Treći svjetski rat? Strah u svakom običnom i normalnom čovjeku. Je li moguće da se dogodi u dogledno vrijeme, kako ga najavljuju mnogi proroci, suvremeni Nostradamusi i katastrofičari svih boja? Bez obzira na to što u raznim proročanstvima ima i mnogo budalaština, ljudi još pamte Drugi svjetski rat, koji je završio prije 73 godine, najsmrtonosniji sukob u povijesti, koji je odnio između 50 i 60 milijuna ljudi, izravnih žrtava.

A pakao trećeg najbolje ćemo iščitati iz poruke znamenitog Alberta Einsteina, koji je rekao čuvenu rečenicu: “Ne znam kojim će se oružjem voditi 3. svjetski rat, ali znam da će se četvrti voditi kolcima i kamenjem”. Strah od velikog rata leži prije svega u utrci oko naoružanja koja nikako da stane i u kojoj se troše astronomske sume novca. Tako su eksperti Stockholmskog međunarodnog instituta za proučavanje mira objavili istraživanje o vojnim rashodima različitih država te objavili kako je svijet u 2017. godini potrošio čak 1,7 bilijuna dolara za oružje! Pokušajmo samo zamisliti za što se sve mogao pametnije i za dobrobit čovječanstva potrošiti taj novac. Na čelu onih koji troše najviše i dalje su SAD s čak 610 milijardi dolara, što čini 35 posto svih svjetskih troškova koji idu za naoružanje. Drugo mjesto pripada Kini s 228, treće Saudijskoj Arabiji sa 70 milijardi, a četvrto Rusiji sa 66,3 milijarde dolara. No, osim trke u naoružanju svijet uznemiruje i povremeno zveckanje oružjem uz ozbiljne prijetnjae i prepucavanja poput onih između američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog Kim Jong-una, koji imaju prst na nuklearnoj bombi i ozbiljna su prijetnja svjetskome miru. A u toj „ljubavi“ čas se smiruju, a onda opet rasplamsavaju strasti, o čemu svjedočimo i ovih dana.

Trump je dodatno poremetio mir odlukom da iziđe iz sporazuma o nuklearnom nenaoružavanju s Iranom. Tek dvije države, Saudijska Arabija i Izrael, u tome su ga podržale, dok ga cijeli svijet osuđuje, jer je gaženjem postignutih međunarodnih sporazuma kao temelja demokratskog međunarodnog poretka ugrozio sigurnost. Podsjetimo, kad je George Bush napustio sličan sporazum sa Sjevernom Korejom, ona je razvila atomsku bombu. Uz sve to Trump je Iranu i zemljama koje će mu pomagati zaprijetio i sankcijama. I opet pitanje - je li to iskra koja može zapaliti svijet i izazvati 3. svjetski rat? Svjetski analitičari odgovaraju - ne! Jer sve su strane svjesne kako su nuklearna oružja koja posjeduju toliko opasna i razarajuća da nitko za njima neće posegnuti. Kim Jong-un i Donald Trump smirit će loptu, a SAD će i dalje pritiskati Iran, dok će Kina i Rusija nastojati da sporazum s Iranom opstane. Možda se i Europa izbori za ublažavanje američkog “ne”, a možda i za svojevrsnog posrednika. Od Irana se ne očekuju neki radikalni koraci. U prilog tome kako rata, bar ne onog svjetskog, neće biti ide i statistika ratova. Prema njoj razdoblje globalnog mira nakon Drugog svjetskog rata trebalo bi potrajati oko 100 do 140 godina. Naime, analitičari kažu kako veliki ratovi izbijaju svakih 205 godina. A od prošlog su prošle 73 godine.

Ali, zato ništa statistički optimistično za one koji će živjeti u sljedećem stoljeću. Tada bi mogao izbiti veliki rat u kojem će život izgubiti milijuni ljudi. Ratovima se dublje pozabavio znanstvenik Aaron Clauset sa sveučilišta Colorado u Boulderu. Objavio je kako je od 1823. do 2003. godine diljem svijeta bilo čak 95 ratova s tisuću i više poginulih. Ratove je podijelio prema broju poginulih, a u velike je ratove svrstao one s više od 26.625 mrtvih. Poigrao se brojkama, pa je došao i do definicije “velikog rata” tako što je odredio prag prema gornjoj četvrtini najvećih ratova u posljednjih 200 godina. Između godine 1823. i 1913. takvi su ratovi izbijali u prosjeku svakih šest godina, od 1914. do 1939. svakih 2,7 godina. Dobra je vijest da se interval povećao nakon Drugog svjetskog rata, kada su “veliki ratovi” izbijali svakih 12,8 godina.

Istina, nije bilo nekog duljeg razdoblja posvemašnjeg globalnog mira, ali bilo je manje velikih ratova, što je samim tim i manji rizik od nekog novog svjetskog rata. Iako svijet stalno živi na tananoj granici rata i mira, sve je više onih znanstvenika i analitičara koji tvrde kako rizik od ratova ne mora biti konstanta i da nije točno da je on neizbježan, jer on izravno ovisi o društvenim i političkim procesima. I zato će biti manja opasnost od njega što se više ulaže u izgradnju demokratskih društava te ekonomsko i svako drugo povezivanje različitih naroda. Zanimljivo, kažu stručnjaci, rata neće biti jer se ipak svi boje nuklearnog rata. Uz sve to treba i vjerovati u to kako se ipak neće pomutiti razum velikim svjetskim moćnicima i kako će se oni i dalje zadovoljiti samo ulogom dežurnih svjetskih policajaca koji bildaju i pokazuju mišiće, ali ih neće i koristiti. Dovoljno su svjesni razorne moći suvremenog naoružanja koje imaju i činjenice kako bi novi svjetski rat mogao zauvijek uništiti čovječanstvo.