Kad izvor presuši, tek onda znamo vrijednost vode – reče poznati američki državnik Benjamin Franklin, koji je tom mišlju okarakterizirao i mnoge druge osobine ljudi u nebrizi, nemaru, neodgovornosti. Eto, svijet se sada podiže na noge zbog vode, te dragocjene tekućine bez koje nema života. Znanstvenici s mnogih područja, sve do stručnjaka NASA-e, šalju dramatične poruke u svim mogućim apokaliptičnim apelima i brojkama. Pa čak i onu najstrašniju - da bi zbog vode mogao izbiti i veliki, možda i svjetski rat.

Svoju bojazan o ratu zbog vode izrekao je i papa Franjo, ali je izrazio i nadu da još uvijek nije kasno kako bi se potreba za vodom zaštitila kao dobro za sve ljude s planeta, vrednujući i njezino vjersko značenje. Brojke, one crne, sustižu jedna drugu i govore kako je od istinskog prava ljudi na vodu još jako daleko, a, nažalost, bit će i gore. I danas 663 milijuna ljudi nema u kući pitku vodu, a gotovo ih 2,5 milijardi nema pristup odgovarajućim higijensko-sanitarnim prostorima, zbog čega svake godine umre više od 300.000 djece u dobi do pet godina. Danas 2,1 milijarda ljudi u svojim domovima živi bez sigurne vode za piće, što, naravno, negativno utječe na njihovo zdravlje, obrazovanje i kvalitetu života. Uz to, u UNESCO-ovu izvješću stoji kako približno 3,6 milijardi ljudi živi u područjima s potencijalom za nestašicu vode najmanje jedan mjesec godišnje, a taj se broj može povećati na čak 5,7 milijardi ljudi do 2050. godine, kada će čovječanstvu trebati 60 posto više vode nego danas. Prognoze stručnjaka su toliko crne da kažu kako će, ako se ništa ne učini, do 2030. čak 11 svjetskih velegradova ostati bez vode. Istraživanje provedena u 500 najvećih gradova svijeta pokazuju da je jedan od četiri u dramatičnoj situaciji zbog nedostatka vode.


Oni koji uživaju u svim blagodatima vode ne razmišljaju kako, unatoč tome što voda pokriva 70 posto površine planeta Zemlje, pitke vode nema toliko koliko netko može pomisliti, a samo tri posto čini svježa voda. Kad se ima, onda se ne zna ili ne mari za to što se gotovo 70 posto zaliha vode koristi svakodnevno u poljoprivredi, najviše za navodnjavanje tla, 20 posto u industriji i 10 posto u kućanstvima. Kad nam fino miriše objed na stolu, morali bismo znati da je za samo jedan obrok koji pojedemo potrebno 2155 litara vode, za jedan odrezak mesa čak 2025 litara vode… Hrvat potroši oko 150 litara vode na dan, a za tuširanje od pet minuta potroši se oko 100 litara vode. A vode je sve manje. UN-ove projekcije pokazuju da će globalna potražnja za svježom vodom do 2030. nadmašiti zalihe za 40 posto zbog klimatskih promjena, (ne)djelovanja čovječanstva i rasta populacije. UN navodi i podatak da potražnja za vodom u svijetu raste za otprilike jedan posto godišnje i da će nastaviti znatno rasti u sljedećih 20 godina. Glede velikih problema s nestašicom i korištenjem vode, Ujedinjeni su narodi 2015. usvojili ciljeve održivog razvoja do 2030. godine, ali već se sada vidi kako globalni cilj, da do tada svi ljudi na svijetu imaju osiguranu vodu za piće i odgovarajuće sanitarne uvjete, neće ni izbliza biti ostvaren. Procjene su da do 2030. vrlo velik broj ljudi u čak 80 zemalja neće imati pristup čistoj vodi, a postojanje loših sanitarnih uvjeta očekuje se u više od 100 zemalja. Tvrde to iz humanitarne organizacije WaterAid i navode stravične procjene, prema kojima će čistu vodu za sve građane, na primjer, Nikaragva čekati do 2180., Namibija do 2246., a cilj da svaki stanovnik Gane ima pristup zahodu mogao bi se realizirati tek za 450 godina! Unatoč svemu, opet je kao razlog na prvom mjestu novac, jer bi za postizanje UN-ovih ciljeva trebalo 28 milijardi dolara godišnje.


No ni novac neće moći pomoći jer voda jednostavno nestaje, a o tome svjedoče i NASA-ine studije, u kojima se kaže da od 37 podzemnih bazena s pitkom vodom 21 godišnje gubi više vode nego što ju nadoknađuje, a njih 13 već se sada može smjestiti u vrlo kritičnu kategoriju. A više od dvije trećine čovječanstva oslanja se na te izvore. Svjetski institut za prirodne resurse svrstava Hrvatsku i regiju u područja gdje je voda jedno od najvećih bogatstava, a držimo peto mjesto u Europi. Prema izvješću Europske komisije, od 21 zemlje EU-a koje su se izjasnile o stanju izvora pitke vode, samo je njih šest navelo da nema problema s opskrbom pitkom vodom. Već sada s manjkom pitke vode muku muče Češka, Cipar i Malta. Zbog suša i sve niže razine padalina trajni manjak pitke vode imaju i Francuska, Poljska, Mađarska i Španjolska.

Potrebna su nova rješenja u upravljanju vodnim resursima jer će inače do 2050. godine gotovo pet milijardi ljudi živjeti u područjima s lošim pristupom vodi, naglašava UNESCO. Treba se usmjeriti na rješenja koja se zasnivaju na prirodi ili oponašaju prirodne procese za bolje upravljanje vodom - toaleti koji ne koriste vodu, skupljanje vode, propusni kolnici… Valja pročišćavati urbane vode. Dok Nizozemska to čini 99 posto, u Srbiji je to 10, a u Hrvatskoj 37 posto. A onda treba stati s bezumnim odbacivanjem tih voda, jer se u EU pročisti 40 milijardi kubnih metara, a ponovno se ne rabi ni milijarda. Ostatak završi u rijekama, morima… Malo je reći - bahatost i neodgovornost.