Kolumne
Pod reflektorom Piše: Milivoj Pašiček
Na internetu je moguće gotovo sve, a u životu to nije?
Datum objave: 4. kolovoza, 2018.

Tehnologija je čudna stvar. U jednoj ruci nosi poklone, a u drugoj nož koji će nam zabiti u leđa, rekao je Charles Percy Snow, poznati britanski romanopisac, i naravno - nije pogriješio. Njegove bi se misli mogle primijeniti i na razvoj svijeta interneta, koji svojim silnim mogućnostima i čudesnom magijom opija ljude diljem svijeta toliko da postaju ovisnici, baš kao i oni koji previše vole cigarete, alkohol, drogu, kocku i još mnoge stvari koje je čovjek pretvorio u poroke.


Kao što reče Bill Gates, internet postaje trg globalnog sela sutrašnjice, i na tom trgu žele biti svi, što više i što duže. I tako se stvara zaraza mnogim sadržajima, pa se izdvajaju različite vrste ovisnosti - od virtualne ovisnosti povezane s odnosima i vezama, virtualne seksualne ovisnosti, opsjena kockanjem, silne želje za velikom količinom informacija, pa do zaluđenosti igranjem videoigara. Kad je riječ o mladim ljudima, istraživanja su u nas pokazala kako 78 posto tinejdžera gotovo svakoga sata provjerava novosti, oko 50 posto ih priznaje kako su ovisni, a i 59 posto roditelja živi u uvjerenju kako su im djeca ovisna o internetu. Istraživanje provedeno među učenicima srednjih škola u Međimurskoj županiji pokazalo je kako je trećina njih na internetu više od 40 sati tjedno - znači puno radno vrijeme. Istraživanje pak provedeno na većem broju adolescenata u Europskoj uniji pokazalo je kako kod 4,4 posto njih postoji patološka upotreba interneta. Nema točnih pokazatelja, ali procjene govore kako je u Hrvatskoj već 100 tisuća ovisnika o internetu, dok neki spominju i brojku od 400 tisuća! Unutar toga raste i broj onih koji postaju ovisnici o videoigrama. Problem ovisnosti o internetu, videoigricama i društvenim mrežama u porastu je u većini zapadnih zemalja. U svijetu na primjer već oko 2,5 milijardi ljudi provodi mnogo vremena uz videoigre, a zbog užasa ovisnosti zabilježeni su i mnogi smrtni slučajevi jer su neki i 22 sata bili uz internet igrajući se.

NOVA BOLEST

Ovisnost o internetu i videoigrama prije svega je psihički poremećaj, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) odlučila je ove godine da je ovisnost o videoigrama prava bolest nazvana "poremećaj videoigrica", pa će kompulzivni igrači koji dane i noći provode uz konzolu, zaboravljajući jesti i piti, imati pravo i na liječenje. Simptomi su anksioznost, povlačenje u sebe i antisocijalno ponašanje, kada osoba zanemaruje druga središta interesa i aktivnosti, uključujući san i hranu. Sve to može dovesti do teške depresije. Posebno je opasno za one najmlađe, jer istraživanja pokazuju da čak 92 posto djece u dobi od 2 do 17 godina igra videoigrice, a to dominira nad svim drugim aspektima njihova života. A nije zgorega i reći kako 89 posto igara ima nasilne sadržaje, a to potiče i povećava agresivnost. Budući da je ta ovisnost relativno nova, i stručnjaci još uvijek tragaju za pravom definicijom ovisnosti o internetu, jer kod njih ne postoji neka psihoaktivna tvar, kao što je to cigareta, alkohol, kokain… nego je riječ o problematičnom ponašanju. Neki definiraju ovisnost o internetu kao "nemogućnost pojedinca da kontrolira svoje korištenje interneta, što rezultira tjeskobom i/ili funkcionalnim poremećajem u svakodnevnom životu." Ovisnicima internet postaje odjednom važniji od obitelji i prijatelja, ako im je onemogućen pristup postaju razdražljivi, loše volje, čak i potišteni. Zbog interneta zanemaruju obveze u školi, na fakultetu, na poslu, u obitelji… S pomoću interneta bježe i od problema. A onda upadaju u epizodu depresije, kao najčešći psihički poremećaj. Jer, pretjerano bivanje na internetu čovjeka odvlači u neki drukčiji i za njega bolji svijet, miče ga od sivila svakodnevice, pa je povratak u ovaj obični svijet i surovi život šok i razočaranje. Na internetu je moguće gotovo sve, a u životu to nije.

FIZIČKI PROBLEMI


Još je gore što je dokazano da je pretjerano korištenje interneta kod odraslih vrlo često udruženo i s ovisnosti o alkoholu i psihoaktivnim tvarima. Međutim, nekoliko je studija reklo da su kod ovisnika o internetu slikovnim pretragama registrirane gotovo jednake promjene na mozgu kao kod "kemijskih" ovisnika. Ovisnici o internetu, osim psihičkih, upadaju i u fizičke probleme. Tu su suhe i napete oči, bolovi u leđima i vratu, pa glavobolje, nesanica, bol i ukočenost u rukama i zglobovima. Obično imaju teškoća s padom imuniteta, lošijim kretanjem, promjenom prehrambenih navika, pa čak i pogoršanjem fizičkog izgleda. Da je problem sve veći dokazuje i da je Zagreb dobio dnevnu bolnicu za ovisnike o internetu, posebno o igricama, jer Hrvatska prati i europske i svjetske trendove u porastu broja oboljelih. U psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan oboljeli se ne hospitaliziraju, već tijekom dana prolaze kroz programe stručnog tima i liječenje koje traje od jednog do tri mjeseca. Dnevnim boravkom želi se izbjeći stigmatiziranje oboljelih. Provode se grupne psihoterapije, a vode ih psihijatar, socijalni pedagog, psiholog kognitivno-bihevioralnog usmjerenja… Ovisnici o internetu svoj problem nikako ne mogu sami riješiti, to više što je to problem i njihove obitelji, i društva. Medikamenti se daju isključivo osobama kod kojih je riječ o anksioznosti, depresiji, socijalnoj fobiju i slično. Tehnikama relaksacije, radne terapije i grupne višeobiteljske terapije nastoji se internetske ovisnike vratiti u normalan život s najviše jedan do dva sata interneta na dan.