Datum objave: 2. ožujka, 2019.
Sve se češće čovjek na ovom našem planetu pita može li se u ovom sve opakijem svijetu naći i takva budala koja će aktivirati atomsku ili nuklearnu bombu. Naime, čovječanstvo ima razloga za zabrinutost, jer se otrovne ratne ili prijeteće strelice odašilju s raznih strana. Eto, američki predsjednik Donald Trump i sjevernokorejski vođa Kim Jong-un nisu se uspjeli izljubiti, a sve je u rečenici koju je izgovorio Trump: "Oni zahtijevaju ukidanje sankcija, ali nisu spremni na denuklearizaciju područja koja nas zanimaju".
Znači, Kim Jong-un još uvijek sjedi nekontrolirano na atomskoj bombi, na dvadesetak bojevih glava, a neki su crni prognostičari već spominjali mogućnost nuklearnog rata između dvije zemlje. Ljubavi već dugo nema između Indije i Pakistana, a ovih dana došlo je do sukoba i otvorenih prijetnji između dvije nuklearne sile, nakon što je Pakistan srušio dva indijska vojna zrakoplova i zarobio pilota. Svaka od tih zemalja raspolaže s arsenalom između 130 i 140 bojevih glava, a koliko je situacija ozbiljna govori i podatak da je Indija na granici s Pakistanom počela gradnju čak 14.000 bunkera koji bi trebali zaštititi stanovništvo ako dođe do sukoba većih razmjera. No, možda je najžešću poruku, gotovo ratni poklič, nedavno poslao ruski predsjednik Vladimir Putin kada je rekao kako će na svako američko postavljanje nuklearnih projektila bliže Rusiji odgovoriti istom mjerom, približavanjem svojih projektila SAD-u, postavljanjem bržih projektila, ili oboje.
PUTINOVA RETORIKA
Rečenice koje je Putin pritom izgovorio vraćaju na scenu retoriku hladnog rata. "Reći ću to jasno i otvoreno: Rusija će biti primorana razmjestiti oružje koje će moći biti korišteno ne samo protiv teritorija s kojih može dolaziti izravna prijetnja, nego i protiv teritorija na kojima se nalaze centri za odlučivanje… Njihovo je pravo misliti što god žele. No znaju li računati? Siguran sam da znaju. Neka izračunaju brzinu i doseg sustava naoružanja koji razvijamo", rekao je Putin pred ruskom političkom elitom koja ga je nagradila velikim pljeskom. Analitičari ocjenjuju kako je na neki način zaprijetio reprizom najveće nuklearne krize u povijesti, poznate kubanske, iz vremena Kennedyja i Hruščova 1962. godine, kad je Sovjetski Savez kao odgovor na američko postavljanje projektila u Turskoj poslao balističke projektile u tu karipsku državu, što je dovela svijet na rub nuklearnog rata. I tada se zveckalo oružjem, ali je neusporedivo manje zemalja imalo nuklearno oružje. Danas svijet zna za sedam država koje su testirale nuklearnu bombu, a njih pet su potpisnice Ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja - Rusija s oko 7300 bojevih glava, SAD s oko 7000, Francuska s 300, Kina 260 i Velika Britanija 215. Ugovor nisu potpisale Indija i Pakistan, a zna se i kako nuklearni potencijal ima Izrael. Nije ni tajna kako su ruske nuklearne glave već uperene prema SAD-u, kao i američke prema Rusiji. A sada se cijela situacija zaoštrila, nakon što nuklearni sporazum između SAD-a i Rusije praktički više ne postoji. Početkom veljače SAD su objavile da se 2. kolovoza povlače iz sporazuma (INF) iz 1987. Potpisali su ga Ronald Regan i Mihael Gorbačov, a propisao je uklanjanje nuklearnih raketa srednjeg i kraćeg dometa, i bio je jedan od ugovora koji su zaustavili utrku u naoružanju između SAD-a i tadašnjeg SSSR-a u vrijeme hladnog rata.Amerikanci tvrde da ga Rusija krši i da već godinama razvija projektile koji imaju domet veći od 2000 kilometara, dok Rusi tvrde da to nije istina i da mogu letjeti 480 kilometara te da ne pripadaju u odredbe sporazuma. Na stranu SAD-a odmah su stale zemlje NATO-a, unatoč strahu da kraj ovog ugovora može dovesti do nove utrke u naoružanju na štetu sigurnosti Europe. Ulje na vatru doliveno je kada je Rusija rekla da ne namjerava uništiti projektile, nego je najavila da izlazi iz INF-a. Analitičari su odmah podsjetili na izjavu Putina u Sočiju na forumu međunarodne politike kada je rekao da bi u slučaju nuklearnog rata "agresor trebao biti svjestan da bi odmazda bila neizbježna te da bi bio uništen… Mi bismo bili žrtve agresije i otišli bismo u raj kao mučenici. Oni (agresor) jednostavno bi crkli. Ne bi imali vremena ni pokajati se". Već je tada svijet bio s pravom zabrinut, jer je jasno rečeno kako nitko nema precizno hipersonično oružje te da dok ga neki kane testirati unutar pola pa do dvije godine, Rusija ga već ima u uporabi.
SJENE HIROŠIME
No, jasno je i kako u Rusiji postoji strah, jer neki novi američki projektili u Europi smanjili bi vrijeme leta do Moskve na 10 do 12 minuta, pa bi Rusija bila pogođena nuklearnom bombom prije nego bi njezini projektili kao odgovor mogu stići do američkog teritorija. Uzalud iz NATO-a pozivaju na povratak sporazumu o nuklearnim snagama kratkog i srednjeg dometa te tvrde kako su "sustavi projektila Saveza samo u obrambene svrhe". Rusi pak prijete kako će u slučaju nuklearnog napada nadzvučne rakete koje razvijaju moći pogoditi cilj za manje od pet minuta, a među metama su Pentagon i predsjednička rezidencija u Camp Davidu, u Marylandu. No, svijet vjeruje kako je riječ ipak o predstavi, jer su i Trump i Putin svjesni što bi značilo upustiti se u nuklearnu kataklizmu. Slike Hirošime i Nagasakija još su pred očima, ali i misao Hermanna Hessea: "Kada nekoga plašimo to je zato da bismo sebe ohrabrili".