Cijeli je svijet u šoku gledao kako pred očima nestaje katedrala Notre-Dame, jedan od simbola Francuske i Pariza, gotičko remek-djelo staro više od 850 godina. Strašna plamena buktinja uništila je središnji toranj i krovište katedrale Notre-Dame, svjetske kulturne znamenitosti, za koju je temeljni kamen položen još 1163. za vladavine Luja VII., u vrijeme kada se srednjovjekovni Pariz širio u broju stanovnika i jačao kao političko i ekonomsko središte francuskog kraljevstva.

Građevinom su dominirala dva obrubljena zvonika iz 13. stoljeća, a do samog vrha vodilo je 387 stuba kroz tzv. galeriju himera, mitskih stvorenja sastavljenih od više životinja. Najpoznatija - vodoriga, sjedila je na vrhu katedrale i promatrala Pariz glavom naslonjenom o dlanove. Katedralu je, kao ni jednu drugu na planetu, diljem svijeta proslavio i glasoviti pisac Victor Hugo, kojem je ona mjesto radnje za njegov roman "Zvonar crkve Notre-Dame", u kojem glavni lik, grbavac Quasimodo izaziva strah Parižana svojom nakaznosti, a utočište nalazi u katedrali, gdje postaje zvonar. Ne treba zaboraviti kako je Notre-Dame glavna crkva u gradu koji je godinama bio glavni grad svijeta, kako je sagrađena u rangu ponajboljih djela francuske gotike, a koja je bolja, kažu stručnjaci, od svih drugih gotika jer je izmišljena u Francuskoj. Sve su to razlozi zašto požar Notre-Dame nije samo tragedija za Francusku i Europu nego i za cijeli svijet, bez obzira na to je li riječ o vjernicima ili ateistima.Otud i mnogo pitanja koja dolaze iz svih krajeva svijeta o tome kako se to moglo dogoditi, tko je i što zakazalo? Kako je moguće da, unatoč suvremenoj tehnologiji, kada čovjek čak osvaja i druge planete, kada postoje razne sofisticirane kamere i dojavnici požara, bukne takav požar na građevini koja bi morala biti čuvana na sve načine? I kakva je to poruka o brizi i odgovornosti za civilizacijske, kulturne i druge vrijednosti u Europskoj uniji? Naravno da sada, kao i nakon svake užasne tragedije, kreću razni sveznadari i zaljubljenici u teorije zavjere. Pametuju kako je navodno Nostradamus još prije 500 godine upravo predvidio čak i točan datum pariške tragedije - 15. travnja 2019. godine. Teza je to prema kojoj se iz njegovih stihova jasno vidi da će Francuska i Italija, kao zemlja unutar koje se nalazi Vatikan, biti najviše emotivno pogođene, a ovaj događaj je prema tumačenju tih stihova navodno uvertira u "povratak zla, koje dolazi". No, nastranu svi proroci i teorije zavjere, ali zlo se dogodilo, pa sada pune ruke imaju francuski istražitelji, a tužiteljstvo je otvorilo istragu o tzv. nenamjernom uništenju vatrom. Pozornost istražitelja usmjerena je na tragove slučajnog izazivanja vatre prilikom radova na obnovi krova, koji su bili u punom jeku, jer vatra je planula na razini skela koje su već nekoliko mjeseci bile postavljene na krovu. Zato se kao o mogućem uzroku požara sve glasnije govori o pregrijavanju nakon zavarivanja i opušku. Ali i kratkom spoju na električnim instalacijama. A sve upućuje na ljudski faktor, na nemar, šlamperaj, nebrigu, površnost, neodgovornost. Da je tako, može se shvatiti i iz kratke izjave u kojoj Jean-Michel Leniaud, predsjednik francuskog znanstvenog vijeća Instituta za nacionalnu baštinu, kaže: „Ovo što se dogodilo moglo se predvidjeti. Nedostatak stvarnog održavanja i svakodnevne pažnje uzrok je ove katastrofe.“I dok policijski istražitelji ispituju radnike uključene u restauraciju Notre-Damea ne bi li došli do saznanja kako je požar izazvan, procurila je i strašna vijest, koju je potvrdio tajnik ministra unutarnjih poslova Laurent Nunez, kako je katedralu Notre-Dame samo 15 do 30 minuta dijelilo od potpunog uništenja. Vatrogasci su riskirali život da bi unutar katedrale stvorili vodeni zid između vatrene stihije i dva tornja. Tako je spašena struktura građevine. Sada neki upiru i prstom u 32-godišnjeg Juliena Le Brasa, vlasnika male tvrtke kojoj je povjerena obnova tornja, koji je govorio kako je "zaštita spomenika u njegovu DNK-u", te da Notre-Dame nitko nije dirnuo 150 godina, pa je velika čast dobiti taj posao. Upravo su njegovi radnici, njih 12, bili angažirani na poslu, ali ni jedan nije bio tamo kad je izbio požar. Sada kaže: "Nitko ne želi da se ova drama i njezini uzroci rasvijetle više nego mi."Naravno da će na kraju nešto ili netko biti kriv, ali postavlja se pitanje kako može samo tako gorjeti spomenik svjetske baštine. Je li moguće da u 21. stoljeću ne postoje posebne službe koje štite ovakve objekte? To više što je baš u Francuskoj u posljednje vrijeme bilo nekoliko požara u crkvama. A ne treba biti ni preveliki stručnjak pa da se zna kako se nešto slično može dogoditi u svakoj staroj građevini. Zato noć kada je gorjela Notre-Dame mora biti znak najvećeg upozorenja da se Europa u kojoj samo tako gore katedrale i crkve mora probuditi i shvatiti kako vrijednosti koje su stvorene davno i odolijevaju zubu vremena valja s mnogo više poštovanja i odgovornosti čuvati. Jer, naivno je vjerovati kako će sve to biti tu uz nas i za nas bude li i najmanje sumnje da nismo učinili dovoljno, da smo nesvjesni odgovornosti zaspali. Ljudska nebudnost spalila je katedralu. I previše za opomenu.