, karcinom bi mogao postati najveći svjetski ubojica u samo nekoliko sljedećih desetljeća. No, globalno, kardiovaskularne bolesti, odnosno bolesti srca i krvnih žila, vodeći su uzrok smrtnosti diljem svijeta među ljudima u srednjim godinama, i na njih otpada 40 posto svih smrti, a očekuje se da će do 2030. godine smrtnost od tih bolesti porasti sa sadašnjih 17,9 milijuna na 23 milijuna, od ukupno umrlih oko 55 milijuna. Kada krene epidemija poput koronavirusa, čovjek je u smrtnom strahu, a ne razmišlja kako više od 70 posto ljudi umire od kroničnih bolesti, znači, onih koje se ne prenose s čovjeka na čovjeka, i k tomu se razvijaju sporo, a uzrok su svakog trećeg smrtnog slučaja. To je dvostruko više nego od tumora, koji je na drugom mjestu po smrtnosti i odgovoran je za prosječno jedan od šest smrtnih slučajeva. Čovjek obuzet strahom zaboravlja da su u prošlosti zarazne bolesti bile puno veći ubojica nego što su to danas. Godine 1990. uzročnik jedne od tri smrti bila je zarazna bolest, a 2017. taj je postotak pao na pet. Od kardiovaskularnih bolesti u Europi godišnje umire oko četiri milijuna ljudi, što čini 45 posto svih umrlih. U Hrvatskoj su kardiovaskularne bolesti također vodeći uzrok smrtnosti. Tijekom 2018. godine u nas je umrlo 52.706 ljudi, a najčešći uzroci smrti bolesti su cirkulacijskog (krvožilnog) sustava, od kojih je umrlo 43,7 posto osoba. Među bolesti cirkulacijskog sustava spadaju kardiovaskularne bolesti kao što su bolesti srca, arterija, moždani udar. U pozadini otprilike 70 posto tih bolesti su visok krvni tlak, visok kolesterol, loša prehrana i pušenje - čimbenici na koje se može utjecati. Znači, umiremo i zbog ubojitih životnih navika koje ne mijanjamo. Baš natragu poznate rečenice Paola Mantegazza, čuvenog talijanskog neurologa: “Od stotinu bolesti pedeset ih je nastalo našom pogreškom, četrdeset iz neznanja.” Hrvati puše, piju, debljaju se. Puši 33 posto Hrvata, a Šveđana, na primjer, ni osam posto. Drugi uzrok smrti su novotvorine, odnosno rak, od čega je umrlo 27 posto naših građana. Naši su znanstvenici proučili i sezonalnost umiranja, pa je istraživanje pokazalo kako u Hrvatskoj, gledajući razdoblje od početka 1998. do kraja 2018. godine, najviše ljudi umire tijekom siječnja i veljače. Najdatum smrti u nas je 12. siječnja, potom 4. ožujka, pa novogodišnji 1. i 2. siječnja. I u drugim zemljama s umjerenom klimom, poput Hrvatske, najviše se umire tijekom zime - devet od deset datuma na koje umire najveći broj ljudi nalazi se u siječnju i veljači, a oni kada umire najmanje ljudi nalaze se u ljetnim mjesecima.Zanimljivo, broj umrlih u svijetu danas je veći deset milijuna negoli 1990. godine, ali je zabilježen porast globalne populacije i produženje prosječnog životnog vijeka, koji se u ovom stoljeću povećao na 71 godinu, a još 1950. iznosio je samo 46 godina. Ipak, bez obzira na sve, globalna je slika pozitivna jer se sve manje umire zbog bolesti koje se mogu spriječiti. Da bi sve bilo još bolje, valja raditi na zdravstvenim sustavima, posebno siromašnijih zemalja, poboljšanju prehrane, sanitarnih uvjeta i cjepiva. Valja poslušati Billa Gatesa, američkog milijardera i filantropa, koji kaže: “Što nam znače kompjutori kad milijuni ljudi još uvijek nepotrebno umiru od dizenterije?”