Sociolozi, psiholozi i drugi znanstvenici još nisu dali pravi i potpuni odgovor na pitanje što se to zapali u ljudima kada se s krajem jedne, one stare, i početkom druge, nove godine zaklinju u neke odluke koje su, eto, baš sada donijeli i koje bi trebale njihov život možda promijeniti i okrenuti za cijelih 180 stupnjeva.

Je li sve to na tragu one poznate izreke kako smo skloni više žaliti za onim što nismo napravili, nego zbog onog što jesmo? Ili je nova godina naprosto nova prilika, nova nada da ćemo učiniti nešto za sebe što nismo, nešto što će bar malo promijeniti naš život? Ponese li nas možda tek novogodišnje raspoloženje da pokušamo neke svoje male snove pretvoriti u odluke? Kažemo male snove, jer su neka istraživanja pokazala kako su novogodišnje odluke uglavnom vezane za bolji posao, karijeru, početak vježbanja i bavljenja nekim sportom, smanjenje količine hrane kako bismo bili vitkiji, prestanak pušenja ili konzumiranja alkohola, manje trošiti, više učiti, provoditi više vremena s obitelji i prijateljima… No, iako u ljudima na početku sjajno radi mehanizam koji ih tjera k ispunjenju svojih odluka, mnogi vrlo brzo posustaju i podižu ruke na predaju. Tako su istraživanja pokazala kako većina zaboravi na svoje odluke već tijekom siječnja. Jednostavno nestane ona početna euforija, preuzme ih svakodnevni životni ritam i ostanu tamo gdje su i bili i onakvi kakvi su bili. Oko 75 posto ljudi ne uspije provesti svoje novogodišnje odluke, a njih 67 posto može se pohvaliti kako su proveli bar jednu. Kao da su išli tragom one izreke slavnog Marka Twaina: “Sada je prikladno vrijeme da napravite svoje standardne novogodišnje odluke. Idućeg tjedna možete s njima popločiti svoj put prema paklu kao i obično.”Stručnjaci će reći kako ljudi brkaju želje s odlukama. I da je to jedan od važnih razloga što je malo onih koji ostvaruju odluke. Osim toga, uglavnom stavljaju pred sebe ciljeve koji su teško ostvarivi ili gotovo neostvarivi. Je li novogodišnji i blagdanski adrenalin doista toliko jak? Da, kažu stručnjaci, ljude tjera uzbuđenje, osjećaju se novi, hrabriji, početak nove godine za njih je i novi izazov, nova prilika. No ljudi kao da ne vide bitnu razliku između životne odluke kao temeljne opcije koja određuje naš daljnji život i nekih životnih odluka koje mogu biti svakodnevni odabir. Uz to, stručnjaci će reći i kako ljudi u velikom broju nisu sposobni preuzeti odgovornost i suprotstaviti se strahu od odlučivanja. Evo i što pokazuju neka istraživanja i analize. Koje su to i kakve odluke koje ljudi najčešće donose i kako se prema njima odnose? Čak je 82 posto ispitanika, pokazalo je istraživanje portala Moj posao, planiralo donijeti novogodišnju odluku 2019. godine, a godinu prije 56 posto. Njih 66 posto donijelo je odluku vezanu uz posao. Žene su nešto brojnije u donošenju novogodišnjih odluka s 84 posto, a muškarci 80 posto. Odluku vezanu za karijeru donijelo je 80 posto ispitanika, među kojima je 47 posto onih koji su odlučili naći bolji posao. Svi oni koji nisu donijeli nikakvu novogodišnju odluku uvjereni su kako odluke valja donositi tijekom cijele godine, te da one koje se donose gotovo u jednom danu nemaju nikakvog smisla. Čak je 38 posto onih koji nisu ispunili svoju odluku u svezi s karijerom. Razlog – nisu računali na probleme, 20 posto ih kaže da odluka nije bila dovoljno važna da ju ostvare, a 19 posto priznaje da nisu dobro planirali. Zašto je teško provesti odluke koje se nameću u blagdanskom ili postblagdanskom raspoloženju? Prije svega, ističu stručnjaci, obično je riječ o želji za ciljevima koji su teško ostvarivi, posebno u određenom vremenu. Zbog njih se odustaje, rastu frustracije, a javlja se i lošije mišljenje o samome sebi. Zato valja donositi odluke s jasnim ciljevima koji su realni i koji će biti putokaz i motivacija. Stručnjaci se zalažu za odluke s ciljevima na papiru, i to tako da je na vrhu uvijek ono najvažnije što kanite ostvariti. Mora se tada preuzeti i odgovornost, jer nije uvijek lako nositi obveze koje smo preuzeli. Valja se odlučiti i kako ćemo ostvariti, najprije onaj glavni, a potom i ostale ciljeve. Nikako ne odjednom, upozoravaju stručnjaci, već postupno, bez straha, uvijek tražeći najpovoljniju opciju. Važna je i motivacija, jer spoznaja zašto nam je do nečega stalo je motor koji vuče naprijed. Valja imati i vremenski rok u kojemu će se provesti do kraja odluku. Samopouzdanje, ustrajnost, moć da se reagira na sve teškoće i da se ne odustane. I bez razočaranja ako nešto ne ide kako je zamišljeno. Budući da postoji zacrtani put, valja se vratiti korak natrag i bez odustajanja. Konačno, velike odluke koje nam možda i bitno mijenjaju život ne moraju biti baš nužno novogodišnje. Važno da one donose željene promjene, da su pod vašim nadzorom i kontrolom, da ste vi u središtu, da nije riječ o sudbini, već o životu kojim vi upravljate. A svaka promjena ponašanja je proces, a ne nešto što je stvar trenutka. Zato se valja naoružati upornošću i strpljenjem kako bi se došlo do cilja. Baš nekako po formuli megaznalca Alberta Einsteina, koji jednom reče: “Učite od jučerašnjeg dana, živite za danas, nadajte se sutrašnjem danu!”