Znanstvenici sve češće kažu: Kad tehnologija postane smisao života, to će biti kraj čovječanstva! A zastrašujuća je istina da, zahvaljujući galopirajućem tehnološkom razvoju, najveći svjetski znanstvenici i futuristi tvrde da do 2030. godine čovječanstvo čekaju veće promjene nego u posljednjih 300 godina! Počinje li tu era tehnologije kao smisla života? Jer doći će, kažu, i do spajanja biološke i digitalne inteligencije - nove opasnosti za čovječanstvo.

Svijet će trebati agenciju koja će štititi čovječanstvo, zapravo uspostavljati ravnotežu između čovječanstva i tehnologije kako bi čovjek preživio, kako ne bi zauvijek nestao, ubijen tehnologijom koju je sam smislio. Taj strah danas je gotovo na tragu misli nenadmašnog Alberta Einsteina, koji je davno rekao: "Postalo je užasavajuće očigledno da je naša tehnologija premašila našu humanost." Jedan drugi znanstvenik, Stephen Hawking, slavni britanski teoretski fizičar, mnogo godina poslije, 2017. govorio je da bi za spas čovječanstva i kontrolu tehnologije idealno bilo formirati "nekakav oblik svjetske vlade". Ali i sam je bi na neki način u strahu od toga, objašnjavajući kako bi naknadno to mogla postati tiranija. I što onda uopće može očekivati čovječanstvo, čovjek u ljubavi s tehnologijom i samim sobom? Koliko se svijet treba bojati tog silno ubrzanog razvoja tehnologije i kako se onda čovječanstvo može zaštititi?Napredak tehnologije oduvijek je izazivao oprečna mišljenja, jer su jedni vidjeli to kao veliko zlo koje će umanjiti ljudskost, staviti čovjeka u drugi plan, obezvrijediti ga, dok je za druge tehnološki razvoj baš ono što zbližava ljude, unaprjeđuje njihov život i rješava mnoge probleme suvremenog čovjeka. A tehnologiju naprosto više nije moguće zaustaviti, nije ju moguće niti obuzdati, već se treba svim silama izboriti da ona bude pod kontrolom na globalnom planu. Koliko pak tehnologija brza i silno ubrzava najbolje će pokazati dva primjera. Limena konzerva izmišljena je 1772. godine, a otvarač za konzerve tek 1855! Ili, bilo je potrebno čak 46 godina da četvrtina populacije SAD-a prihvati električnu struju, a bilo je potrebno samo sedam godina da se prihvati elektronska pošta. A danas se sve meteorski ubrzava. Zvuči nevjerojatno, ali znanstvenici tvrde kako će već do kraja 2020. godine više od 30 milijardi uređaja, kojima smo stalno okruženi, zahvaljujući tehnologiji interneta stvari, koja će biti dio naših automobila, domova i cijelih gradova, moći međusobno komunicirati. To je dvostruka komunikacija između fizičkog i digitalnog svijeta. Značilo bi to još jednostavnije poslovanje i još bolju kvalitetu života. Tvrdi to i Mark Stevenson, jedan od najvećih futurologa, koji ipak kaže kako "nitko ne može sa sigurnošću reći kako će budućnosti izgledati i kakav je utjecaj koji će tehnologija ostaviti na čovječanstvo". Ilustrira to strašnim podacima za koje je kriv čovjek. Uz današnju stopu erozije tla ostalo nam je manje od 60 godina za žetve, polovica svjetske populacije nema pitku vodu, a 80 posto živi pod težinom korumpirane države. Demokracija je bazirana na sustavu iz 19. stoljeća, obrazovni sustav je ostao u pedesetima, a zdravstvo je kreirano tako da čeka da se ljudi razbole kako bi se profitiralo od njihova liječenja. Zato čovjek mora izgraditi gospodarstvo temeljeno na poslovima koje strojevi ne mogu raditi, koji uključuju istinske ljudske vještine - empatiju, brige, sustavno razmišljanje, postavljanje pravih pitanja, sve što strojevi ne mogu jer nemaju svijesti.Zato tehnologije poput 3D printanja, umjetne inteligencije i blockchaina, koji je za razliku od ljudi imun na manipulaciju, korupciju, egotripove i diktaturu, mogu sve popraviti. Čovjek će imati svoj izvor energije, 3D printere u trgovinama i plaćanje blockchainom, zbog čega će stradati banke. Do 2030. više od polovine postojećih radnih mjesta i zanimanja neće postojati, pa valja hitno mijenjati način na koji radimo i živimo. Bit će to u desetak godina pomak za 300 godina, kaže svjetski futurist Gerd Leonhard, koji označava tehnologiju kao "današnju religiju". Tehnologija mora biti i ostati samo alat koji služi ljudima, kaže. I zato su u redu svi ti strojevi, tehnički i softverski roboti, autonomni automobili, uređaji koji skeniraju tijelo i daju prijedlog kako nas liječiti, digitalni satovi kao medicinski uređaj…Sve dok nas tehnologija ne ponese i postane jedini cilj. Kad bi tehnologija postala smisao života, to bi bio kraj čovječanstva. Zato tehnologije treba razvijati tako da nas dovedu do kraja čovječanstva kakvo poznajemo, ali ne i do onog strašnog apokaliptičnog kraja. Ne trebamo se bojati što već sada možemo dobiti potomstvo od dva sisavca istog spola, što smo na miševima otkrili kako obrnuti proces starenja, što postoji funkcionalna umjetna maternicu, da je moguće trajno povezati ljudske živce s umjetnim materijalima poput žice, pa ni što će i besmrtnost biti dostupna ljudima koji su danas mlađi od 40 godina. Jer kod najvećih tehnoloških promjena čovjek je najvažniji tehnološki resurs i zato će ljudi činiti razliku dok su ljudi. Jer „jedan stroj može napraviti koliko i 50 ljudi, ali ni jedan stroj ne može napraviti posao jednog izuzetnog čovjeka“, reče američki pisac i filozof Elbert Hubbard.