Datum objave: 1. rujna, 2018.
Može li Hrvatska i što sve naučiti iz posljednje stravične nesreće u kojoj je
mladić, star 20 godina, a već savjetnik, pripadnik zlatne hrvatske mladeži, koji
ima vozačku tek dvije godine, sjeo u letećeg uličnog bolida Mercedes C63 AMG - s
510 konjskih snaga, koji do stotke stigne za 3,9 sekundi, gotovo kao Formula 1,
vrijednog 850 tisuća kuna, vozi divlje i sumanuto te ubije dvije žene i teško
unesreći muškarca koji se borio za život?
Tko može i čime izmjeriti tu
količinu bahatosti, neodgovornosti, drskosti i bezobrazluka kada netko preleti
brzinom mnogo većom od sto kilometara na sat, a dopušteno je 50, i k tome još
ispred Ravnateljstva policije?! Da bude sve još morbidnije i licemjernije, sve
je to učinio mladi Marin Kamenički, koji je još i pokretač manifestacije "Kec na
desetku", kojoj je cilj okupljanje ljubitelja brzih i sportskih automobila i
senzibilizirati mlade vozače o savjesnom ponašanju u prometu te brzoj, ali
sigurnoj vožnji. Iako je zakon jasan što se tiče prometnih nesreća sa smrtnim
posljedicama i kaže kako, ako je riječ o obijesnoj vožnji, što podrazumijeva
sudionika u prometu koji teško krši prometne propise, vozeći u stanju
nesposobnosti za vožnju, bilo zbog droga, alkohola, ili vozeći brzinom 50 km/h
većom od dopuštene, kazna ide i do 12 godina zatvora, u javnosti se opet nameće
teza kako za djecu bogatih, za tzv. pripadnike zlatne mladeži to ne vrijedi.
Jer, o tome svjedoče događaji iz prošlosti kada su djeca onih koji imaju novca
za posijanu smrt na cesti prošli s malim kaznama.
BOGATSTVO JE ŽIVOT
Ivan Primorac imao je 17 godina
kada je vozio jurilicu BMW ZX3 Road Star cabriolet od 300 KS, koju mu je kupio
na dar bogati otac Marijan, čije se bogatstvo procjenjivalo na pedeset milijuna
eura. Bez vozačke dozvole on je 2002. na pješačkom prijelazu u Makarskoj u
naletu velikom brzinom usmrtio dvije 16-godišnje djevojke - Katu Erceg i Anu
Andrijašević. Prije toga već je pet puta bio sankcioniran zbog vožnje bez
vozačke dozvole. Za užas koji je prouzročio dobio je samo dvije i pol godine
zatvora, a sud mu je još i smanjio kaznu jer, kako su obrazložili, "potječe iz
obitelji društveno prihvatljivog položaja, koja je prema njemu iskazala osobitu
brigu i omogućila mu uspješno studiranje u inozemstvu". Oni koji svojem djetetu
nemaju ni za kruh, a kamoli za studiranje u inozemstvu, očito nisu iz "obitelji
društveno prihvatljivog položaja"! No, i to je Hrvatska. Da čovjek ne povjeruje,
ali mora, jer podsjećamo i na slučaj tada 22-godišnjeg Hrvoja Žužića, sina
vlasnika centra Solidum Željka Žužića. On je s 2,15 promila alkohola jurio
BMW-om 111 km/h 2007. u pet ujutro Velikom Goricom. Udario je u Opel Corsu koju
je vozila 19-godišnja Ružica Pavić, a uz nju je bio i njezin dečko Hrvoje
Matijašić. Ružica je na mjestu preminula, a Hrvoje je prošao s teškim ozljedama.
Iako je i prije nesreće skupio čak 19 prometnih prekršaja, Žužić je osuđen na
pet godina zatvora, a pušten je nakon nešto više od tri godine jer su psihijatri
zaključili da zatvor jako loše utječe na njegovu psihu. I mogli bismo nizati
primjere unedogled u kojima na razne načine divljaju oni koji su odgajani
spavajući na novcu i koji nikada nisu čuli za američkog književnika Henryja
Davida Thoreaua, a kamoli za njegovu: "Jedino bogatstvo je život." Rastući pod
staklenim zvonom bogatstva, ta je mladež, koju čudom zovu zlatna, nametnula nove
standarde u svemu, a oni prije svega znače nejednakost u svemu prema drugima.
Nisu naučili ni što je život, ni kako cijeniti svoj, a kamoli tuđi. U njihovu
svijetu bahatosti, gramzivosti, oholosti, divljih automobila, dugonogih
sponzoruša, najskupljih markica, gurua svih struka, svakovrsnih klateža, teško
je pronaći samoodricanje, empatiju, poštovanje, ljubav.
MORA IM BITI...
No neodgovorna, bahata i razvratna
mladež, koja se klanja novom božanstvu – novcu, nije samo hrvatska specijalnost.
Na društvenim mrežama u mnogim zemljama starih ili novokomponiranih bogataša
zlatna je mladež otvorila mnoge profile na kojima objavljuju slike svoga života,
zapravo bogataškog ludovanja. Tu su najskuplji automobili, helikopteri, privatni
zrakoplovi, megajahte, šampanjac od 32 tisuće eura… I nema tu etike, morala.
Jednaki su i Amerikanci, i Rusi, ali i oni iz Zimbabvea, države u kojoj čak 93
posto stanovništva živi ispod granice siromaštva. Naučili su da su u svijetu
zapanjujuće nejednakosti oni gore, a svi drugi dolje. Da ako ne pripadaju
svijetu u kojem je ostvaren opipljiv uspjeh u obliku materijalnog bogatstva,
jednostavno ne vrijede. Njima mora biti, jer im može biti. Bogati ljudi često
uspiju toliko razmaziti svoju djecu da im ostave trajne negativne posljedice na
karakter. A kad je o prometu riječ, istraživanje je u SAD-u pokazalo da mladi u
skupim markama autića češće prolaze kroz crveno, triput više viču na pješake i
četiri puta više presijecaju put jeftinim vozilima nego mladi u skromnijim
vozilima.
U društvu u kojem građani ne vjeruju javnim institucijama,
političarima, a ni jedni drugima, nije naravno ništa bolje. Jer nije problem u
zlatnoj ili srebrnoj mladeži, sumanutim divljacima i suludoj vožnji, već u
sustavu koji to dopušta. Vratiti zakon da mladi ne smiju voziti jake automobile,
izravne zatvorske kazne za vožnju bez dozvole, primjena zakona koji za obijesnu
vožnju sa smrtnim posljedicama određuje i 12 godina zatvora, ali i za "tatine
sinove", nešto bi promijenilo.