Pandemija koronavirusa nezaustavljivo trči svoj strašni smrtonosni krug, koseći ljudske živote diljem svijeta, sijući usput strah i paniku od bolesti i smrti. Strah, za koji Mahatma Ghandi, čuveni indijski vođa nacije, jednom reče da nije tjelesna bolest, već je ubojica duše, jedan je od temeljnih ljudskih osjećaja.

Strah je i jedan od najvećih ljudskih problema, ali i najveći ljudski izazov. U našem živčanom sustavu zadužen je za preventivu kad se nađemo u opasnosti i on reagira na neku vanjsku prijetnju, ovaj put na virus ubojicu, na smrt. A strah od smrti korijen je svih ljudskih strahova, tvrde mnogi znanstvenici. Ljudi zbog strahova i propadaju. Kada je pak taj strah prijetnja što iz dana u dan sije smrt, kada je ta smrt na korak ili dva do nas, strah često prelazi i u opasnije, dramatičnije oblike i pretvara se u paniku. Bez obzira na upozorenja - nemojte paničariti, ne mogu se svi jednako nositi sa strahom. I koliko je strah i razumljiv, panika nastaje kada strah izmakne kontroli, kada se budućnost doživljava kao beznađe, katastrofu, apokalipsu. Tako u panici dolazi do silnog, ponekad bezgraničnog osjećaja straha, često i zbog neizvjesnosti, jer čovjek zapravo ne zna što ga čeka, pa mu se, kako što navode neki znanstvenici, "pale mehanizmi preživljavanja". Zbog toga i svjedočimo neobičnim scenama opsada trgovina kada se prazne police bez ikakve kontrole. Strah od nepoznatog potiče strah od bolesti, boli i patnje, vječne muke i na kraju smrti.Nije to, naravno, pošast našega doba, jer je čovjek pokušavao tisućama godina negirati strah od smrti, a imao je za to i određene rituale i ceremonije. A tanatofobija ili strah od smrti bila je oduvijek povezana s epidemijama i pandemijama. I može se reći kako u takvim okolnostima strah od smrti obuzima svakoga od nas i zapravo je normalna pojava. Baš svi se bojimo smrti, jer ne vjerujemo Seneki, rimskom filozofu i piscu, koji je davno zapisao: "Bojati se smrti gore je nego umrijeti." No, razlika je u tome koliko nas taj strah ubija, koliko nam ne da normalno živjeti i koliko je jaka naša fobija od smrti. Naime, istraživanja su pokazala kako oni koji imaju fobiju od smrti daleko teže žive i teže umiru spokojno. Osim toga, znanstvenici su dokazali kako se i umire od straha i koliko je smislena ona poznata fraza "umrijet ću od straha". Tako dr. Martin A. Samuels iz Bostona tvrdi kako svatko od nas u sebi nosi malu "bombu" i ako strah proizvede dovoljno snažan stres, on može biti okidač za smrt. Primjerice, svake godine umire najmanje 12 milijuna ljudi od srčanog i moždanog udara. Mnogi umiru i prije no što stignu u bolnicu, unutar jednoga sata. Sada znanstvenici traže razlog zašto neki umiru bez prethodnih simptoma bolesti. Strah? Panika? Zanimljivo je i istraživanje koje pokazuje kako se strah od smrti ne smanjuje s godinama. Ali, smanjuje se nakon što je pacijent primljen na odjel za palijativnu medicinu i hospicij. Istraživanja su također potvrdila kako žene pokazuju veći strah od smrti negoli muškarci. A kada je riječ o virusima, koji su obavijeni tajnom i oku nevidljivi, a šire svoju smrtonosnu snagu preko epidemija i pandemija, eto nam odmah mizofobije - iracionalnog i patološkog straha.Znanstvenici su na temelju istraživanja dokazali kako je strah manji kada se upuštamo svjesno u neki rizik, ali velik kad rizik nije dobrovoljan, kad ga ne možemo kontrolirati, kao što je to sada slučaj s koronavirusom. Postoji i sklonost u precjenjivanju opasnosti od novih rizika, novih vrsta opasnosti. A istraživanja svjedoče kako je uvijek znatan dio građana taj koji se osjeća prestrašeno i bespomoćno. Uza sve to, i mozak je taj koji djeluje selektivno i veću pažnju posvećuje onim lošim informacijama kojima nas hrani sve dok se ne prejedemo. On je taj koji nam pokazuje da stanje nije pod kontrolom, da se epidemija širi, da se ne zna kamo će virus krenuti. On nam vrti broj umrlih, oboljelih i druge loše vijesti potencirajući još više strah. Zato, bez obzira na to što ima malo istraživanja o tome kakav je utjecaj izbijanja epidemija i pandemija na mentalno zdravlje, oni koji se bave tim poslovima kažu kako kod mnogih ljudi ostavljaju trajne posljedice.Naš stručnjak, dr. Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, tvrdi kako će epidemija koronavirusa imati i svoje psihološke posljedice. Nakon što opasnost prođe, kod nekih će se ljudi razviti PTSP. Bit će to posljedica straha i izloženosti stresu zbog neizvjesnosti kojom je praćena ekspanzija koronavirusa diljem svijeta. Posebno se to odnosi na osobe koje su bile u karanteni, koje su izgubile bližnje, koje su bile u situaciju da izgube nekog bliskog. Nezdravi je to strah od smrti, fobija koja ometa svakodnevni život, koja opterećuje misli, pa čak i utječe na donošenje mnogih odluka. Zato se valja suočiti s tim strahom i sve učiniti kako bi ga se nadvladalo. I ne treba skrivati svoje strahove. Psiholozi kažu kako o njima valja razgovarati s bliskim osobama kojima vjerujemo. Bit će nas potom i manje strah smrti, pa ćemo se i utješiti onom lijepom misli što ju je izrekao poljski književnik Stanislaw Jerzy Lec: “Kad bi smrt barem mogla odspavati na rate!”