Datum objave: 23. veljače, 2019.
Čovječanstvo neprestano živi u nekim strahovima, a posebno je taj strah moćan kada se spomene glad. Znanstvenici koji istražuju sva moguća područja sada su zabrinuti, jer u svijetu silno raste potrošnja mesa, čak toliko da bi ga moglo i nestati, jer se za njegovu proizvodnju troše enormne količine raznih prirodnih resursa kojih je na planetu sve manje. Točnije, meso bi moglo u ne tako dalekoj budućnosti postati - luksuz.
Njegova je proizvodnja u posljednjih pet desetljeća strelovito rasla i danas je ona čak pet puta veća od one u šezdesetim godinama, pa je od 70 milijuna tona narasla na više od 330 milijuna tona, a da to nije samo zato što se za to razdoblje povećao broj stanovnika svijeta od tri milijarde na oko 7,6 milijardi. Jer, iako još ima zemalja u kojima je meso luksuz, sve je više bogatih zemalja i onih koje su označene s tzv. srednjim prihodima, jer se za pola stoljeća globalni prosječni prihod više nego utrostručio. I nije teško zaključiti - što su ljudi bogatiji, to i više konzumiraju meso, pa godišnje po stanovniku pojedu i pola krave, ili 50 pilića, bez obzira na to što se često čuju upozorenja znanstvenika kako je to nezdrava hrana. Ljudi radije idu za onom čuvenog irskog dramatičara Georgea Bernarda Shawa, koji je rekao: "Sve što jedem, neki je liječnik proglasio smrtonosnim otrovom, a sve što ne jedem proglašeno je nužnim za život. Ali ja, eto, živim i dalje". Pa, tko su onda ti najveći mesojedi na svijetu i kakva je budućnost mesa? Koliko i čemu pomažu akcije protiv mesa? I što bi se s nama i sa svijetom dogodilo kada bismo prestali jesti meso?
BOGATI SE NE BOJE
Meso je na jelovniku najčešće u Amerikanaca - po stanovniku pojedu godišnje čak 120,2 kilograma mesa. Slijede ih stanovnici Kuvajta sa 119,2 i Australije sa 11,5 kilograma. Iako se misli da jesu, Hrvati, prema podacima Hrvatske agencije za hranu, nisu tako veliki potrošači mesa, jer u prosjeku pojedu oko 68 kilograma, uglavnom svinjetine i piletine. Za glavni dnevni obrok Hrvati najčešće odabiru svinjsko i pileće meso. Manje mesa od nas konzumiraju Austrija, Švedska, Velika Britanija, Njemačka i Italija, dok se na vrhu ljestvice prema potrošnji mesa nalaze istočne zemlje - Rumunjska, Mađarska i Češka. Ako zavirimo u susjedstvo, Slovenci jedu više mesa od nas, negdje oko 88,3 kilograma po stanovniku, Srbi 45,2, dok stanovnici BiH u prosjeku pojedu samo 27,9 kilograma mesa po osobi. U svijetu se prosječno godišnje pojede oko 42 kilograma mesa po osobi, a najmanje u azijskim i afričkim zemljama, pa tako prosječni Etiopljanin konzumira samo sedam kilograma, a Nigerijci devet kilograma - deset puta manje od prosječnog Europljanina. Podaci govore kako najmanje mesa troše u Bangladešu, oko četiri te Indiji 4,4 kilograma. I dok stanovnici mnogih zemalja nemaju mesa, oni koji ga imaju krenuli su u niz akcija da bi se smanjila potrošnja, predstavljajući to kao dio plana da postanu zdraviji, da smanje negativan utjecaj na okolinu, ili da uzmu u obzir opće dobro životinjskog svijeta. Rukovode se i znanstvenim spoznajama da konzumacija previše mesa predstavlja rizik za zdravlje. Jer, istraživanja su, ali i Svjetska zdravstvena organizacija, upozorili da prekomjerna konzumacija crvenog mesa i mesnih prerađevina povećavaju rizik od razvoja srčanih oboljenja, moždanog udara i nekih vrsta karcinoma.
SILNA POTROŠNJA
S naznakama kako bi moglo biti problema s nestašicom mesa, ali i sa sve jačim signalima kako ono nije zdravo, na svoje su došli i znanstvenici koji veliku proizvodnju mesa dovode u izravnu vezi s klimatskim promjenama i drugim negativnostima za čovječanstvo. Iznose i upečatljive podatke, primjerice farma od deset hektara može uzgajajući soju uzdržavati 60 ljudi, uzgajajući pšenicu 24 čovjeka, desetero ljudi uzgajajući kukuruz, a samo dvoje ljudi uzgajajući krave. Od pet milijardi hektara obradivog zemljišta na planetu, čak 68 posto otpada na uzgoj hrane za uzgoj stoke. A čak 80 posto tog zemljišta mirno bi se moglo vratiti prirodi, jer bi 20 posto bilo dovoljno za uzgoj hrane potrebne da se nadoknadi izbacivanje mesa iz prehrane. Stoka je, kažu stručnjaci, najrasipniji pretvarač žitarica u meso. Jer, žitarice iskorištene za proizvodnju odreska od 250 grama mogle bi napuniti prazne tanjure za 40 gladnih ljudi. Uz to, sve masovnije farme stoke negativno utječu na globalne klimatske promjene. Ispuštaju u atmosferu goleme količine metana, što pridonosi globalnom zagrijavanju.Kada bi čovječanstvo do 2050. prešlo na vegetarijanstvo, smanjila bi se emisija CO2 za čak 60 posto, od čega najviše otpada na crveno meso. U usporedbi s piletinom govedina ima od tri do deset puta više utjecaja na korištenje tla, vodu i emitiranje stakleničkih plinova, dok je svinjetina negdje između. Znači da bi za održivu i uravnoteženu proizvodnju mesa u budućnosti valjalo unijeti velike promjene, i ne samo u vrstama mesa koje konzumiramo, nego i u količini. I ne bismo više morali pobiti 3,5 milijardi stoke i nekoliko desetaka milijardi peradi da bi čovječanstvo opstalo. Bilo bi i manje dijabetesa, srčanih i moždanih udara, nekih vrsta raka… A s mesom, ili bez mesa, bit ćemo sigurno uz Aldousa Leonarda Huxleya, engleskog književnika, koji reče: "Isti čovjek može biti tvrdi pesimist prije ručka i uvjereni optimist nakon ručka".