Blagdani sreće, radosti, veselja, obilja i druženja, ali i blagdani usamljenosti, tuge, depresije i neimaštine. Naša sve vidljivija zbilja, jer ljude sve češće i sve jače pogađa fenomen blagdanske i postblagdanske depresije. Blagdanska euforija, lažne slike veselja i sretnih obitelji za blagdanskim stolom, konzumerizam na svakom koraku, vreće skupih darova, vjerski običaji i industrija zabave, pretvorili su prosinac u mjesec s obvezom radovanja, čestitanja i darivanja. Nerazumno i nerealno trošenje za blagdane nametnuto je gotovo kao zapovijed.

A sva ta umjetna svjetlucavost, užurbanost i raskoš prosinca unose nemir i strah u sve više ljudi, koji ne osjećaju nikakvu radost, nego su to za njih nesretni dani, prepuni tuge i boli, najčešće u usamljenosti. Poznato je kako je nedjelja, koja donosi višak slobodnog vremena, inače najopasnija za osobe sklone depresiji, a sada je prosinac sa slobodnim danima mjesec depresije, a siječanj postdepresije. Znanstvenici su istraživanjem čak i dokazali i kako je vrhunac postblagdanske depresije u trećem tjednu siječnja, a kao najdepresivniji dan u godini označen je 21. siječnja. Ističe se i podatak kako je utvrđeno da je kod onih koji su skloni depresiji baš doček Nove godine pokušaj da se tom euforijom na neki način spase, ali već s prvim danima nakon toga sve gotovo nestane bez traga. Situacija se i pogoršava kada se oni koji nemaju suoče sa zbiljom da su potrošili mnogo više no što su trebali i više od onoga što imaju. Ono malo radosti i neprirodnog druženja i neka ponekad i prevelika očekivanja nestaju, a vraćaju se nezadovoljstvo, tjeskoba, ljutnja, nelagoda, usamljenost, nesanica, stres. Jer neki jednostavno ne mogu živjeti u lažnoj slici veselja i bogatstva, svjesni kako ništa od svega toga nemaju.Znanstvenici su otkrili kako to stanje tijela i duha u ratu s blagdanima mnogi doživljavaju poput kraja svijeta. A valja reći kako su istraživanja pokazala da se usamljeno osjeća, na primjer, čak 43 posto starijih ljudi, iako ih samo 18 posto živi samo. Usamljeni ispitanici od 50 do 68 godina, kojima su blagdani uglavnom težak teret zbog niza razloga, već nakon dvije do četiri godine usamljenosti imaju povišen krvni tlak. Mozak usamljenih ljudi, kad su u društvu zadovoljna i sretna čovjeka, uopće ne reagira olakšanjem. Ti se ljudi jednostavno isključe. Mozak im se već navikao da je manje osjetljiv na ugodne i lijepe situacije, a daleko osjetljiviji na loša stanja. Poznate studije otkrivaju kako je kod onih koji su stariji a osjećaju se usamljeno čak 56 posto veći rizik od slabljenja nekih funkcija, primjerice, teže hodaju. A i rizik od smrti kod njih je veći 45 posto. Vrlo opsežno istraživanje, u kojem je sudjelovalo 45.000 ispitanika tijekom četiri godine, pokazalo je da je kod starijih i usamljenih veća vjerojatnost da će imati srčanih problema ili prije umrijeti, a rizik je najveći između 45. i 65. godine. Dodajmo tomu da je znanost davno ustvrdila kkao je usamljenost nezdrava, kao da pušite 15 cigareta na dan ili stalno pijete alkohol, a uz to čak deset posto ljudi u raznim istraživanjima kaže da je televizija njihovo glavno društvo. No i to društvo biva opasno, upozoravaju psiholozi i psihijatri, jer se svakovrsnom promidžbom nameću slike potrošačkog društva i sretne idilične obitelji za punim blagdanskim stolom, koje oni najbrojniji u svom svijetu besparice ne mogu ostvariti. Sve to potencira nerealna očekivanja, koja postaju glavni uzrok blagdanske depresije.Kako se izbaviti? Valjalo bi krenuti od one Charlesa Bukowskog, poznatog američkog književnika, predstavnika drugog vala beat generacije, koji je rekao: “Upamti jednom zauvijek - uvijek prvo budi dobar prema sebi.” A ako se ne sviđate sebi, kažu psiholozi, to je znak da se ne gledate objektivno. Ako se vidite objektivno, znat ćete da nitko ne živi u raskoši blagdanskih reklama, kao i da ćete u kršćanskoj tradiciji vidjeti kako se u vrijeme blagdana traži mir i dobro, a da nigdje nema pretjeranog slavlja i specijalnog veselja. Jer, stvarnost je drukčija, ona nije idealna i ne treba ju idealizirati. Sjetite se i da zimsko vrijeme kraćih dana i s manje svjetla ionako negativno utječe na psihu. Zato, više svjetla. Mozak po svjetlu izlučuje više serotonina, kemikalije koja u ljudskom organizmu ima niz funkcija, a najpoznatija je ona koja tom spoju daje naziv “hormon sreće”.U Danskoj je prije mnogo godina otkriven učinak jakog svjetla, a osamdesetih su ga američki psihijatri uveli u široku uporabu. Ne valja se stidjeti svoje usamljenosti, jer je normalno da se čovjek osjeća ponekad sam, reći će vam stručnjaci. I ne treba se nikako sažalijevati. Mozak ima zadaću upozoriti na opasnost i bol. Kada tijelo šalje poruku da nešto nije u redu, treba biti sudionik, a ne promatrač u svom životu. Potrebno je društvo, kažu psiholozi, valja izići, i to baš onda kad vas nešto tjera da ostanete kod kuće, jer često se taj izlazak pokaže ljekovitim. I ne treba nikad imati velika očekivanja, jer su tada i razočaranja veća. Ako ne vjerujete dovoljno sebi, potrudite se povjerovati velikom Fjodoru Dostojevskom, koji reče: “Ako raj nije u samom tebi, nikad nećeš ući u njega.”