Datum objave: 3. kolovoza, 2019.
Glasoviti Albert Einstein jednom je izjavio: “Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko četiri godine života.“ Kao da je slavni znanstvenik osjećao kako će čovjek biti toliko zločest i nepravedan prema prirodi da je čak spreman uništiti samoga sebe. Jer bez pčela nema oprašivanja, ne bi bilo plodova, hrane, pa ni ljudi.
Na Zemlji se samo oko 10 posto biljaka cvjetnica oprašuje vjetrom, dok 90 posto oprašuju kukci, a glavninu njih čine upravo pčele. Pčele su zadužene za oprašivanje svih orašastih plodova, šljiva, suncokreta, jabuka, naranči, krastavaca, badema, lubenica, marelica i mnogih drugih plodova i biljaka za stočnu hranu. Iznimno su važne u hranidbenom lancu. Zaslužne su, vjerovali ili ne, za trećinu ukupne količine hrane koju danas jedemo. Nije stoga čudno što podaci govore kako oprašivači, među kojima su dominantne pčele, europskoj poljoprivrednoj industriji godišnje pridonose s više od 22 milijarde eura. Izračuni kažu kako njihov rad na svjetskoj razini, ekonomski gledano, vrijedi oko 265 milijardi eura na godinu. Pretpostavlja se da pčele žive na planetu Zemlji oko 110 milijuna godina, a danas raspoznajemo oko 20 tisuća vrsta. Koliko su svi narodi svijeta poštovali kroz povijest tu malenu životinjicu izuzetne inteligencije svjedoči i prastara izreka kako pčele umiru, a ne ugibaju. I baš smo tu pred problemom jer svakoga dana pristižu nove strašne vijesti kako bi se, ne učinimo li hitno nešto, Einsteinovo upozorenje moglo obistiniti i u praksi. Jer pčele nestaju i sve teže preživljavaju. U Americi procjenjuju da zimu ne preživi 40 posto zajednica, a u Europi svaka četvrta. Neke pak svjetske statistike kazuju kako se broj pčela na svjetskoj razini smanjio za čak 50 posto. Dovoljno da se zapitamo - mogu li pčele doista izumrijeti i kako se svijet može s tim nositi? Kako ih spasiti?
PAD ZA 50 POSTO
Otkad je svijeta, poznato je kako pčele imaju vjerojatno jednu od najvažnijih uloga u ekosustavu. Shvaćali su to još drevni narodi, pa crteže pčela nalazimo na zidovima pećina još iz doba neolita. Poznato je i kako su još prije 6000 godina američki Indijanci koristili med i za lijek i za jelo, a pčele nalazimo naslikane i na grobnicama rimskih vladara. A da je pčela pravo čudo prirode, gotovo božanstvo, čijoj se inteligenciji valja diviti, dokazao je u novije vrijeme i nobelovac Karl Ritter von Frisch, austrijski etolog, koji je otkrio da pčele posjeduju memoriju za vrijeme i prostor, te da tu sposobnost koriste pri gradnji nove košnice, uvijek kao složna obitelj, bez razmirica. Njihovu je inteligenciju dokazao i jer ih je uspio izdresirati da odlaze na hranjenje u određeno doba dana te da nauče brojiti do pet. Pčela u divljini razlikuje oko 130 različitih mirisa s izrazitom točnošću pogađanja od čak 98 posto nakon samo 10 minuta dresure. Za usporedbu psu tragaču treba tri mjeseca treninga da bi ostvario 78 posto točnosti pogađanja. Fascinantno je da pčele znaju da je planet okrugao i da mogu izračunati kutove i krivulje kako bi se mogle bolje orijentirati. Pčele su silne radilice i ljeti ne stignu ni spavati, pa žive kratko, najviše mjesec i pol. U pčelinjoj zajednici živi oko 50.000 pčela - nekoliko stotina trutova i samo jedna matica o kojoj ovisi život cijele zajednice. Tijekom jednoga leta pčela obiđe od 50 do 100 cvjetova, a za života proizvede oko jedne dvanaestine žlice meda. Na području EU-a djeluje oko 630 tisuća pčelara koji svake godine u 16 milijuna košnica proizvedu oko 200.000 tona meda. Ali alarmantan je podatak da se broj pčelinjih zajednica u nekim državama članicama EU-a smanjio i za 50 posto, pa EU-u nedostaje čak 13 milijuna pčelinjih zajednica. Naime, pčela je sve manje, one umiru jer ih ljudi svojom neodgovornošću ubijaju.Od prije desetak godina cijeli su pčelinjaci nestajali i cijele su regije ostajale bez pčela, a pojava je nazvana - sindrom nestajanja pčela. Vodeći svjetski autoriteti, znanstvenici, zaštitari prirode, prirodoslovci, pčelari… upozoravali su na misteriozni nestanak pčela kao vrste. Kao razlog spominju se uporaba pesticida, suša, uništena staništa, manjak hrane, zagađenje okoliša i zraka, klimatske promjene te sve češće bolesti pčela. Naravno, glavni je krivac - čovjek, koji je ‘zaslužan’ za grupu pesticida pod imenom neonikotinoidi, koji su se počeli koristiti u poljoprivredi devedesetih godina. Kemikalije iz pesticida izazivaju smrt, a u blažem slučaju gubitak orijentacije kod pčela, pa se one izgube te umiru daleko od kolonije, što automatski znači raspadanje košnice jer u nju pristiže manje hrane.
FLOTE ROBOTA
Pčele nestaju i zbog smanjenja broja biljaka cvjetnica koje su važne u pčelinjoj prehrani, a čovjek je sve više područja zasijao monokulturama te tako prouzročio velika iskrčivanja šuma i uništavanje prirodnih livada. Teorije o izumiranju pčela odnose se i na GM usjeve, na zračenje mobitela, bakterije, viruse i razne nametnike. Jer priroda se osvećuje čovjeku za sve što joj je učinio i što joj čini. Čovjek i dalje svake godine posve uništi i likvidira s našeg planeta oko 100.000 organizama.Nadajmo se da neće i pčele, jer bila bi to stravična katastrofa - nestašica hrane i mogući ratovi za hranu. I teško da nas mogu spasiti skupe umjetne pčele - pčele roboti, koje su već razvili japanski znanstvenici i koje bi u milijunskim flotama mogle krenuti na oprašivanje.