Možda zvuči tragikomično, ali čovječanstvo će se uskoro žestoko boriti za goli zrak, naravno, onaj čisti. Zrak postaje svakim danom sve veći, i to globalni, problem. I stoga nije čudno što se postavlja i dramatično pitanje - hoće li čovječanstvo ostati bez zraka? Naime, nažalost, sve se odvija u svijetu, i to ubrzano, po onoj američkog pisca i filozofa Handyja Davida Thoreaua koji je davnih godina ustvrdio: "Hvala Bogu da čovjek ne može letjeti i tako ostavljati otpad u zraku, kao što ga ostavlja po zemlji."

Čistoga je zraka sve manje, a čovjek ga na dan treba 15 kilograma ili 13 kubičnih metara. Međutim, crne su brojke neumoljive, jer čak oko sedam milijardi ljudi, odnosno oko 95 posto ukupne populacije, živi na područjima gdje količina sitnih čestica premašuje preporuku Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), a 60 posto ih živi na područjima gdje količina finih čestica premašuje i najblaže ciljeve koje je zadao WHO. Znači da najmanje devet od deset stanovnika planeta Zemlje udiše zrak koji ne odgovara normama WHO-a. A zagađeni zrak ubija na svakom koraku, pa je u 2016. godini izazvao smrt 6,1 milijun osoba, pri čemu je prednjačio vanjski zrak koji je skrivio 4,1 milijun smrti. Zastrašuje i podatak kako u svijetu godišnje zbog onečišćenja i zagađenja zraka umre čak 600 tisuća djece. To znači da je zagađenje zraka četvrti najčešći uzrok smrti, a ispred su samo visoki krvni tlak, prehrana i pušenje. Jer, udiše se svašta - od finih čestica iz različitih vrsta dima, ozona i dušikovog dioksida do peluda, plijesni i svega onoga što se taloži u dišnim putevima izazivajući kronične bolesti, teško ili nikako izlječive. Život u gradovima ispunjenima smogom nosi sa sobom povećan rizik od moždanog udara, bolesti srca, raka pluća, akutnih bolesti dišnog sustava poput astme, pa čak i demencije, a najnovije istraživanje povezuje onečišćenje zraka sa slabljenjem kostiju 200 milijuna ljudi diljem svijeta. Loš zrak je razlog za otprilike četvrtinu svih srčanih bolesti sa smrtnom posljedicom, a isto tako i moždanih udara i bolesti pluća.


Valja reći kako WHO prilikom istraživanja razlikuje zrak u otvorenom i zatvorenom prostoru, pa se tako kaže da je zrak na otvorenom i dalje jednako zagađen, ali se zrak u zatvorenom prostoru posljednjih godina znatno pogoršao. Čak oko tri milijuna ljudi umire svake godine zbog zagađenog zraka u zatvorenim prostorima. Jedan od glavnih razloga je siromaštvo, jer u nekim dijelovima svijeta, posebno Aziji i Africi, lože otvorene vatre u zatvorenom prostoru u nedostatku čišćih energenata poput plina i električne energije. Nažalost, pritom najčešće stradavaju djeca i žene. Izloženost zagađenom zraku u zatvorenom prostoru drugi je najveći čimbenik rizika za zdravlje, iza kombinacije nečiste vode i loših sanitarnih uvjeta. Zagađeni zrak u zatvorenom prostoru izaziva 21 posto svih smrtnih slučajeva od infekcija donjih dišnih putova, 35 posto smrti od kronične opstruktivne bolesti pluća i tri posto smrti od raka pluća. Generalno se u razvijenim zemljama kvaliteta zraka popravlja, a propisi o čistoći zraka Europske unije toliko su oštri da ih trenutačno jedva može slijediti polovina članica. Stručnjaci zato upozoravaju da u Europi ima više od 280 milijuna automobila koji izravno utječu na onečišćenje okoliša, jer 70 posto ukupnog zagađenja zemlje i zraka dolazi upravo od cestovnog prometa. Zbog toga i drugih problema oko onečišćenja zraka u Europi se provodi plan prema kojemu bi se do 2035. godine čak 80 posto potrebne energije dobivalo iz obnovljivih izvora. U protivnom su moguće razorne posljedice.



S druge pak strane, iako gotovo sve zemlje u svijetu imaju pozitivan ugljični otisak, što znači da emitiraju više ugljičnog dioksida nego što ih njihove šume mogu apsorbirati, dvije trećine svih slučajeva bolesti i smrti zbog onečišćenog zraka događa se u Aziji. Među deset najgorih od 92 istraživane zemlje čak je šest azijskih. Na listi od 500 najzagađenijih gradova njih 160 dolazi iz Kine. Svake godine u Kini zbog toksina u zraku umre 660.000, a u Indiji 530.000 ljudi. Ali, ono što je za nas šokantnije, dolazi iz susjedstva. Naime, BiH je prvak Europe po broju smrtnih slučajeva zbog zagađenja zraka, a u cijelom svijetu zauzima drugo mjesto - odmah nakon Sjeverne Koreje. Za usporedbu, broj takvih smrti na 100 tisuća stanovnika u BiH je 230,6, a u Njemačkoj 32,5! Zbog nečistog zraka u BiH umre godišnje oko 8000 ljudi. Ni druge zemlje regije ne zaostaju. Albanija je četvrta u Europi, zatim slijede Crna Gora, Makedonija i Srbija. Hrvatska je što se zraka tiče još sigurna, jer praktički više i nemamo industrije, a najveće zagađenje dolazi od prometa. Austrijski stručnjaci čak predviđaju da ćemo do 2030. biti jedna od najčišćih članica EU-a. Osobito ako dobijemo bitku sa susjedima, jer su prema istraživanjima sve zemlje regije najveći izvoznici sitnih čestica u atmosferu, čija vrijednost često prelazi i 10 puta dopuštenu granicu. A zrak ne poznaje državne granice. No, smog ne ubija samo ljude. On negativno djeluje na klimu, tlo, materijale i na smanjuje kvaliteta života. Uz to, udara i po džepu, jer smanjuje bruto domaći proizvod. Zato se držimo one Guya McPhersona, suvremenog američkog znanstvenika, koji je rekao: "Ako stvarno misliš da je problematika zagađivanja manje važna od ekonomije, probaj ne disati dok brojiš novac."