Ni jedan narod ne može se spasiti sam, odvojivši se od drugih. Ili se spašavajmo zajedno, ili zajedno propadnimo - izrekao je nobelovac, veliki indijski pjesnik Rabindranath Tagore, ali, čini se, nije bio dovoljno glasan da bi ga svi čuli, ili ga jednostavno čuti ne žele. Brexit, ili zbogom Europskoj uniji s britanske strane, najbolje svjedoči o tome.

Jer na već poznatom referendumu Britanci su odlučili kako će napustiti zajednicu i da će do Brexita doći 29. ožujka 2019. u 23 sata prema lokalnom vremenu, a ti će precizni podatci biti uneseni u amandman nacrta zakona o istupanju iz EU-a. Valja podsjetiti kako je zabrinutost zbog useljavanja bila jedan od glavnih razloga i zapravo okidač zašto je većina u Ujedinjenom Kraljevstvu na referendumu glasala za izlazak iz EU-a. U vezi s tim, najave koje dolaze s Otoka da će slobodno kretanje ljudi prema Britaniji prestati u ožujku 2019., što se opetovano poručuje u raznim oblicima, i najava da je tamošnja vlada već sastavila neke detalje, uključujući i prijedloge o pravima državljana EU-a nakon Brexita, uznemirile su građane koji ostaju u EU-u, pa i, naravno, Hrvate. Podsjećamo kako je na liniji Zagreb - London vladala idila kada je britanska premijerka Theresa May obavijestila našeg premijera Andreja Plenkovića o ukidanju ograničenja za pristup tržištu rada Ujedinjenog Kraljevstva za hrvatske državljane od 1. srpnja 2018., a koja su bila na snazi na temelju Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. To je značilo da su hrvatski državljani od 1. srpnja 2018. u Ujedinjenoj Kraljevini bili izjednačeni u pravima pristupa tržištu rada sa svim ostalim građanima Europske unije. Međutim, radost Hrvata što mogu svojim radom i sposobnostima osvajati još jedno tržište, sada je na neki način zamijenjena strahom i neizvjesnošću, kako onih koji tamo već rade i žive, tako i onih koji se na Otok spremaju.


Koje se zapravo promjene spremaju i što one znače za Hrvate i građane ostalih zemalja EU-a? Bez obzira na to što iz Britanije poručuju kako će elementi imigracijskog sustava nakon Brexita biti objavljeni na vrijeme i kako ne bi trebalo nagađati što će se točno dogoditi, jasno je da se slobodno kretanje ljudi neće nastaviti na dosadašnji način. Nagovijestila je to i premijerka Theresa May, koja je rekla kako će Britanija nakon napuštanja EU-a uspostaviti imigracijski sustav koji će zauvijek okončati slobodno kretanje europskih građana u Velikoj Britaniji. Dovoljno da se uznemire svi oni koji žive i rade u Britaniji a nisu njezini državljani. Valja reći da je na May pojačan pritisak za oštrije mjere nakon što je na izborima u lipnju izgubila većinu u parlamentu, pa je došlo do podjele među ministrima oko strategije Brexita. Neki su otvoreno rekli da slobodno kretanje nakon Brexita ne bi bilo u skladu s rezultatom referenduma te kako vlada nije postigla konsenzus da će u prijelaznom razdoblju ostaviti otvorena vrata imigraciji iz EU-a. Valja tomu dodati kako premijerka May nema mnogo prostora za uzmicanje, jer je i sama u svom programu koji je predstavljala biračima uoči parlamentarnih izbora rekla da će smanjiti broj imigranata na manje od 100.00 godišnje, a podatak iz 2016. kaže da je u Britaniju došlo njih 273.000. Posve je jasno rečeno i kako radnici iz EU-a neće imati nikakvo pravo prvenstva, nego će biti u redu radnika svih ostalih zemalja. Najviše će stradati nekvalificirani radnici i obrtnici jer su savjetnici koje je angažirala britanska vlada utvrdili kako analize upućuju na to da stručni radnici imaju pozitivniji utjecaj na produktivnost. Zato će se prednost dati visokokvalificiranim radnicima u sustavu za koji se tvrdi da će biti utemeljen na radnim vještinama, koji vrednuje sposobnosti radnika, a ne odakle dolaze. "Bit će to sustav koji gleda po cijelom svijetu i privlači ljude s vještinama koje trebamo", rekla je May.



No vlada je svjesna da će dio gospodarstva i nakon Brexita trebati radnu snagu koja nije visokokvalificirana, pa će se za njih određivati kvote. Oni koji žele živjeti u Britaniji morat će dokazati da imaju dovoljna primanja. Uz to, neće moći zauzimati radna mjesta na kojima mogu raditi britanski radnici. Najviše će stradati, kažu analitičari, radnici iz istočne Europe, kojih je u Britaniji sada više od 1,2 milijuna. I to baš oni kojih je najviše - Poljaci, kojih je oko 850 tisuća, Rumunji, s oko 170 tisuća, Litavci, sa 150 tisuća… Što se Hrvata tiče, nema točnih podataka koliko ih živi i radi u Britaniji, a procjene su da ih je 5000. Oni će, naravno, doživjeti sudbinu ostalih građana Europske unije, jer će se na njih odnositi ista pravila. A konkurencija za posao bit će jaka, jer Britanija ima stopu nezaposlenosti na najnižoj razini još od sedamdesetih i kreće se oko četiri posto, pa si može dopustiti luksuz i da bira radnike. No za sve još valja pričekati, jer je sporazum s EU-om o izlasku u slijepoj ulici. Lideri EU-a sastaju se 17. ovog mjeseca. Ne bude li sporazuma, May bi mogla pokušati odvesti Britaniju bez njega, a onda ju čekaju možda izbori i novi referendum. Ako i postigne sporazum, mora za njega dobiti podršku u parlamentu, za što joj treba 320 glasova, a njezini ih konzervativci imaju 316. K tomu su i sami razjedinjeni. Protiv bilo kakvog dogovora s Bruxellesom glasat će laburisti, koji traže novi referendum o Brexitu. Ne uspije li May uvjeriti zastupnike svoje koalicije, može ugroziti svoj položaj, prouzročiti pad vlade, i eto novih izbora. A s njima i možda nove politike prema stranim radnicima.