Hrvatsku muče mnoge boleštine, pa nažalost na mnogim područjima dodirujemo samo dno u EU, kojem smo težili, a jedna je od najvećih ona kako nas je svakog dana sve manje. I ne samo zato što se rađa manje djece i što put svijeta odlaze mnoge, posebno mlade, obitelji nego smo i po smrtnosti od karcinoma na neslavnom drugom mjestu u Europi, odmah nakon Mađarske. Uz to, smrtnost od tih bolesti u najvećem broju zemalja opada, ali ne i u Hrvatskoj. O tome svjedoči podatak kako se u posljednjih 13 godina u razvijenom svijetu smrtnost od metastatskog karcinoma pluća prepolovila. U Hrvatskoj to nije slučaj.Po smrtnosti od karcinoma šesti smo u svijetu, gdje je 2016. godine od raka oboljelo 17,2 milijuna ljudi, što je 28 posto više nego 2006. godine. U posljednjih pet godina od raka je u Hrvatskoj umrlo čak 70.000 ljudi. Prema podacima EU-a u Hrvatskoj od raka umire 333 oboljelih na 100.000 stanovnika, ili u jednoj godini više od 14.000 osoba. Svaki dan u Hrvatskoj se dijagnosticira neki oblik raka u 60-ak građana. Rak dojke najčešći je u žena, a rak dušnika, pluća i prostate u muškaraca. Što su uzroci takvom stanju? Jesu li zakazali zdravstveni sustav i država koji nemaju strategiju u preveniranju tih opakih bolesti i jer se stalo u donošenju nacionalnog plana za rak? I kolika je uloga samih građana, koji se nerado odazivaju na besplatne preglede? Koliko je istine u tome da uvozimo lošu hranu s toksinima, koja truje ljude i izaziva karcinom? Što su učinile zemlje koje nam mogu biti uzor? Kako pobjeći iz tog opasnog kruga smrti i uklopiti se u onu njemačkog filozofa Arthura Schopenhauera: "Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra tako znatno da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja.

"POSTOJE UČINKOVITE DIJAGNOZE I LIJEČENJA

Ako se gledaju podaci Eurostata, moglo bi se reći kako su i hrvatsko zdravstvo i hrvatski građanin krivi što karcinom sve češće ubija. Jer, među 28 članica EU-a i stopa preventibilne smrtnosti u Hrvatskoj jedna je od najviših. A ta se smrtnost definira kao smrtnost izazvana ili nedovoljno kvalitetnom zdravstvenom skrbi ili neadekvatnim, nedovoljno učinkovitim javnozdravstvenim intervencijama kojima se trebalo utjecati na uzroke smrti. Točnije, nije se reagiralo ili otkrilo na vrijeme dok je još bilo moguće nešto učiniti. O tome svjedoče podaci kako Hrvatska ima u Europi najvišu stopu smrtnosti od karcinoma dojke i da se ta smrtnost povećava te da uz Mađarsku i Slovačku imamo i najvišu stopu smrtnosti od karcinoma prostate, gdje se smrtnost također povećava. A baš su to karcinomi za koje u Hrvatskoj postoje učinkoviti načini dijagnoze i liječenja. K tome za karcinom dojke postoji i javnozdravstveni program ranog otkrivanja karcinoma za koji se troše milijuni, ali ne događa se potreban odaziv žena od bar 70 posto. Jer na besplatne se preglede odaziva tek svaka druga žena. Iako se neprestano govori kako je rak izlječiv ako se otkrije na vrijeme, na pozive se još uvijek ne odaziva čak 40 posto žena. Županijski zavodi za javno zdravstvo šalju ciljanim skupinama pozive na besplatne mamografske i ginekološke preglede te na testove za otkrivanje prisutnosti krvi u stolici. Međutim, odaziv i za rak debelog crijeva – prisutnost krvi u stolici - bio je samo 21 posto! A cilj je rano otkriti rak i dugoročno smanjiti smrtnost stanovništva. Tih istih građana, Hrvata, od kojih prema podacima Eurostata čak 15 posto svoje zdravlje ocjenjuje lošim, što je opet najviši udjel lošeg zdravlja među 28 država EU-a. Lošeg su zdravlja, a neće ni na besplatne preglede. Valja i dodati podatak kako svoje zdravlje ocjenjuje lošim 26 posto siromašnijih građana, a 6,5 posto onih imućnih.

NEMAMO NOVCA, A PRVACI SMO U PUŠENJU

Znači, jedan od razloga za visoku smrtnost od raka svakako je i neodgovornost građana, čime postaju suodgovorni i za porazne brojke. Naravno, drugi je krivac zdravstveni sustav, koji je bremenit svim mogućim problemima, to više što pojavnost raka u nas nije od jučer i što se na to godinama upozorava. Koliko kaskamo za svijetom reći će i podatak da je u nas mogućnost i pet puta veća da žena oboli od raka dojke negoli u razvijenim državama s dobrim zdravstvenim sustavom. A tu je i onaj uvijek prateći problem – novac. Naprosto je užasan podatak da Hrvatska izdvaja trostruko manje za liječenje po bolesniku nego zapadna Europa. Godišnje u nas od raka oboli čak 26.000 građana, a nemamo nacionalni program rane dijagnostike i u prevenciji kaskamo i 20 godina. Loši smo na "onkološkoj karti" i pri vrhu smo u EU po broju pušača, gdje su naše žene čak i na prvom mjestu. A uz pušenje je vezana čak trećina svih tumora!Ciljani pametni lijekovi pomažu da se preživi i nekoliko godina, ali Hrvatska nema novca. Cijena im je oko 20 tisuća kuna mjesečno za pacijenta. Pomaže i imunoterapija, ali je cijena po pacijentu 100.000 eura godišnje. Na nacionalnoj razini valjalo bi povesti veću brigu oko loše hrane odnosno oko toksina u hrani koja se uvozi, jer tolika pojavnost raka upućuje i na taj problem. Nije dobro ni kada se operacije raka izvode u svim bolnicama. I tu valja učiniti reda. Tako se može bolje djelovati i na stručnost kirurga, jer o njegovu znanju i iskustvu jako ovisi hoćemo li moći zadovoljiti onu Antuna Čehova: "Zdrav čovjek ima tisuću želja. Bolestan samo jednu."